»LAŽOVI I UBICE« – RADONČIĆ propagira da je odbrana BiH terorističkog karaktera

Ipak, najteži Radončićevi napadi su optužbe protiv bliski saradnika predsjednika Alije Izetbegovića iz ratnog i poratnog vremena, su organizatori terorističkih djela u slučajevima Pogorelice, Alžirske grup, Ševa, ubistava Nedžada Ugljena, Joze Leutara. Nekoliko godina prije izbora 2010. godine na medijskoj sceni u BiH, do početka 2011. se nisu pojavljivali tako brutalni napadi protiv rahmetli Izetbegovića. Smisao aktueliziranja afera je u činjenici što je za Radončića bitno kompromitirati i eliminira Bakira Izetbegovića, kao političkog konkurenta. To je Radončićeva politička praksa koja ima sasvim suprotstavljen smjer onome što je programski obećavao kad je osnivao SBB. S ciljem da pridobije glasače, tada je govori da će štititi djelo rahmetli predsjednika Izetbegovića, a u praksi, suprotno tome, organizirao je najbrutalniju propagandu i protiv njega, i protiv SDA i protiv njegovog sina Bakira, kao člana Predsjedništva BIH. Tada i kasnije, u vezi s tim je bilo vrlo čudno i problematično ćutanje reisa Cerića o Radončićevim kontinuiranim i grubim napadima na autoritete i vrijednosti odbrane BiH, a reis Cerić je kotirao kao jedan od bliskih Aliji Izetbegoviću.

Bilo bi normalno da je reis Cerić, kad se već sprijateljio sa Radončićem, da ga odvraća od kleveta, posebno onih koje su protiv Bakira Izetbegovića.

Radončić ne poštuje autoritete legalnih organa vlasti BiH

Ne samo što širi neistine o Tihiću i Izetbegoviću, Radončić ne informira javnost o njihovim izuzetno značajnim političkim i državničkim aktivnostima, čime je javnost uskraćena da bude potpuno informirana.

Tako naprimjer, za izuzetno važne aktivnosti Izetbegovića kao bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, Radončićev Dnevni avaz je izvještavao vrlo, vrlo šturo i zanemarivo, kako po sadržaju tako i po mjestu, pri kraju, u ćošku, na marginama sadržaja tog biltena Radončićeve SBB. Izuzetno značajni događaji koji se trebaju naći na prvoj i drugoj stranici svake novine, ako je njihov sudionik Bakir Izetbegović, Dnevni avaz o njim piše sitnim slovima, u ćošku, vrlo šturo, bez obzira što se radi o događajima od izuzetnog značaja za državu i građane BiH.

Na svakom koraku Radončić ostavlja tragove za sumnju u njegove političke namjere prema državi BiH. Logika je da onaj ko poštuje državu BiH, poštuje i njene legitimno i legalno izabrane predstavnike na najvišem nivou. Znači, onaj ko poštuje državu BiH treba da poštuje i Bakira Izetbegovića kao člana Predsjedništva BiH. Da Radončić poštuje državu BiH, onda bi poštovao i Izetbegovićeve državničke aktivnosti, pa bi im u svojim medijima davao mjesto koje odražava značaj državne funkcije koju obnaša Izetbegović. Naprotiv, Radončić je za Izetbegovića u svojim medijima odredio sasvim marginalno mjesto. Zašto? Kompromitirajući brojne najistaknutije bošnjačke kadrove, Radončić želi doći do vlasti u vezi čega ističe tezu o nužnosti promjena. Radončiću je odgovarala što dublja kriza u BiH, jer je time opravdavao nužnost promjena njegovim dolaskom na vlast. Zato je koristio svaku priliku da stanje u BiH usporedi sa stanjem u muslimanskim zemljama čiji se narod od početka 2011.godine, s ciljem promjena, digao protiv višedecenijskih vladara.

Na udarnim stranicama svog stranačkog Dnevnog avaza, lider SBB-aa, Radončić, objavljuje tekstove u kojima se grubo napadaju rahmetli Alija Izetbegović i njegov sin Bakir, član Predsjedništva BiH, kao i predsjednik SDA Sulejman Tihić. Napadi na njih su intonirani podrškom lideru SBB-a Fahrudinu Radončiću i reisu-l-ulemi Mustafi ef. Ceriću.

Interesantno je što se putem Dnevnog avaza, koji propagira politiku SBB-a, Radončića, napadi na ličnost Alije Izetbegovića dozirano i kontinuirano pojačavaju, angažiranjem onih autora za koje se cijeni da imaju utjecaja na političke stavove bošnjačkog naroda. Očekivati je da će se napadi na ličnost i djelo Alije Izetbegovića, putem Dnevnog avaza po intenzitetu pojačavati, a po grubosti radikalizirati, te da će se pri tome napuštati metaforički i drugi zakamutlirani stilovi napadanja, a da će se primjenjivati sve otvoreniji napadi. Cilj takvog propagandističkog pristupa je da se dublje kompromitira politika koju je pred, tokom i poslije oružane agresije vodio Alija Izetbegović, kao lider SDA i predsjednik Predsjedništva BiH, odnosno, cilj je da se Alija Izetbegović i njegova politika identificiraju kao uzročnici rata, čime se faktički rehabilitira velikosrpska politika, na čelu sa Miloševićem.

