BIROKRATIJA ZLA – Kako je ISIL riješio »probleme birokratije« u Mosulu

U iračkom gradu Mosulu, ISIL je pokušavao dokazati svoj legitimitet – tako što bi iz onog što je na početku bila pobuna napravio državu. Pored ubistava i masovnog terora, vođena je funkcionalna birokratija sa moderniziranim prikupljanjem smeća i pametnim mjeračima električne energije.

Svakoga dana, rano ujutro, bivši raketni naučnik napušta svoju kuću u Mosulu. Autobusom ili pješice – benzin više nije mogao priuštiti – zove prijatelje, provjerava majku ili posjećuje sestrinu porodicu. Ponekad bi pokušavao doći do jeftinog kerozina ili zaplijenjenih knjiga ili cigareta. Najčešće je besciljno lutao – putnik u vlastitom gradu.

Naveče bi sjedio za svojim starim, drvenim stolom, savijen nad bilježnicom, zapisujući o minulom danu. Većina onog što je zapisivao bilo je banalno: cijena paradajza, svađa sa ženom. Ali, zapisao je i svoja zapažanja o značajnim događajima koji su se odvijalu u Mosulu.

“Moram živjeti ovaj trenutak i zapisati ga”, piše u jednom zapisu iz augusta 2014., dva mjeseca nakon pada grada. “Živimo poput zatvorenika koji služe duge zatvorske kazne. Neki od nas će izaći nakon čitanja desetina knjiga. Drugi će biti poraženi i uništeni.”

Do trenutka kada je prestao pisati, ispisao je pet bilježnica. To su ručno napisani dnevnici grada pod opsadom i grafikon o tome kako je Islamska država pokušala zaživjeti – vodeći grad.

Uspon


Početkom juna 2014., nova vojska, uglavnom, bila je dobrodošla u Mosulu. Za razliku od brutalne i korumpirane iračke vojske, ova ja bila pristojna. Čuvali su javne građevine, spriječavali pljačke i demontirali betonske barikade koje su gušile grad.

“Nema više auto-bombi, nema sukoba i nema IED-a”, napisao je naučnik. “Mosul je konačno u miru. Oni kontroliraju ulice i ljudi su u strahu. Omogućavaju ljudima da napuste Mosul, a u školama podučavaju vladine programe.”

Bilo je konfuzije glede njihovog identiteta. Da li su sunijski plemenski revolucionari? Ba’atistički oficiri iz Sadamove stare vojske? Džihadistički militanti poput Al-Kaide?

Ove različite skupine bile su dio svakodnevnice od Američke invazije Iraka 2003. godine. Godinama su se pojavljivale frakcije u Mosulu i borile za vlast, tražeći legitimitet za nemilosrdni urbani gerilski rat – najprije protiv američkih okupatora, a potom protiv iračkih vlada.

Doista, neki su već djelovali kao svojevrsna vlast iz sjene – “oporezivali” su biznise i iznuđivali postotak iz svakog općinskog ugovora. Oni koji nisu ispunjavali obaveze nerijetko su kidnapovani ili ubijeni.

“Plaćali smo im postotak svakog ugovora za deset godina”, rekao je Azzam, elektrotehnički inženjer na odjelu za energetiku. “Osam posto. Upravitelj naše direkcije dobija telefonski poziv [od njih] prije svakog konkursa. Odabrali su ko će pobijediti i ko će dobiti koji posao. Trećina svih novih radnih mjesta rezervisana je za njih. Niko se nije usudio odbiti. Oni koji nisu platili bili su kidnapovani. Svaka državna institucija bila je infiltrirana, čak i policija.”

“Kad je Mosul pao, isplivali su na površinu.”

Dva dana nakon pada grada, jedan od Azzamovih kolega došao je na posao odjeven u afganistanske šalvare i košulju i predstavio se novim nadzornikom za Islamsku državu.

ISIL-ov gradski dokument


Sve ISIL-ove prijašnje pobjede bile su ništa u odnosu na osvajanje Mosula, jednog od najvećih poraza u historiji Iraka: padu drugog grada, porazu 50.000 vojnika i policajaca i zarobljavanju stotina tona oružja, opreme i oklopnih vozila.

I upravo ovdje, u Mosulu, ISIL je pokušao svoj najambiciozniji plan, osnovu svoje legitimnost: pobunu preobraziti u državu.

