FOREIGN POLICY: Putin u Bosni pravi paravojne formacije

Svako ko sumnja da će Rusija nastojati da popuni bilo kakav politički vakuum u Evropi koji je ostao iza Sjedinjenih Američkih Država, treba samo pogledati na Balkan. Posljednjih godina, nakon što je pažnja Washingtona na regiju splahnula, Rusija je uvidjela svoju priliku za utjecajem.

Glavni cilj nije Hrvatska, koja je članica Evropske unije i NATO-a; niti Srbije, koja ima dugu historijsku vezu s Moskvom. Umjesto toga, Kremlj je usmjeren na Bosnu i Hercegovinu, zemlju zapadno orijentisanu, koja je ipak osjetljiva na destabilizaciju, naročito zbog izbora koji su u oktobru.

Bosna je administrativno podijeljena između dva decentralizovana subjekta: Federacije Bosne i Hercegovine, koja ima uglavnom bošnjačko i hrvatsko stanovništvo i Republike Srpske, koja ima srpsku većinu. Ruska politika sastoji se u poticanju separatističkih pobuda potonjih.

To podrazumijeva napore koji su naizgled bezazleni kao podrška pravoslavnom stanovništvu Republike Srpske. Sljedećeg mjeseca, u regionalnom glavnom gradu – Banjoj Luci, postavit će se kamen temeljac za novu pravoslavnu crkvu pod pokroviteljstvom Rusije u čast ruskog cara Nikole II koji je stao u odbranu Srbije u Prvom svjetskom ratu. Nakon završetka, u crkvi će biti održavan služba i srpskih i ruskih svećenika u skladu s njihovim pravoslavnim denominacijama.

Međutim, najintenzivnija saradnja između bosanskih Srba i Rusije usmjerena je kroz snage sigurnosti Republike Srpske. Regiji (entitetu) nije dopušteno da ima vlastitu vojsku, pod uvjetima Daytonskog sporazuma koji je 1995. godine okončao bosanski rat, no zadržao je vlastite policijske snage – koje imaju veoma bliske odnose s Moskvom.

Tokom 2016. godine, tokom službene posjete ruske delegacije u Banjoj Luci, razgovori su bili usredotočeni na uspostavu partnerstva između Republike Srpske i ruske policije o pitanjima koja uključuju prikupljanje obavještajnih podataka, borbe protiv terorizma i borbe protiv cyber kriminala. Republika Srpska se također složila da će ugostiti ruse policijske trenere i slati pripadnike srpskih specijalnih snaga u Moskvu na obuku. Od tada, ruski obavještajni časnici (bivši članovi Savezne sigurnosne službe) često održavaju predavanja i drže kurseve na policijskoj akademiji Republike Srpske i banjalučkom univerzitetu na fakultetu za sigurnosne studije, koji služi kao entitetski odjel za planiranje policije.

Članovi fakulteta ne skrivaju svoje pro-ruske stavove. Predrag Ćeranić, dekan fakulteta, bivši je časnik obavještajne službe i autor knjige Kome smetaju mali Rusi, pod mali Rusi misli se na Srbe. Ćeranić je u intervjuu za Foreign Policy izjavio: “Razvoj na Bliskom istoku i nadmdetanje između Rusije i Zapada nalazi se na Balkanu. Bliski istok i Balkan su strateški važni za velike sile i rat na Bliskom istoku utječe na njihovo međusobno suparništvo na Balkanu”.

Razmjena vojnog znanja i druženja među sigurnosnim osobljem također teče u drugom smjeru, od Republike Srpske do Rusije. Bivši vojni časnici RS-a često putuju i rade u Rusiji. Na primjer, bivši kapetan Tihomir Ivanović iz Banje Luke trenutno je predavač na jednoj od moskovskih državni vojnih akademija. (Njegov sin također studira teologiju i diplomatiju u Moskvi i učestvuje u aktivnostima pravoslavne crkve u Republici Srpskoj, Srbiji i Rusiji.)

U međuvremenu, pod izgovorom protuterorizma, Republika Srpska nedavno je jačala svoju policiju na način koji nalikuje direktnoj militarizaciji, ponekad uz pomoć Rusije. Na primjer, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS-a ove godine je kupilo 2.500 pušaka (dugih cijevi) srbijanskog proizvođača Zastava iz Kragujevca. Prema riječima Reufa Bajrovića, bivšeg ministra privrede u Bosni, to je deset puta više pušaka visoke snage nego broj koji naručuju državne policijske snage u Sarajevu. Vlasti Republike Srpske također otvaraju novi centar za obuku od 4 miliona dolara na mjestu bivše kasarne Zalužani, nedaleko od Banje Luke. Rusija se već obavezala da će srpskim snagama pružiti obuku protiv terorizma u centru, koja će služiti kao sjedište novih antiterorističkih snaga, logističkih jedinica, i odjela za borbu protiv organizovanog kriminala. Ovi dodaci će srpsku policiju približiti rame uz rame s bosanskim snagama nacionalne sigurnosti (SIPA, op. prev.).

