Smrt disidenta: Saudijska Arabija i uspon mafijaške države

Šta mediji ne govore o Jamalu Khashoggiju?

Kao neko ko je proveo tri decenije blisko surađujući s obavještajnim službama u arapskom svijetu i Zapadu, saudijski disident i kolumnista Washington Posta, Jamal Khashoggi, znao je da se izlaže velikoj opasnosti ulaskom u saudijski konzulat u Istanbulu kako bi pokušao dobiti dokument o razvodu sa svojom bivšom suprugom.

Nekadašnji režimski insider postao je kritičar prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana – de facto šefa Saudijskog kraljevstva koje uopće ne podnosi nikakvu kritiku – Khashoggi je prošlu godinu živio u Washingtonu u samoegzilu zbog nemogućnosti nezavisnog djelovanja u vlastitoj zemlji.

Postao je miljenik zapadnih komentatora Bliskog istoka. S gotovo dva miliona twitter pratilaca, najpoznatiji politički stručnjak u arapskom svijetu i redovan gost na najvećim TV informativnim kanalima u Britaniji i Sjedinjenim Državama. Hoće li se Saudijci usuditi da ga povrijede? Ispada da je odgovor na to pitanje bio ‘Naravno’.

Nakon uobičajenih posjeta konzulatu i ranije saudijskoj ambasadi u Washingtonu, Khashoggi je namamljen ubojitim planom, tako drskim, tako barbarskim, da bi komotno mogao poslužiti kao podloga romanu Johna Le Carré. Ušao je u konzulat u Istanbul, nije se vratio. Turska policija i obavještajni dužnosnici tvrdili su da su istog jutra stigla dva aviona s timom od 15 plaćenika sa saudijskim diplomatskim pasošima. Njihov konvoj limuzina stigao je u zgradu konzulata nedugo prije nego je Khashoggi stigao.

Ne tako tajna misija? Mučiti, a zatim ubiti, Khashoggija, i snimiti okrutno djelo za onoga ko je dao nalog za njegovu nemilosrdnu likvidaciju. Khashoggijevo tijelo, prema riječima turskih zvaničnika, isječeno je i spakovano u kutije prije nego je prebačeno u crni kombi s tamnim prozorima. Ubice su pobjegle iz zemlje.

Saudsko poricanje odmah je uslijedilo. Ambasador u Washingtonu izjavio je da su navodi da su saudijske vlasti ubile Khashogije “apsolutno lažne”. Ali u takvim okolnostima – s njegovom zaručnicom koja ga čeka, a sigurnosne kamere nisu zabilježile odlazak iz konzulata – svijet se pita da li je Bin Salman naredio njegovu likvidaciju. Kada je jedan saudijski dužnosnik rekao da “bez tijela, nema zločina”, bilo je nejasno je li bio ironičan. Da li je ovaj veliki reformatorski princ, željan aplauza Zapada, koristio brutalne metode za uklanjanje neprijatelja? Ono što smo do sada saznali nije daleko od istine. Turski list blizak vladi ove sedmice je objavio fotografije i imena navodnih saudijskih plaćenika, tvrdeći da su trojica identifikovana kao članovi osobnog tima bezbjednosti Bin Salmana.

U američkim medijima, također, postoje izvještaji o tome da su sve snimke nadzornih kamera u konzulatu uklonjene i da su svi lokalni turski zaposlenici odjednom dobili slobodan dan. Prema New York Timesu , među timom plaćenika bio je vrhunski stručnjak za sudsku medicinu u Kraljevini, koji je donio kostnu pilu kako bi isjekao Khashoggijevo tijelo. Ništa od toga još nije zvanično potvrđeno, ali se javlja vrlo mračna priča.

U mnogim aspektima, režim Bin Salmana bio je revolucionaran: dopustio je ženama da voze, stao je uz Izrael protiv Irana i ograničo vjersku policiju. Dok je Boris Johnson bio ministar vanjskih poslova, rekao je da je Bin Salman najbolje što se dogodilo regiji barem u protekloj deceniji, te da je stil vladanja ovog 33-godišnjeg princa bio posve drukčiji. Ali okrutnost i krvoproliće nisu prestali. Saudijska Arabija i dalje provodi mnoga javna pogubljenja i druge drakonske kazne. Ona i dalje vodi rat u Jemenu u kojem je ubijeno najmanje 10.000 civila.