ISIL je modernizovao sistem naplate komunalija.

Nakon sedam dana, ISIL je izdao svoj prvi manifest: Medinski dokument. Arhaičnog jezika, obilježen hiljadugodišnjim referencama, ISIL je čestitao narodu Mosula na “božanskoj pobjedi” i iznio svoje glavno obećanje:

“O ljudi, isprobali ste sve svjetovne režime, od monarhije do republike i safevidske [ši’itske] vlade. Isprobali ste i spalili ih u vatri. Sada smo, ovdje, u vladavini Islamske države i i vladavini našeg imama Abu Bakra. I vidjet ćete Allahovom voljom veliku razliku između sekularne vlade koja tlači volju i energiju svog naroda i skrnavi njihovo dostojanstvo, odbijajući našu vladavinu, koja uzima božansku riječ kao put.”

Dokument zabranjuje cigarete i insistira da bi žene trebale ostati kod kuće, ali na ulici su ljudi i dalje pušili, nargila kafići cvjetali, žene su izlazile otkrivene [bez marame] i mnoge porodice koje su pobjegle iz Mosula, vratile su se.

Međutim, Medinski dokument bio je samo prvi korak. Takozvana Islamska država nije se pojavila u jednom danu. Došla je postepeno, tokom dva mjeseca, kroz niz akcija i uredbi – svaki novi korak utječe na drugi segment društva, podgrijavajući atmosferu iznova.

Na mnogo načina, ISIL-ov projekt sličio je drugim pokušajima kroz historiju u izgradnji utopijske države, od boljševika do talibana – putokaz autoritarne vladavine. Prvo promovišite mitsku utemeljiteljsku ideologiju. Zatim, upotrijebite je za čišćenje društva od nepoželjnih. Koristite krajnju brutalnost kako biste spriječili bilo kakav otpor; održavajte nemilosrdnu obavještajnu mrežu kako biste potaknuli stanovništvo da samo špijunira.

Ali totalitarni režimi ne mogu preživjeti samo na hiljadugodišnjoj ideologiji i masovnom teroru. Potrebna im je funkcionalna birokratija i nadležni upravitelji.

ISIL je započeo provođenjem opsežnog popisa u Mosulu. Vojno i policijsko osoblje, liječnici, medicinske sestre, inženjeri i učitelji bili su registrovani zajedno s njihovim porodicama. Svaka trgovina, tvornica i poslovna imovina popisana je prema religiji i sekti svojih vlasnika. “Došli su do nas i otvorili knjige velikih zemljišta”, rekao mi je službenik u odjelu za poljoprivredu. “Željeli su znati koja zemljišta su bila u vlasništvu kršćana, sunnija ili ši’ita. Rekli smo im da se ovi dokumenti datiraju do osmanskog vremena, i imamo samo imena vlasnika – nema načina da nađemo njihovu religijsku pripadnost, a kamoli sektu kojoj pripadaju.”

U pravom staljinističkom stilu, prva čišćenja zadesila su bivše saradnike: druge pobunjenike. ISIL-ovi odredi počeli su pritvarati Ba’athiste i vojne oficire. Deseci su nestali; niko se nije vratio.

Sedam dana kasnije, arapsko pismo “N” (za Nazarećani) bilo je iscrtano na kućama i trgovinama u vlasništvu kršćana. Dekretom je zahtijevano da se kršćani preobrate ili da plaćaju porez ili napuste grad bez ičega. Kršćani su bili pretresani na granicama grada; neki su uzeti kao taoci ili seksualni robovi (shabaki i ostale muslimanske manjine su, ili pobjegle ili bile ubijene). Nekoliko sedmica kasnije, drugi dekret obvezao je nikab [pokrivanje lica] i zabranio miješanje muškaraca i žena.

Kada su se pojavili, betonske barikade uklonjene su s ulica, a sada su formirale masivni zid oko grada, Mosul je postao ogromni zatvor, okićen transparentima s novim sloganom režima: “Vječno i širi se”.

ISIL-ov inspektor na tržnici.

Nakon što su uspostavili vlast, ISIL je sada svoju energiju usmjerio u stvaranje općinske uprave. Ukinuli su sve postojeće strukture vlasti i zamijenili ih diwanima ili ministarstvima: zdravlja, obrazovanja, usluga, finansija, rata, pravosuđa/sigurnosti, poljoprivrede i ostali. Svaki diwan na čelu je imao jednog emira [vođu], od kojih su neki bili stranci; na vrhu je bio u crno odjeveni halifa, Abu Bakr, okružen svojim vojnim vijećem.

