Zašto je propala Nokia – Nekada br. 1 mobilna kompanija u svijetu

Generacijama rođenim poslije 2000. spomeni i hvalospjevi Nokie izgledaju nesuvislo. Naročito kada se spomene Nokia 3310, koja je u svijetu mobilnih telefona bila poput Golfa 2 u svijetu automobila – neuništiv proizvod. Baterija je trajala danima, razbiti Nokiu bilo je nemoguće, bar ne historijski model 3310, a ako je neko i uspio da razbije, oklop je mogao jednostavno zamijeniti i riješen problem. Telefon će nastaviti besprjekorno da radi.

KRATAK HISTORIJAT NOKIE

  • Oktobra 1998. godine Nokia je postala br. 1 mobitel u svijetu.
  • Profit Nokie 1995. godine iznosio je 1 milijardu dolara, da bi se 1999. popeo na 4 milijarde.
  • Najprodavaniji mobilni telefon svih vremena Nokia 1100 proizveden je 2003. godine.
  • 2007. godine Apple je na tržište izbacio prvi iPhone.
  • Krajem 2007. godine polovina smartfona u svijetu bila su Nokia, dok je udio Appla bio svega 5%.
  • 2010. godine Nokia je na tržište izbacila “ubicu iPhona”, ali nije uspjela da se nametne konkurenciji, nakon čega je nastavila da pada.
  • U svega šest godina, vrijednost Nokie pala je za 90%.
  • Na kraju, 2013. godine Nokiu je kupio Microsoft.

TRI GLAVNA RAZLOGA PROPASTI NOKIE

O uzrocima pada nekadašnjeg mobilnog giganta može se polemisati, razloga i faktora je više, ali se otprilike mogu rezimirati na tri: arogancija menadžmenta, manjak vizije i zastarjelost tehnologije.

1. Arogancija menadžmenta. Prema riječima Rista Siilasmaa, člana upravnog odbora, a kasnije i direktora Nokie, u nedavno objavljenoj knjizi o sagi Nokie i razloga zbog kojih je izbačena sa tržišta mobilne tehnologije, kazao je za tadašnjeg izvršnog direktor kompanije, Jorma Ollile da je bio oštrog jezika i prijeke naravi, čime je čuvao svoj čelični autoritet. Svako propitivanje strategije kompanije bilo je ravno pobuni. Jorma Ollila došao je na mjesto izvršnog direktora Nokie 1992. godine i ostao je na toj poziciji sve do 2006. U tom periodu, Nokia je postala mobilni gigant, međutim, nakon dolaska na mjesto direktora, stvari su krenule loše po kompaniju. Siilasmaa je tada napisao strateški dokument kojim je ukazao na to da kompanija mora razmisliti o prihvatanju operativnog sistema Android za telefone, koji je postajao sve popularniji na tržištu. Svoje prijedloge je poslao direktoru Nokie, Jormi Ollili, ali nije dobio nikakav odgovor niti su njegovi iskazi zabrinutosti ikada došli na dnevni red izvršnog odbora.

2. Manjak vizije. Kada je riječ o manjku vizije menedžmenta kompanije, sada je više nego očigledno da nisu dobro procijenili konkurenciju. S obzirom na visoku cijenu prvog iPhona, smatrali su da iPhone cilja na manji broj korisnika i da neće moći dobiti veći udio u tržišnom kolaču. Vrijeme je pokazalo da je i ova procjena bila potpuno pogrešna.

3. Zastarjelost tehnologije. Nokia je koristila Symbian sistem, koji je bio opterećenje korisnicima, jer su morali da šalju potvrdu kada god je neka funkcija dodata na telefon. Nokia je, također, posjedovala širok spektar uređaja s različitim operativnim zahtjevima, što je otežavalo programerima aplikacija da prilagode svoje ponude. Nasuprot tome, Apple je imao samo jednu platformu i uživao je u lahkoći dizajniranja sistema i ispravljanja softverskih pogrešaka.

STUDIJA O PROPASTI NOKIE

U studiji koju su uradili profesor Tim O. Vuori sa Aalto univerziteta i Qui Huy, profesor strategije na INSEAD-u u Singapuru, u kojoj su intervjuisali 76 glavnih i srednjih menadžera Nokie iz perioda propadanja, došli su do sljedećih zaključaka:

– U to vrijeme Nokia je patila od organizacionog straha;
– Organizacioni strah je zasnovan na ponašanju temperamentnih lidera i uplašenog srednjeg menadžmenta;
– Srednji menadžment je bio uplašen da govori istinu jer se plašio da će biti otpušten;
– Glavni menadžeri su se plašili vlastitog okruženja i nisu ispunjavali svoje kvartalne ciljeve;
– Rukovodioci kompanije su se plašili da javno priznaju inferiornost Symbian operativnog sistema Nokie;
– Znali su da će potrajati nekoliko godina da bi se razvio bolji operativni sistem koji bi mogao da se nadmeće sa Applom i iOS-om;
– Glavni rukovodioci su se plašili gubitka investitora, dobavljača i kupaca, ako bi priznali svoju tehnološku inferiornost u odnosu na Apple;
– Glavni menadžeri su zastrašivali srednje menadžere optužujući ih da nisu dovoljno ambiciozni u ispunjavanju svojih ciljeva;
– Srednji menadžment je lagao vrh rukovodstva, smatrajući da je beskorisno govoriti istinu;
– Glavni menadžeri nisu imali tehničku kompetenciju koja bi utjecala na to da ispravno procijene tehnološka ograničenja zacrtanih ciljeva; u poređenju s tim, vodeći inženjeri u Applu bili su po struci inženjeri;
– Umjesto da dodijele resurse na postizanje dugoročnih ciljeva kao što je razvoj novog operativnog sistema, menadžment kompanije Nokia odlučio je da razvije nove telefonske uređaje za kratkoročne zahtjeve tržišta.Rezultati istraživanja o propasti Nokie i tvrdnje Rista Siilasmaa sa početka ovog članka su podudarne. Očito da je u propasti Nokie menadžment odigrao najveću ulogu. Tromost menadžmenta imalo je za posljedicu Nokiino potpuno iščeznuće sa tržišta. U intervjuu za The Economist, Siilasmaa je kazao da insistira da uloga odbora mora da bude propitivanje menadžmenta. Šefovi moraju imati gard “paranoičnog optimizma”, i da uvijek budu na oprezu zbog potencijalnih pretnji. Priča o Nokii pokazuje i zašto.U 2008. godini Nokia je imala jedan od najvrjednijih brendova na svijetu. Ali, nije uspjela da prepozna da danas brendovi nisu toliko otporni kao što su nekad bili. Era visoke tehnologije podučavala je ljude da očekuju stalne inovacije; kada kompanije zaostaju, potrošači ih brzo kažnjavaju. Kašnjenje i nedoraslost: za Nokiu to je bila smrtonosna kombinacija.

Sada Nokia nudi “end-to-end” digitalnu infrastrukturu, snabdijevajući mrežnom opremom i softverima telekom operatere. To je profitabilno, ali se cijena Nokiinih akcija jedva pomjerila u posljednjih pet godina, a budući uspjeh ovisi o talasu potrošnje na 5G telekomunikacione mreže, poslovanje koje tek treba da se zaživi.

Piše: Resul Mehmedović

Close
Close