Procvjetao behar turskim obveznicama

Turska je već od proljeća kako se prvi behar pojavio postala stalno goruća tema na bosansko-hercegovačkim društvenim mrežama što dobrim dijelom zbog zauzimanja stava o tome kako se odnositi prema Erdoganu, njegovom dolasku u Sarajevo, do toga da se razabere u mahali šta se to tačno dešava tamo, ko rovari protiv Turske i velike zavjere kuje, pa im lira doživljava tako ozbiljan pad. Sve su to prirodne polemike i vrlo razumljive, međutim šta je postalo biti nerazumljivo jesu analize o Turskoj koje su makroekonomska zbivanja počela da svode na čistu ezoteriju i iluminatska metodolaška interpretiranja – u smislu reklo bi se da svijet je možda kompleksan i tržište je moguće vrlo neuhvatljivo u svojim čarima signaliziranja šta se zbiva tamo negdje nešto na mikro nivou ali svijet je ipak taman toliko jednostavan da ga se ‘eto tobože može protumačiti u jednoj rečenici – a ko to tamo kuje zavjere protiv Turske.

Ezoterični pad lire

Skorašnji tekst o povezanosti teorije cijena sa teologijom bio je prikaz vrlo specifičnog odnosa teologije prema ekonomskim aktivnostima. Ukoliko je možda izgledalo začudno uopće da je neko posredstvom cijena pokušavao da objasni teološki nauk pa sva ovogodišnja dešavanja u i oko takozvanih emerging markets (tranziciona tržišta) s posebnim osvrtom na Tursku valjan su prikaz kako makroekonomska dešavanja mogu postati obavijena ezoterijom, pa time i dobiti takav vid interpretacija. Često se komentarisala trenutna situacija cijene turske lire na našem vrlom jezikom, pa su najdivnija ezoterična objašnjenja vrlo maštovito predstavljala svekolike probleme sa volatilnošću turske lire kako se naprosto radi o sveopćem ekonomskom ratu protiv predsjednika Erdogana. Čovjek naprosto nije omiljen u Zapadnom svijetu i svemoćne sile nevidljive ruke su krenule u obračun sa zlim silama erdoganovskim.

Ništa više ni manje, već sukob civilizacija i ratovi zvijezda su primarni model interpretacije i razumijevanja pada turske lire u odnosu na dolar. Primjer takvih ezoteričnih interpretacija nije samo rezervisan za naše govorno područje. Suludo bi bilo takvo nešto i pomisliti, jer makroekonomija a posebno svijet financija još od Velike recesije 2008. godine trpi raznolika ezoterična tumačenja. U tom vrlom svijetu ezoteričnosti odmah poslije Erdoganove pobjede na predsjedničkim izborima mogli su se čitati tekstovi na arapskom jeziku Zašto kuju zavjere protiv Erdogana? Sumeje Ganuši koja je u pokušaju da brani Erdoganovu politiku izabrala metod ezoterije kada se dotakla makroekonomskih zavjera. Snažan pad turske lire rezultat je planskih zavjera protiv Turske bijaše joj zaključak vrli. Ezoterija je vrlo interesantna kada prati osnovnu nit realnih zbivanja, međutim kada postane svesrdno sredstvo deluzorne imaginativne interpretacije svijeta tu se već gasi i teološki nauk o svemoćnom Bogu budući da se svemoć u makroekonomskim ezoteričnim intepretacijama svijeta predaje ovostranim ljudskim umreženim grupacijama, nekada Iluminatima a nekada drugim nosiocima bajraka zavjera.