U smislu postizanja takvih propagandnih ciljeva, bitno je kriminaliziranje političkog vođstva na čelu sa Izetbegovićem, uz grube napade na moralni integritet Alije Izetbegovića i njegovog sina Bakira. Ide čak dotle, da Izetbegovićevo povlačenje sa državnih i političkih funkcija objašnjava navodnim Izetbegovićevim kriminalnim motivima, što su brutalne neistine, kao što su u istom članku brutalne i neistine da Izetbegovićeva razilaženja sa Silajdžićem nisu bila političkog, već da su bila kriminogenog karaktera, odnosno da su bila zbog borbe za plijen.

U zaključku pisanja o tome, s namjerom da podrži politiku i propagandu Radončića, te da ga zaštiti od nepovoljnih posljedica distribuiranog priloga putem Oslobođenja, pod naslovom Za koga radi Fahrudin Radončić – bosanski kasapin, jedan od Radončićevih glasnogovornika je napisao: “Izgleda da je Avazov, glavni grijeh što tretira ovaj problem”.

Radončić i Dodik propagiraju da Bakir Izetbegović djeluje s ciljem da u BiH bude islamski poredak

S ciljem da za sebe i svoj SBB pridobije podršku američke administracije, odnosno s ciljem da odvrati američke zvaničnike od podrške Tihiću i Izetbegoviću, u situaciji maksimalnog zaoštravanja sukoba na ivici katastrofalnog rata između, s jedne strane SAD, Izraela i s druge strane Irana, Radončić, slično kao Dodik i Lagumdžija, pojačava propaganadu kojom optužuje SDA i  njene kadrove za saradnju sa Iranom. Konkretno govoreći o svom sukobu sa bošnjačkim članom Predsjedništva Bakirom  Izetbegovićem, Radončić je rekao da je taj “sukob mnogo ozbiljniji nego što izgleda“, te istakao da BiH ima dvije mogućnosti: ,,Prva, da je anahronične ratne strukture iranskim vezama vuku prema tome da njome upravljaju dvije feudalne porodice, i drugu, da se poštuje volja 99% Bošnjaka da ova zemlja ide putem evropskih integracija, EU i prozapadne civilizacije…“

Sugerirajući neutemeljen stav da iza politike Bakira Izetbegovića stoji Iran i da iransko prisustvo u BiH ima teroristički karakter, Radončić je u kontekstu naprijed citiranog, pojačao optužbu protiv SDA i njenih kadrova, s ciljem da izazove i proširi sumnju da oni putem svojih veza sa Iranom stoje iza ubistva ]oze Leutara, Nedžada Ugljena, Ramiza Delalića Čele. Pri tome, Radončić sebe želi predstaviti da je proevropski političar koji slijedi prozapdnu civilizaciju, a da je Izetbegović političar koji slijedi politiku islamskih država, posebno Irana, što protiv Izetbegovića tvrdi i Milorad Dodik, ističući da Izetbegović u kabinetu Predsjedništva BiH na stolu, kao svoj politički program, drži knjigu Islamska deklaracija, svog oca Alije Izetbegovića. Upravo usporedbom tog Dodikovog stava i naprijed citiranog Radončićevog stava, Radončić se identificira da isto kao Dodik, odnosno da isto kao što je činila beogradska propaganda u vrijeme oružane agresije na BiH i kasnije, propagira da je Alija Izetbegović djelovao s ciljem da BiH bude islamska država, što je navodno ugrožavalo Srbe, te su se Srbi organizirali za samoodbranu u bosanskohercegovačkom građanskom ratu. Upravo tako, Radončićeva propaganda, da on i njegov SBB slijede demokratsku prozapadnu civilizaciju, a Bakir Izetbegović konzervativnu islamsku, odnosno iransku politiku, pokazuje da je sukob Radončić – Izetbegović, kako sam Radončić kaže mnogo ozbiljniji nego što izgleda.

Očito, Radončić slijedi logiku sukoba civilizacija, odnosno sukoba između onih koji čine iranske veze i onih koji slijede prozapadnu civilizaciju u BiH i šire u Evropi. Takvim istupima bi se sasvim nadležno trebao suprotstaviti i reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, i to bez rizika da njegovo protivljenje Radončiću, u tom pogledu, bude okvalificirano kao nenadležno uplitanje u politička pitanja.

Odlomak iz djela: Fikret Muslimović, Lažovi i ubice, str. 286-289.

Priredio: Resul Mehmedović

Related Articles

Close
Close