U Republici Srpskoj je također u toku rasprava o stvaranju ruskog humanitarnog centra sličnog onom već osnovanom u srbijanskom gradu Nišu. Službeno, njegova svrha je pomoći lokalnoj samoupravi u slučaju prirodnih katastrofa poput poplava i požara. Međutim, centar u Nišu osumnjičen je da služi kao ruski obavještajni centar i neslužbena vojna baza – naročito jer je Rusija zatražila diplomatski imunitet za svoje osoblje stacionirano tamo.

Rusija i Republika Srpska također su razvile bliske veze između njihovih organizacija ratnih veterana. (U uredima organizacija veterana u Banjoj Luci izvješene su vrpce Sv. Jurja, simbola ruskih separatista u Ukrajini i njihovih pristaša.) Takve su organizacije bile uključene u regrutiranje mještana da putuju u istočnu Ukrajinu i Siriju kao strani borci pri ruskim privatnim vojnim kompanijama kao što je Wagnerova grupa. Banjalučki ured za ratne veterane, također je povezan sa srpskom paravojnom organizacijom poznatom kao Srbska čast, čiji su čelnici obučavani u Rusiji.

Rusija i dalje ne uživa veliku moć u Bosni, pa čak ni u Republici Srpskoj. Glavna kulturna institucija Rusije u Banjoj Luci, Fondacija Russkiy Mir, “nema dovoljno finansijskih sredstava za normalno funkcionisanje”, rekla je Ljilja Petrović Zečić, direktorica Nacionalne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske, u kojoj se nalazi fondacija. “Njihove su aktivnosti vrlo ograničene, a ljudi pokazuju malo zanimanja za rusku kulturu, osim ruskih filmova emitiranih na RTRS-u”, dodala je. “Institut Goethe [nalazi se u objektu] i ostali zapadnjački kulturni centri imaju više novca i puno su popularniji”.

Ipak, Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, ima dosta koristi u igri na pro-ruske karte pred oktobarske izbore, iako su mnogi njegovi savjetnici otvoreno pro-zapadni. Dodik ima talenta za igru emocijama bosanskih Srba, koji se još uvijek osjećaju stigmatiziranim zbog neuspjeha priznanja žrtava njihove zajednice u ratovima devedesetih godina, kao i njihove relativne međunarodne marginalizacije danas. Uz sve veće nezadovoljstvo bosanskih Srba zbog svoje vlade, Dodikova najbolja prilika za ostanak  na vlasti bit će predstavljanje samoga sebe kao jamca autonomije entiteta zbog navodnih pretenzija elite iz Sarajeva za centralizacijom uz podršku Zapada.

Optuživati opoziciju u Republici Srpskoj da su agenti Zapada, dok se javno povezuje s Rusijom i prikazuje kao protivnik geopolitičke agresije Zapada, u prošlosti i sadašnjosti – najbolji je način za Dodikovo postizanje neposrednih političkih ciljeva. Dodik je u više navrata pohvalio Ruse kao najbliže prijatelje bosanskih Srba i pozvao ih da igraju veću ulogu u regiji. Rusija je, sa svoje strane, insistirala na održavanju sve disfunkcionalnijeg političkog statusa Bosne, upravo jer to osigurava autonomiju bosanskih Srba. Nije jasno je li Dodikov krajnji cilj stvoriti nezavisnu državu bosanskih Srba, iako to može biti rezultat njegovog ciničnog izazivanja straha.

Za sada političke i ekonomske veze između Moskve i Banje Luke još uvijek su uglavnom simboličke. Najslužbenija saradnja između vlada jesu sastanci sa nepriznatim državama koje podržavaju Rusi (poput Abhazije i Južne Osetije) i čini se da ih niko ne uzima za ozbiljno. (Republika Srpska je dogovarala uvoz vina iz Abhazije, ali nikada nije uspjela napraviti službeni posao.)

No, veze će se nastaviti produbljivati ​​ako Dodik, kako se i očekuje, pobijedi na predsjedničkim izborima u oktobru. Ruska postebena strategija vjerovatno neće uključivati ​​iznenadne poteze. Ali, na kraju, može iskušati Sarajevo ili njezine zapadne pristaše da intervenišu kako bi spriječili odlučujući raskid između Banje Luke i ostatka Bosne – u tom slučaju uplitanje Rusije može postati neizbježno i nepredvidivo. Drugačije, Zapad bi mogao na kraju shvatiti da je postalo prekasno za intervenciju.

Pišu: Vera Mironova i Bogdan Zawadewicz (objavljeno 8. augusta 2018. na Foreign Policy)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Related Articles

Close
Close