Peticija proizvođača svijeća

Bilješka urednika: Autor je većinu svog pisanja uradio tokom godina prije i odmah nakon Revolucije u februaru 1848. To je bilo razdoblje kada je Francuska usvajala mnoge socijalističke politike. Kao zamjenik Skupštine zakonodavne vlasti, G. Bastiat proučavao je svaku mjeru intervencionista i objasnio kako je neizbježno da povrijedi ljude. Zaštitne tarife su bile njegova posebna meta. Istaknuo je da “zaštita“ daje posebnu privilegiju određenim proizvođačima. Pokazao je kako tarife povećavaju cijenu uvoza i smanjuju konkurenciju iz inostranstva, bivajući od koristi nekim potrošačima na trošak drugih proizvođača i potrošača koji moraju platiti veće cijene ili živjeti bez toga.

Mi, proizvođači svijeća patimo od nepravede konkurencije stranih suparnika. Ovaj strani proizvođač svjetlosti ima takvu prednost nad nama da on preplavi naša domaća tržišta svojim proizvodom. I nudi ga po nevjerojatno niskoj cijeni. U trenutku kada se ovaj stranac pojavi u našoj zemlji, svi naši kupci nas napuštaju i okreću se njemu. Kao rezultat, cjelokupna domaća industrija potpuno stagnira. I još više, s obzirom da industrija rasvjete ima bezbrojne ramifikacije sa drugim domaćim industrijama, i one su oštećene. Ovaj inostrani proizvođač koji se s nama takmiči bez milosti nije ništa drugo nego samo sunce! Evo našeg zahtjeva: Molimo vas da donesete zakon kojim se naređuje zatvaranje svih prozora, svjetlarnika, zavjesa i roletni – to jest, svih otvora, rupa i pukotina kroz koje sunčeva svjetlost može ući u kuće. Ova slobodna sunčeva svjetlost narušava poslovanje nas zaslužnih proizvođača svijeća. S obzirom da smo uvijek služili našoj zemlji dobro, zahvalnost zahtijeva da naša zemlja ne bi trebalo da nas napusti sada zbog ove nejednake konkurencije.

Nadamo se da vi gospodo neće gledati na našu peticiju kao puku satiru, ili je odbiti bez slušanja naših razloga koji idu u prilog tome.

Prvo, ako to učinite, bit će teže moguće da ljudi imaju pristup prirodnom svjetlu, i time ćete stvoriti povećanu potražnju za umjetnim svjetlom, pa zar neće time biti potaknuti svi domaći proizvođači?

Na primjer, ako se konzumira više loja, naravno da mora biti više stoke i ovaca. Kao rezultat će biti i više mesa, vune i kože. Bit će čak i više gnojiva, što je temelj poljoprivrede.

Dalje, ako se više potroši ulja za osvjetljenje,tako da ćemo imati velike maslinike i polja repe.

Također, naša neobrađena polja će biti prekrivena borovima i ostalim smolnim stabalima i biljkama. Kao rezultat ovoga, bit će brojni rojevi pčela koji će povećati proizvodnju meda. Zapravo, sve grane poljoprivrede pokazat će povećani razvoj.

Isto se odnosi i na brodarstvo. Povećana tražnja za uljem kitova, zahtijevat će i hiljade brodova za ribolov kitova. Za kratko vrijeme, ovo će rezultirati u mornarici sposobnoj za održavanje časti naše zemlje i poštujući patriotska osjećanja proizvođača svijeća i drugih osoba u srodnim industrijama.

Proizvođači rasvjetnih tijela – svijećnjaka, lampi, kandelabra, lustera, kristala, bronce, i tako dalje – bit će posebno stimulirani. Dobivena skladišta i sobe za prikazivanje će učiniti naše današnje prodavnice izgledom doista siromašnima.

Kolektori smole na visinama duž obale, kao i rudari ugljena u dubinama Zemlje, obradovat će se većim platama i povećanom prosperitetu. Zapravo, gospodo, stanje svakog građanina naše zemlje, od najbogatijeg vlasnika rudnika ugljena do najsiromašnijeg prodavača šibica, poboljšat će se sa uspjehom naše peticije.

 

Na ovu peticiju proizvođača svijeća, Bastiat je odgovorio:

 

Zanemarujete potrošača u svojoj peticiji. Kada je interes potrošača suprotan od interesa proizvođača, žrtvujete interes potrošača – zbog  povećanja rada i zapošljavanja. Potrošač želi robu što je jeftinije moguće, čak i uvezenu, ako je jeftinija. “Ali”, odgovarate, “proizvođači su zainteresirani za isključivanje jeftinog uvoza. Slično tome, potrošači mogu prihvatiti prirodnu svjetlost, ali su proizvođači umjetne svjetlosti zainteresovani za njeno isključivanje.”

Priroda i ljudski rad surađuju u proizvodnji roba u različitim omjerima, ovisno o  zemlji i klimi. Prirodni dio je uvijek “slobodan”. Ako se proda lisabonska naranča u Parizu za pola cijene od pariške naranče, to je zbog toga šta priroda i, stoga, besplatna toplota radi naranči, isto što i umjetna i, stoga, skupa toplina radi za drugu naranču. Dio portugalske naranče je besplatno uređen.

Kad možemo nabaviti robu iz inonstranstva uz manje napora nego da je sami pravimo, razlika je dar. Kada donator, poput sunca u pružanju svjetla, ne traži ništa, dar je dovršen. Pitanje koje bismo postavili – i formalno ga predstavljamo – jeste ovo: “Volite li da naši ljudi imaju koristi od konzumiranja besplatnih i jeftinih roba? Ili biste im nametnuli navodne prednosti napornog rada i skupe proizvodnje?

Piše: Frederic Bastiat

Priredio: Resul Mehmedović

Related Articles

Close
Close