Problem ezoteričnih interpretacija jeste što one bivaju vrlo selektivne, tako da ako pokušaju da se teorijski predstave, teže za ozbiljnom selektivnošću, pa se u kontekstu makroekonomskih zbivanja potpuno izbriše sintagma emerging markets (tranziciona tržišta), a globalna ekonomija se prestane sagledavati kao jedno veliko umreženo selo monetarnih isprepletenosti. U toj mreži isprepletenosti dok se Turska suočava sa padom svoje lokalne valute upravo danas ih je uvijek problematična Argentina pretekla sa padom pesoa čime je turska lira ni kriva ni dužna ezoteričnim magijama ostala iza pesoa ove godine barem za sada po procentualnom padu u odnosu na američki dolar. Treba imati na umu da države poput Argentine ili Turske kao pripadnice emerging markets se stalno suočavaju sa problemom domaće štednje i priljeva stranog kapitala koji u mnogome se primarno slijeva u dolarima, tako da su ova tržišta prevashodno jako dolarizirana i bilo kakve ozbiljne promjene u SAD-u koje dovode do aprecijacije dolara podrazumijevaju indirektni utjecaj na tranziciona tržišta i stanje njihove valute. Nakon perioda rekordno niskih kamata a time i obimne dostupnosti kapitala oba ova tržišta su bila izložena prilivu stranog kapitala i rastu deficita tekućeg računa koji je u slučaju Turske još 2013. godine bio 7,5% GDP[1] što je rezultat struktuiranog duga izazvan kreditnom ekspanzijom koju predvodi korporativni sektor čiji su dugovi značajno dolarizirani i kratkoročni čime je ovaj sektor snažno izloženiji eventualnim fluktuacijama u odnosu dolara prema lokalnoj valuti.

 Reprezentacija Argentine u fudbalu preslika stanja argentiske valute

Prikaz pada valuta tranzicionih tržišta u odnosu na američki dolar

 

Grafikon nam jasno pokazuje kako je Argentina preuzela trenutno vodeće mjesto na ljestvici najlošijeg odnosa valuta prema dolaru na emerging markets što je uostalom bio i rezultat dogovora između Argentine i IMF-a o paketu pomoći od 50 milijardi dolarčića. Nakon jahanja na niskim kamatama i programima QE-a (kvantitativnog popuštanja)  prirodno je bilo za očekivati da će uslijediti period promjena kamatnih stopa u SAD-u u pravcu rasta a što po običaju podrazumijeva veću otvorenost i mogućnost financijske krize u tranzicionim tržištima. Budući da već tridesetak godina se posvećuje sve ozbiljnija pažnja tranzicionim tržištima moguće je vidjeti da problemi i financijske krize koje su nastajale tokom 90-tih apsolutno nemaju mnogo veze sa ezoteričnim interpretacijama koliko sa posljedicama liberalizacije financijskog tržišta i načinima kako su određene države se uopće nosile sa valutnim rizicima pri čemu se valutna neusaglašenost (currency mismatch) javlja kao jedan od glavnh pokazatelja razloga datih kriza. U kontekstu Turske ne postoji tako ozbiljna ezoterija u makroekonomskim relacijama koliko se to pokušava prikazati budući da još u periodu 2014.godine Turska se već počinje označavati vrlo fragilnim tržištem što zbog stalne neupsješnosti Centralne banke da targetira željenu inflaciju koja joj stalno bježi pod dejstvima opake nevidljive ruke tržišta što upravo zbog izrazito jake potražnje za kreditima denominiranim u stranim valutama pri čemu je svakako dolar dominantan. Kako graf Centralne banke Turske pokazuje taj trend kreditne potražnje denominiranog u inostranim valutama se dešava upravo nakon blagog razvedravanja usljed opakih tajfuna koji su harali od 2008-2010. godine tokom perioda Velike recesije. Na tom valu likvidnosti koja će uslijediti i jeftinog novca zaplivala su i tranziciona tržišta pri čemu kako vidimo ni Turska nije bila izuzetak.