Nova uprava bila je hibrid: pokušaj vođenja moderne općine, ali korištenjem manira, naslova, odjeće i jezika iz 800. godine.

“Islamska država bila je teroristička država, ali bila je i moderna država”, rekao je Azzam, elektrotehnički inženjer. “Odijevali su se i razgovarali kao da su živjeli u ranom islamu, ali administrativno su bili izvrsni i učinkovito su vodili državu.”

Odjel za električnu energiju gdje je radio Azzam bio je uključen u službu, s novim šefom: francusko-marokanskim čiji je prvi korak bio usmjeren na naplatu dugovanja.

“Proces izdavanja računa za električnu energiju trajao je gotovo dva mjeseca”, rekao je Azzam. “Kad su došli [ISIL], pojednostavili su sistem.” Sve komercijalne aktivnosti, tvornice i trgovine sada su plaćale fiksnu naknadu. U stambenim područjima, rekao je Azzam, ISIL je instalirao pametna brojila kako bi tačno utvrdili količinu potrošene električne energije tokom cijelog mjeseca. “Niko se nije usuđivao ne platiti račun za električnu energiju, bojeći se strašnih kazni inspektora”, rekao je. Krađa električne energije bila je pljačka: mogli biste izgubiti ruku.

Istu racionalizirana metoda prikupljanja naplate koristila se za smeće. Svaka je ulica predana određenom sakupljaču smeća, koju su plaćali stanovnici; ISIL je izdao kartice s iznosima koji su plaćeni, a inspektori su redovito provjeravali da li su ulice čiste i da li je prikupljen novac. Teror je osigurao da svi plaćaju na vrijeme.

Bili su genijalni u imaginaciji novih tehnika za prikupljanje prihoda. Sva oduzeta zemljišta, imovina i tvornice, zajedno s opljačkanim bogatstvom, naftnim poljima i stočarstvom, pripadali su Diwan al-malu – ministarstvu finansija – koji su ih koristili za nagrađivanje vjernika i stvaranje prihoda u golemoj Ponzijevoj shemi. Poljoprivredna područja konfiskovana od vjerskih manjina kao sto su shabaki i yazidi bili su ponuđeni za dioničarsko investiranje ISIL-ovim članovima; distribuirane su kršćanske kuće, a njihovi automobili i stvari prodati su na aukcijama. Zaplijenjena goveda data su ISIL-ovim borcima kao subvencija.

Gorivo iz Sirije prodavano je svima koji su ga htjeli prerađivati. Neki su stanovnici proizvodili jeftin benzin pomoću kućnih plamenika; drugi su imali male moderne rafinerije. Pustinjske ceste između Iraka i Sirije bile su krcate cisternama.

Trgovina oružjem, opljačkanim arheološkim artefaktima i zarobljenim ženama i djevojčicama procvjetala je. Robni profiteri osigurali su da prehrambeni proizvodi i gorivo dođu iz daleka, koliko je do Damaska, prelazeći više frontova; savremena medicinska oprema i potrepštine prokrijumčarene su iz Turske.

I, baš kao u bilo kojem totalitarnom društvu, većina stanovnika pogela je glavu i nastavila život.

Jednog dana, znanstvenik je čuo da njegova supruga i kćerke tješe komšinicu koja plače zbog supruga, jer ga je ISIL odveo zbog toga što je branio starijeg čovjeka koji je obrijao bradu. Oba muškarca bila su bičevana. Svim odraslim muškarcima u ulici bilo je naređeno da gledaju. Kada se znanstvenik vratio kući, njegov sin je bio bijesan: “Kako možeš dozvoliti da ti ljudi vladaju tobom?”

U svom dnevniku pokušava objasniti.

“Ljudi nas krive jer ne pokušavamo otići. Moja mlađa kćerka rekla je da bismo svi trebali krenuti u Kirkuk (…) možda bih je trebao slušati. Ali bojao sam se za budućnost.”

Piše: Gaith Abdul-Ahad iz Mosula (Objavljeno u The Guardianu 29. januara 2018)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović

Related Articles

Close
Close