Naučene i zaboravljene lekcije iz posljednjeg trgovinskog rata

SAD i Evropska unija dogovorile su prekid trgovinskog rata – barem za sada – ali predsjednik Donald Trump ostaje i dalje u tarifnom ratu s Kinom, namečući carine na uvoz čelika i aluminija većini svjetskih zemalja i prijetnjom da će se povući iz trgovinskog sporazuma s Kanadom i Meksikom, osim ako se ne promijeni u njegovu korist. Sve to izaziva usporedbe s posljednjom globalnim trgovinskim požarom tokom Velike depresije. Tada je predsjednik Herbert Hoover potpisao Zakon o tarifama 1930. godine, koji je poznat kao Smoot-Hawleyev zakon, kojim su podignute već visoke tarife na stotine uvoznih dobara. Ostale zemlje su se osvetile, otvarajući put širenju protekcionizma diljem svijeta pogoršavajući Depresiju. Trebale su decenije da se popravi šteta. Ponavlja li se historija?

1. Zašto su 1930. godine nametnute veće tarife?

Hoover, republikanac, pobijedio je na izborima 1928. godine s obećanjem da će podići tarife poljoprivrednom uvozu kako bi pomoglo teško zaduženim poljoprivrednicima pogođenim padom dobara i cijenama zemljišta. Carine su proširene i uključile su i proizvođače, budući da su zakonodavci trgovali uslugama tokom nestabilnog, 18-mjesečnog zakonodavnog procesa. Unatoč protivljenju više od 1.000 ekonomista i istaknutih novinskih kolumnista poput Waltera Lippmanna, Hoover je u aprilu 1930. potpisao ove mjere, nazvane po svojim glavnim sponzorima, senatoru Reedu Smootu iz Utaha i predstavniku Willisu Hawleyu iz Oregona. Berza se srušila već u oktobru 1929. godine.

2. Šta je tačno učinio Smoot-Hawley?

Podizao je tarife za uvoz gotovo 900 proizvoda, uključujući sve od šećera i jaja do odjeće i buradi za naftu. Tarife koje su pogađale uvoz u početku su porasle sa oko 15% na 20%, na više od 40%. Budući da su cijene pale zbog Velike depresije, prosječna carinska stopa učinkovito se povećala. To je zato što su mnoge obveze izražene kao fiksni iznos dolara po volumenu ili težini, a ne kao postotak uvozne cijene. Na primjer, zakon je podigao porez na uvoz šećera s Kube na 2 centa po funti (1 funta je 45 kg, op.prev.)  od 1,76 centi – namet koji je primijenjen bez obzira na cijenu šećera, čak i ako bi pao ispod 2 centa po funti. Profesor Douglas Irwin s Dartmouth Collega napisao je da je prosječna tarifa dosegla do više od 59% 1932. godine, premašena samo tzv. Tarifa užasa iz 1828.

3. Šta se dogodilo kada je Smoot-Hawley stupio na snagu?

Tokom sljedeće dvije godine, količina američkog uvoza i izvoza pala je za oko 40 posto, budući da su trgovinski partneri uzvratili vlastitim tarifama. Inostrani proizvođači smanjili su ili zaustavili pošiljke u SAD jer više nije bilo korisno prodavati tamo. Neki izvoznici iz SAD-a morali su platiti više za uvezene materijale koji su koristili za izradu svojih finalnih proizvoda suočavajući se s višim trgovinskim preprekama u inostranstvu. Američki poljoprivrednici, koji su trebali biti glavni korisnici Smoot-Hawleya, vidjeli su kako cijene usjeva padaju, a izvoz opada.

4. Koja je sličnost s Trumpovim tarifama?

Čini se da je Trum oprezniji u usporedbi s Hooverom, iako bi se to moglo promijeniti ako se primirje s EU raspadne. Dosad je uveo tarife na uvoz čelika, aluminija, mašina za pranje i solarnih panela iz velikog dijela svijeta. Također, stavio je namete na 34 milijarde dolara vrijedne proizvode uvezene iz Kine, te je načinio popis za dodatnih 16 milijardi dolara. Sve to zahvata oko 5% američkog uvoza. Godine 1930. oko trećine uvoza podlijegalo je tarifnim nametima. No, ako Trump nametne tarifna povećanja gotovo svim kineskim pošiljkama u SAD-u – kako je prijetio – taj udio bi se povećao na oko 25% uvoza.

5. Koje su još sličnosti Trumpovih tarifa sa Smoot-Hawleyem?

Sada, kao i tada, navodni dobitnici nametanjem tarifa, također su oni koji su oštećeni. Primjeri uključuju Whirlpool Corp i Harley-Davidson Inc., koji su uhvaćeni u unakrsnoj vatri Trumpovog trgovinskog rata. Trumpova administracija, također, morala je koristiti Commodity Credit Corporation, agenciju nastalu tijekom Depresije kako bi podržala cijene usjeva, donirajući 12 milijardi dolara američkim poljoprivrednicima kao vid kompenzacije, čiji je izvoz u druge zemlje pogođen kontratarifama. Ali reakcije drugih zemalja do sada su bile drugačije. Iako su nametnuli osvetničkie tarife na uvoz iz SAD-a, nisu nametnuli tarife na robu drugih – kao što je bio slučaj tokom 1930-ih. Neki su čak učinili suprotno potpisivanjem novih trgovinskih sporazuma .

6. Može li Trump izazvati još jednu depresiju?

Nije za očekivati. Eksplozija protekcionizma u 1930-ima pridonijela je kolapsu trgovine u to doba. Ali mnogi ekonomisti ne misle da je to bio poticaj za Veliku depresiju. Umjesto toga, optužuju američke Federalne rezerve i ostale centralne banke zbog njihovog strogog pridržavanja zlatnog standarda, prema kojem su vrijednosti valute bile vezane uz nedostatak robe i zlata. Umjesto da devalvacija dolara pomaže SAD-ovom izvozu da ostane konkurentan, Fed je učinio suprotno održavajući visoke kamatne stope i monetarnu politiku, čak i kad je berza porasla, banke su se skršile i ekonomija se urušula, što je dovelo do nezaposlenosti od oko 25%. To je glupi potez koji trenutni kreatori politike neće načiniti.

7. Dakle, nema razloga za zabrinutost?

Ne baš. Iako su centralni bankari dovoljno pametni da izbjegnu drugu depresiju, oni ne mogu u potpunosti nadoknaditi štetne posljedice trgovinskog rata smanjenjem kamatnih stopa. Dugotrajni tarifni sukob bi vjerojatno mogao podići inflaciju, usporiti ekonomski rast i, u najgorem slučaju, uvesti SAD i ostatak svijeta u recesiju.

Piše: Rich Miller (Bloomberg)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Related Articles

Close
Close