Prikaz rasta kredita u inostranim valutama

 

Priljev stranog kapitala što bi rekao Jean Tirole se ne može i ne treba naprosto zabraniti, jer ako je konačnici cilj spriječiti krizu najlakše bi bilo naprosto zabraniti kratkoročne dolarizirane dugove i općenito spriječiti dotok stranog kapitala, tako da kompletna priča o tranzicionim tržištima ostaje na tome kakve konkretne politike se vode u kontekstu odgovora na moguće krize. U slučaju Turske kao što se već da vidjeti rast je stalno bio spominjan, a do te 2014-te i vrlo hvaljen dok nisu baš te godine počeli napisi o vrlo fragilnom turskom tržištu koje u slučaju aprecijacije dolara će osjetiti vrlo jake turbulencije a pri tome treba imati na umu stalne političke mjehuriće koji su se dešavali u međuvremenu počevši od Gezi protesta do pokušaja državnog udara na koji je Erdogan reagovao vrlo žustro što su takođe sve vrlo ozbiljni parametri koji su dodatno utjecali na povremena nepovjerenja stranih investitora u tursko tržište. Uzmemo li u obzir rast kredita a time i duga treba imati na umu da od 90-tih pa na ovamo upravo liberalizacijom tržišta u ukupnosti duga snažno učestvuje korporativni sektor koji upravo dobar dio kapitala potražuje u inostranim valutama što je usljedovano ranijim nepovjerenjima prema domaćoj valuti ali i činjenici da su krediti bili značajno jeftini u periodu od 2010. godine pa s tim u vezi deprecijacija lokalne valute u odnosu na recimo dolar (budući da je dolar najreprezentativniji primjer s obzirom da je riječ o jako dolariziranom tržištu) stvara ozbiljne strukturne probleme korporativnom sektoru.

Pozajmljivanje inostranih sredstava kako bi se financirale lokalne aktivnosti podrazumijevalo je i to da firme koje posluju u Turskoj imaju strukturalne probleme servisiranja duga budući da se upravo u kontekstu korporativnih sektora vrlo dobro realizira panika valutne neusaglašenosti. To podrazumijeva da nakon liberalizacije tržišta i posebno u ovom periodu nakon 2010. godine gdje se vrlo dobro primijeti rast potražnje za kreditima od strane korporativnog sektora lokalne firme dobar dio svojih transakcija ne plaćaju u domaćoj valuti pa im i vrijednost imovine u mnogome ovisi o promjeni deviznog kursa. Kada vam je aktiva vrlo malo denominirana u stranoj valuti jer naprosto poslujete na svom lokalnom tržištu to podrazumijeva da u slučaju deprecijacije domaće valute ćete imati ozbiljne probleme čime ta valutna neusaglašenost stvara ozbiljne financijske probleme. To možemo vidjeti upravo sada u Turskoj gdje već duži period imamo dvoznamenskastu inflaciju sa vjerovatno ne baš tako skorijim padom na jednoznamenkasti simbol i ozbiljan pad lire u odnosu na dolar od proljeća 2018. godine. Visoka godišnja stopa inflacije koja je najviša još od 2004. godine a koja trenutno stoji na 15.85% tjera Centralnu banku Turske da se kovitlavo bori s inflacijom i padom lire što oni i pokušavaju ovih dana, pa je juče otvoren currency-swap tržište lire  (valutne zamjene) čime se pokušava ojačati lira i vratiti povjerenje a s druge strane povećani su porezi na depozite u dolarima što je takođe reakcija u cilju jačanja lire, tako da je ona istini za volju i djelomično ojačala s tim da ne treba smetnuti s uma da je lira u odnosu na dolar ove godine pala za 43.6% tako da će tu biti potrebne mnogo važnije mjere pa i one političke prirode a što dosta ovisi o samoj percepciji Turske u svijetu a i njenim odnosima sa SAD-om.

