Veza između ekonomske slobode i nacionalnog prosperiteta

S mogućim izuzetkom nekoliko ekstremnih environmentalista, svi se slažu da je  robustan dugoročni rast ključ za bolje društvo.

Bez presedana skok u razvoju, na primjer, je ono što je omogućilo zapadnom svijetu da se izdigne iz siromaštva, što je rezultiralo famoznim hokejaškim štapom modernog napretka.  (hokejaški štap simbolizira nagli uspon na grafikonu)

Održavanje rasta stalni je izazov za razvijene zemlje, a to je također od vitalne važnosti da pomognete zemljama u razvoju da rastu i napreduju.

Zbog toga bi se kreatori politike trebali usredotočiti na pravila koja donose dobre rezultate.

Libek, think tank u Srbiji, objavio je studiju o ovoj temi (link za studiju). Počeli su prikazom da sada imamo neke dobre mjere ekonomske slobode u različitim narodima.

(…) Ekonomska sloboda u Svjetskom indeksu 1996. od strane Fraser instituta (…) bila je prvi metodološki alat koji mjeri nametanje u funkcionisanju tržišnog procesa od strane vladinih subjekata, bilo direktno preko intervencije države, bilo indirektno kroz regulacije i tržišne institucije. Sličan indeks, Indeks ekonomske slobode, koji je uradio Wall Street Journal i Heritage fondacija, nakon njih (…) Budući da je ovo vrlo vješto sredstvo izmišljeno, bilo je naširoko primijenjeno u empirijskim istraživanjima (…) najvažniji su bili oni koji se tiču ​​uloge ekonomske slobode u poticanju ekonomskog rasta. (…) empirijske studije uglavnom su zaključile da postoji značajna veza između ekonomske slobode i ekonomskog rasta.

Budući da uvijek navodim Fraser institut i Heritage fondaciju, ovdje su vrlo korisni izvori podataka.

I mnogi akademici također koriste te brojke.

Stoga, Libek je detaljno istražio ovo blago empirijskih istraživanja.

Libek je u decembru 2017. proveo metastudiju glede ekonomske slobode, s ciljem preispitivanja veze između ekonomske slobode i ekonomskog rasta u objavljenim empirijskim studijama. (…) Korištenje Google naučni mehanizam (…) 92 studije (…) razmotrajući vezu između ekonomske slobode i ekonomskog rasta. Od toga, dominantna većina od 86 studija (93,5%) nalazi pozitivnu korelaciju ili povezanost među njima, dok samo 6 studija (6,5%) ima manje pozitivne rezultate. (…) Ova metastudija pokazuje da su empirijske studije pretežno utvrdile da je ekonomska sloboda povezana s višim stopama ekonomskog rasta, dok samo jedna studija tvrdi drugačije, a rezultati drugih 5 manje su uvjerljivi. Ova visoka stopa saglasnosti između ekonomista vrlo je neobična, s obzirom na činjenicu da se ekonomisti često ne slažu čak i u teoretski prihvatljivijim temama. Stoga je jasno pokazano da veći nivo ekonomske slobode, ceteris paribus , dovodi do većeg ekonomskog rasta.

Ljudi u Libeku imaju veliki podstrek da se brinu o tim pitanjima, jer Srbija reformski zaostaje.

Evo grafikona koji uspoređuje ekonomsku slobodu u Srbiji s drugim evropskim regijama.

I evo zašto je ekonomska reforma toliko bitna za narod Srbije.

Srbija ostaje jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi, prema BDP-u, sa samo 5.000 eura po glavi stanovnika. Ove niske stope rasta ne pružaju mogućnost za razvoj i zatvaranje jaza s naprednijim evropskim ekonomijama (…) Studija je procijenila buduće ekonomske dobitke kroz višu ekonomsku slobodu (Gwartney i Lawson 2004) izvještavajući da bi povećanje ekonomske slobode za 1 stepen (izmjereno na ljestvici od 1 do 10) povećalo dugoročni ekonomski rast za 1,24% BDP-a. Stoga, ako bi Srbija povećala svoju ocjenu s trenutnih 6,75 do 7,75 bodova – približno aktuelnoj razini Austrije ili Njemačke, dugoročna stopa rasta Srbije povećala bi se od predviđenih 2% 2017. godine (i MMF procjenjuje da će iznositi 3,5 % u 2018. i 2019. godini) na 5,25% u 2020. godini i nakon.

Srbija ima kapacitet da se približi, ali to se neće dogoditi bez ekonomske liberalizacije.

Za nesrpske, dijelovi Libekovih izvještaja, koji će biti od najvećeg interesa, bave se primjerima nacija koje su preskočile svoje susjede.

Važnost ekonomske slobode dobro je prikazana najvažnijim studijama u primjerima s različitih kontinenata: Čile (Južna Amerika), Singapur i Koreja (Istočna Azija) i Bocvana (Afrika). U svim ovim istaknutim slučajevima, ekonomska sloboda pokretala je ova društva ka visokom i održivom ekonomskom rastu koji ih je doveo do prosperiteta, u usporedbi sa svojim susjedima.

Izvještaj posebno gleda na dugoročne podatake za zemlje koje su naglo odskočile od regionalnih konkurenata.

Počnimo usporedbom Čilea s ostatkom Južne Amerike. Kao što vidite, dramatična ekonomska liberalizacija Čilea dovela je do veoma visokog nacionalnog prosperiteta.

Sada uporedimo Bocvanu s ostatkom subsaharske Afrike.

Napravio sam nešto slično u 2015. godini i ranije ove godine, pa su ove podaci izuzetno impresivni, ali ne i iznenađujući.

Posljednje, ali ne manje važno, uporedimo Singapur i Južnu Koreju sa svojim susjedima.

Još jednom vidimo snažnu vezu između ekonomske slobode i ekonomskih ishoda.

To je dramatično očigledno kada se upoređujete Južna Koreja i Sjeverna Koreja, ali vidite i izuzetne brojke kada uspoređujete Singapur sa Sjedinjenim Američkim Državama .

Pouka nije da nacije trebaju savršenu politiku (čak i Hong Kong ima neki statizam). Umjesto toga, poruka je da bi vlade trebale težiti povećanju ekonomske slobode – nadamo se velikim koracima, ali čak i male reforme su korisne – tako da bude više prostora za ekonomski produktivni sektor.

Piše: Daniel J. Mitchell

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Related Articles

Close
Close