Ekonomske poruke i pouke sure Kurejšije

Održavanje religijskih rituala u Ka’bi bila je jedina aktivnost od većeg značaja u Mekki, a kodeksi ponašanja postavljeni za Haram prožimali su sve sfere društvenog života. Zadovoljavanje potreba mekkanske prolazne, ali ponavljajuće populacije hodočasnika, zahtijevala je ulaganje u infrastrukturu i odredbe, uzrokujući troškove koje su snosili najbogatiji građani Mekke koji su pronašli način da se njihova ulaganja isplate, kao što je to slučaj sa pravilom da hodočasnici koji kruže oko Ka’be moraju nositi odjeću kupljenu u Mekki. Gradski rukovodioci, koji su upravljali Ka’bom najčešće su prosperirali, a borba za zvanične uloge u gradu bila je intenzivna. Stanovnici doline Bekke, prvenstveno poznati kao raskalašena skupina plemena, sa svakim godišnjim hodočasništvom, mogli su vidjeti kako se životni standard zajednice povećao kroz promovisanje povjerenja i trgovine, i oni su se rado podvrgli neophodnosti pravila koja su omogućila prosperitet. Nadzor Ka’be sa sobom je doveo nadležnost da postavljaju neformalna pravila ponašanja, i bilo je malo razlike između ovlaštenja Kurejšija da, kao čuvari Ka’be, uvode pravila ponašanja hodočasnika i stanovnika Mekke, i onih pravila od formalne vlade. Mekka je pod rukovodstvom Kurejšija prerasla u političku zajednicu.
 
HASHIM IBN ‘ABD AL-MANAF
 
Hashim je bio toliko utjecajan da je od njega njegova porodica preuzela svoje ime – Hashimiti. Hashim je bio socijalni reformator i vizionarski preduzetnik, koji je prvi u Mekki nametnuo porez na dohodak (navodno 100 grčkih dukata) kako bi platio uvoz hrane iz Sirije, koja je distribuirana siromašnima i hodočasnicima, što je bio prvi korak ka prenošenju odgovornosti za loše uslove života sa porodica na zajednicu u cjelini. [Wüstenfeld, Die Chroniken der Stadt Mekka, Vol. 4, 35.] Hashim je također reformirao poslovne prakse. Do tada, bilo ko u Mekki nesposoban da plati svoj dug protjeran je iz grada i ostavljen da umre u pustinji; Hashim je prekorio svoje sunarodnjake “ovaj itifad vas je skoro uništio” i okončao je ovaj užasan običaj. [Rubin, The Ilaf of Quraysh, 180.] Hashim je također spajao karavanske preduzetnike sa siromašnima i zatražio od njih da dopuste siromašnima da postanu investitori ili radnici. Ovaj sporazum je koristio svim segmentima društva: svako bez sredstava da nabavi kamilu mogao je sada da profitira pridruživanjem većim poduhvatima, a preduzetnici su ostvarivali veću dobit tako što su udruživali kapital i vještinu. Hashim je također navodio trgovce da promijene svoj marketing. Umjesto pokazivanja robe pored dobro prolaznih puteva i čekanja potencijalnih kupaca da prođu, trgovci bi trebali putovati na dalje destinacije i tražiti velika tržišta u inostranstvu. [Wüstenfeld, Die Chroniken der Stadt Mekka, Vol. 4, 35.] Da bi olakšao putovanje na daljinu, Hashim je pregovarao o sporazumima o bezbjednosti sa beduinskim plemenima, ilafom, koji su obezbjeđivali karavane na njihovom prolazu kroz pustinju kako bi prikupili robu od Beduina, i s njihovim pristankom, prodali ih na svojoj destinaciji i isplatili zaradu po povratku. Ovi sporazumi bili su dovoljno važni da zasluže spomen u Kur’anu, koji hvali ilafe koji su pružili Kurejšijama “zaštitu na njihovim ljetnim i zimskim putovanjima.” [Kur’an 106:1.]
Karta koja slikovito objašnjava trgovačke puteve stanovnika Mekke i kazivanje sure Kurejšije.
Izraz ilaf zaslužuje primjedbu. Za Masudija, ilaf “je označavao zaštitu, osiguranje i sigurno putovanje.” [Macoudi, Les prairies d’or, Vol. 3, 121.] Aloys Sprenger objasnio je da termin ilaf ima biblijsko porijeklo: Knjiga Postanka koristila je ovaj izraz za opisivanje procesa nastanka zajednice, a u slučaju Kurejšija, njihov identitet je protkan trgovinom. [Sprenger, “Über die Bedeutung der edomitischen Wörter Alluf in der Bibel und des arabischen Wortes Ylaf im Koran.”] Hashim i njegova braća su, također, zaključili trgovinske sporazume sa bizantijskim vlastima i vladarima Abesinije, Perzije i Jemena; Tabari je zabilježio da su oni bili “prvi koji su dobili garanciju imuniteta od Kurejšija koji su im omogućili da putuju nadaleko i naširoko od Harama.” [Tabari, The History of al-Tabari, Vol. 6, 16.] Ilaf je osiguravao dobit svim uključenim stranama; Beduini su stekli pristup izvoznim tržištima, a karavani su bili zaštićeni od zasjeda. Kao rezultat toga, trgovina Mekke se proširila izvan granica Harama Mekke u nadregionalnu zonu. Siguran prolaz pomogao je da se obezbijedi redovno snabdijevanje hranom, smanje bezbjednosni rizici i povećava promet i profit. Od Hashimovog vremena, mekkanski karavan bi putovao prema Abesiniji i Jemenu tokom zime a ljeti na Sirijska tržišta. Hashim je pokazao kako bi Haram mogao da dobije veće razmjere. [Ibrahim, Merchant Capital and Islam, 41–43.] Njegove inicijative-poboljšanje socijalne sigurnosti, uvođenje poreza, podsticanje trgovine-su u mnogim aspektima predvidjele inicijative Muhammada. Hashim je bio neumoran do svoje smrti; umro je na karavanskom putu do Gaze i sahranjen je tamo. Njegovo naslijeđe bilo je izuzetno; Kurejšije su u roku od tri generacije prerasli sa položaja jednog od nekoliko plemena koja su živjela u dolini Bekke u zvanične predstavnike Mekke.
 
Odlomak iz djela koje bi uskoro trebalo biti štampano na bosanskom jeziku: Benedikt Koehler, Rani islam i nastanak kapitalizma
Priredio: Resul Mehmedović

Related Articles

Close
Close