Ezoterija graditeljstva 

Poseban status čine analize u našim vrlim časopisima i medijima u kojima se otkriva poseban momenat ezoterije koja demaskira eventualne financijske probleme u Turskoj a to je argument graditeljstva. To je veoma opaki argument strašno promišljen a zasniva se na prostoj rečenici – u Turskoj su vidljive značajne promjene, za sve ove godine izgradilo se škola, bolnica, mostova i aerodroma, desetine… – koji bi trebao valjda sam po sebi da kaže očito, gradilo se, iz pepela se ko Feniks ustalo – a  sada bi neko da kaže kako slijedi slijetanje! Lijepo je to kada vam neko nabraja tačan broj mostova i aerodroma koji su se izgradili, moglo bi se to u dogledno vrijeme nazvatijugoslovenskim anegdotalizmom budući da se i historijski prikaz ekonomije Jugoslavije u našim domovima uglavnom pripovijeda na istovjetan način. U redu je to i uopće nije sporno sve do momenta kada to čitate u nekim navodno ozbiljnim medijima u kojima treba da vam se da prikaz malo šireg djelovanja i ustroja turske ekonomije. Da se gradilo to nije sporno, pa najviše stranog kapitala je otišlo u veleprodaju i maloprodaju, građevinu, nekretnine, te hotele i restorane. Otišlo je pristojno kapitala i u proizvodne sektore, međutim ne toliko koliko u gore navedene stavke zajedno. Jeftini strani kapital se uzjahao i iskoristio za rast koji svjedoci uspijevaju očito da vide, ali svjedoci su propustili priče iz 90-tih i financijske krize koje su zahvatale tranziciona tržišta upravo zato jer su upadali u zamke valutne neusaglašenosti i neanalizirajući razloge rasta kratkoročnih i dugoročnih kamatnih stopa u SAD-u kao vid odgovora na Trumpovu ekspanzivnu fiskalnu politiku. Kreditne potpale uglavnom između redova uvijek nalaze svoju priču u nekretninama, pa u kontekstu Turske razne regulatorne olakšice su napravljene kako bi se stvorili uslovi za kreditnu ekspanziju što nije problem sve dok držite pod kontrolom kredite koji se ne mogu naplatiti. U slučaju Turske određen broj kredita je garantovan Kreditno-garantnim fondom što stvara pritisak na državne obveznice a i trenutna situacija je povoljna za klimu nepovjerenja na tržištu. Kako ljudska priroda teži vremenskim preferencijama pa više vrednujemo ono što je trenutno nam znano u odnosu na buduće nepoznato i nesigurno tako su i prinosi na desetogodišnje obveznice urnebesno skočili, pa su sada na 20.70% što možemo vidjeti na ovom grafu:

 

Očito je da tržište ne brine mnogo za kvaziezoterične interpretacije već teži tome da pošalje jasne signale, a u kratkim crticama to bi značilo: dug je opako bitan. Svi ti divni mostovi i aerodromi imaju svoju strukturu duga, kao što i nagli rast i potrošački krediti koji su u Turskoj takođe bili u uzletu sada će ipak malo stvari da se promijene što određenim restrikcijama što potrebama za konsolidacijom inflacije i duga, jačanjem lire, te nužno bitnog povratka povjerenja kod investitora što će se svakako pokazati na krivulji prinosa na desetogodišnju obveznicu. Kada se stvari pogledaju malo van okvira ezoteričnih zavjera a više iz pozicije ezoteričnosti nevidljive ruke jasno je bilo još prije četiri godine da Turska spada u red fragilnih i krhkih tržišta opako osjetljivih na promjene kursa dolara prema gore što se sada ispostavilo i tačnim. U predstojećem periodu slijedi primiravanje, sporiji rast  i gledanje kako će Erdogan i društvo da se nose sa svim ovim izazovima koji za Tursku i nisu tako velika novina osim što se naviklo slušati pod vladom AKP-a o rastu turske ekonomije a sada se mora priviknuti i na to da stvari ne stoje baš tako idealno. Šta reći tek za argentinskog predsjednika Macrija koji predstavlja optimizam i nadu za Argentinu, međutim krah pesoa bi ga mogao koštati gubitka političkog kapitala a što takođe predstoji da se vidi. Aerodromi i škole su lijepe stvari ali i brojevi koji ezoterično i neumoljivo vam krenu pokazivati gdje se nalazite i šta treba u buduće da radite ako vam je stalo do tržišnih signala, a ako ne, pa Bože moj, i Feniks i Simurg dođu svome kraju.

Piše: Dženan Smajić

Izvor: Orijentologija blog

Bilješke:

1) Sebnem Kalemli-Ozcan, 2014: https://voxeu.org/article/next-sudden-stop

Related Articles

Close
Close