Prinčevi i biznismeni uhapšeni u akciji borbe protiv korupcije su mučeni; šiitski prosvjednici uklonjeni su sa ulica, a njihova sela postala su ruševine; aktivisti društvenih mreža osuđeni su na hiljade udaraca bičem; porodice aktivista u inostranstvu sistematski su hapšene. U pokušaju da se to opravdava, Bin Salman je ove sedmice rekao kako se “pokušava riješiti ekstremizma i terorizma bez građanskog rata, bez zaustavljanja rasta zemlje, uz kontinuirani napredak u svim segmentima”, dodajući: “Dakle, ako postoji mala cijena na tom području, bolje je od plaćanja velikog duga za taj potez.”

Sudbina Khashoggija barem je izazvala globalni bijes, ali to je zbog svih pogrešnih razloga. Rečeno nam je da je on liberalni, saudijski progresivni glas koji se bori za slobodu i demokratiju, mučenik koji je platio najveću cijenu zbog istine koju je rekao vladaru. Ovo nije samo pogrešno, već nas udaljava od shvatanja šta nam ovaj incident govori o unutrašnjoj dinamici moći kraljevstva koja prolazi kroz težak period prevrata. To je također priča o tome kako je jedan čovjek zarobljen od strane saudijske vladajuće familije koja djeluje poput mafije. Jednom kada se pridružite, to je za cijeli život, a ako pokušate napustiti, postajete meta.

Zapravo, Khashoggi nikada nije puno mario za pluralističku demokratiju zapadnog stila. Sedamdesetih godina pristupio je Muslimanskoj braći, koji nastali s misijom oslobađanja islamskog svijeta zapadnjačkog utjecaja. Bio je politički islamista do kraja, nedavno je hvalio Muslimansku braću u Washington Postu. Zagovarao je umjerenu islamsku opoziciju u Siriji, čiji su zločini protiv čovječnosti općepoznati. Khashoggi često uljepšava svoja islamistička uvjerenja stalnim refereriranjem na slobodu i demokratiju. Ali nikada nije skrivao simpatije Muslimanske braće držeći ih za svjetionik Bliskog istoka. Njegova ponavljajuća molba Bin Salmanu u njegovim kolumnama nije bila je prihvatanje zapadnjačkog stila demokratije, već uspona političkog islama kojeg je arapsko proljeće slučajno izazvalo. Za ja, sekularizam je bio neprijatelj.

Bio je novinar u osamdesetim i devedesetim godinama, a zatim postao više sudionik nego posmatrač. Prije nego što je radio s nizom saudijskih prinčeva, uređivao je saudijske novine. Khashoggi je novac stavio u banku – voditi ugodan život uvijek je bio njegov prioritet. U svakom slučaju, djela govore glasnije od riječi.

Bilo je to Yasin Aktay – bivši zastupnik Turske vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) – za kojeg je Khashoggi rekao svojoj zaručnici da ga nazove ukoliko ne izađe iz konzulata. AKP je, zapravo, turska grana Muslimanske braće. Njegov najpouzdaniji prijatelj, dakle, bio je savjetnik predsjednika Erdogana, koji je brzo postao poznat kao najopakiji progonitelj novinara na Zemlji. Khashoggi nikad nije kritikovao Erdogana. Zato to ne smijemo gledati kao ubistvo liberalnog reformatora.Khashoggi je imao taj nezasluženi status na Zapadu zbog očiju javnosti nakon njegove smjene kao urednika saudijskog dnevnika Al Watan 2003. godine (radio sam vijest o njegovom uklanjanju za Reuters. Radio sam uz Khashoggija za saudijski list Arab News tokom proteklih godina.) Otpišten je jer je dopustio kolumnisti da kritikuje jednog islamističkog mislioca koji je smatran vodećom ličnošću vehabizma. Tako je, preko noći, Khashoggi postao poznat kao progresivni liberal.

Muslimanska braća, međutim, oduvijek su bila u sukobu s vehabijskim pokretom. Khashoggi i njegove kolege istomišljenici vjeruju u nametanje islamske vladavine uključivanjem u demokratski proces. Vehabije mrze demokratiju kao zapadni izum. Umjesto toga, odlučuju živjeti život kao što je navodno postojao za vrijeme muslimanskog poslanika. U konačnoj analizi, međutim, to su različiti načini postizanja istog cilja: islamistička teokracija. To je važno jer, iako je Bin Salman odbacio vehabizam – na opće oduševljenje Zapada – nastavlja gledati na Muslimansku braću kao na glavnu prijetnju koja će najvjerojatnije ugroziti njegovu viziju nove Saudijske Arabije. Većina islamske uleme u Saudijskoj Arabiji koja je u posljednje dvije godine bila zatočena – Khashoggijevi su prijatelji – i imaju povijesne veze s Muslimanskom braćom. Khashoggi je stoga izašao kao de facto vođa saudijske podružnice. Zbog svog profila i utjecaja, postao je najveća politička prijetnja Bin Salmanovoj vladavini izvan kraljevske familije.

Još gore, s kraljevske tačke gledišta, bilo je to što Khashoggi ima mrlju zbog saudijske veze s al-Qaidom prije napada 11. septembra. Sprijateljio se s Osamom bin Ladenom 1980-ih i 1990-ih u Afganistanu i Sudanu, dok je vodio džihad protiv Sovjeta. Istodobno, radio je za saudijske obavještajne službe kako bi uvjerio Bin Ladena na pomirenje sa Saudijskom kraljevskom familijom. Rezultat? Khashoggi je bio jedini nekraljevski Saudijac koji je imao udjela u kraljevskim intimnim vezama s al-Qaidom prije samih napada 11. septembra. To bi bilo presudno u slučaju eskalacije borbe i sabotiranja prijestolonasljednika.

Kao i saudijski kraljevi, Khashoggi se odvojio od Bin Ladena nakon 11. septembra (koji smo Khashoggi i ja promatrali zajedno u uredu Arab News u Džeddi). Ali on se tada udružio sa Faisalom al-Turkijem i postao je savjetnik saudijskog ambasadora u Londonu, a potom i Washingtonu. Al-Turki je bio šef saudijske obavještajne službe od 1977. do samo deset dana prije napada 11. septembra, kada je neobjašnjivo podnio ostavku. Još jednom, radeći uz princa al-Turkija tokom potonjih ambasadorskih zadaća, dok je izviještavao o Bin Ladenu, Khashoggi je bio pomiješan s britanskim, američkim i saudijskim obavještajnim dužnosnicima. Ukratko, bio je nevjerovatno sposoban da dođe do neprocjenjivih informacija.

I Saudijci su se možda zabrinuli da je Khashoggi postao američki igrač. U Washingtonu 2005. godine, visoki dužnosnik Pentagona ispričao mi je o smiješnom planu da uzmu “Saudijce iz Arabije”. To je uključivalo uspostavljanje vijeća u Mekki sastavljenog od odabranih saudijskih ličnosti, kako bi upravljali zemljom pod okriljem SAD-a nakon što SAD preuzme kontrolu nad naftom. Rekao je imena trojice Saudijaca s kojima je tim Pentagona bio u redovnom kontaktu u vezi sa projektom. Jedan od njih bio je Khashoggi. Fantazija, svakako, ali to pokazuje kako visoko su ga cijenili oni koji zamišljaju drugačiju Saudijsku Arabiju.

Možda je to bilo iz ovih ili onih razloga – i vodeći se izrekom da neprijatelje treba čuvati blizu – nekoliko sedmica ranije, prema riječima Khashoggijevog prijatelja, Bin Salman je napravio tradicionalnu plemensku ponudu pomirenja – nudeći mu mjesto savjetnika ako se vrati u kraljevinu. Khashoggi je odbio zbog “moralnih i vjerskih” načela. I to bi mogao biti kobni trenutak, ne samo zato što je Khashoggi ranije ove godine osnovao novu političku stranku u SAD-u pod nazivom Demokratija za arapski svijet sada, koja bi podržala islamističke uspjehe na demokratskim izborima širom regije. Bin Salmanova noćna mora u vidu Khashoggijem predvođene islamističke političke opozicije uskoro bi postala realnost.

Zapad je bio laskav prema Bin Salmanu. Ali kako sada preći preko onoga što se čini ubistvom u mafijaškom stilu? “Ne volim slušati o tome”, rekao je Donald Trump. “Niko ne zna ništa o tome, ali postoje neke prilično loše priče. Ne sviđa mi se to.” Pa, ima mnoštvo drugih priča odakle dolaze, priče o nemilosrdnom princu čiji protivnici imaju naviku nestajanja. Sudbina Khashoggija posljednji je znak onoga što se stvarno dešava unutar Saudijske Arabije. Koliko dugo još naše će vođe okretati glavu?

Piše: John R. Bradley (The Spectator)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Related Articles

Close
Close