Izbor je srž moralnosti

(…) neki upotrebljavaju termin sloboda na veoma različite načine, ne samo u onom tradicionalnom smislu ‘da li me je neko spriječio u činjenju nečega?’, već kao sposobnost djelovanja ili kao moć za ostvarivanje vlastitih želja. Na taj način oni idetifikuju razlike između višeg i nižeg nivoa vlastite svijesti, stvarne od prividnih interesa. Ovo je bio i izvor Marxovog koncepta ‘lažne svijesti’, prema kojem ljudi nisu poznavali šta je u njihovom istinskom ili stvarnom interesu, a to je zbacivanje kapitalizma. Samo su marksističke i komunističke partije to razumijevale i zato im je trebalo dati vlast u ruke kako bi oni to i sproveli u djelo. To, međutim, ističe i jedan problem kod ove ideje: ona je bila zloupotrijebljena od strane vladara koji su tvrdili da najbolje znaju šta je u interesu svih, umjesto da su o tome pitali za mišljenje ljude same. Jean Jacques Rousseau je koristio termin slobode kao značenja poslušnosti Opštoj Volji, ili opštem dobru. Stoga bi sve one koji se ne slažu sa ovom idejom trebalo “natjerati da budu slobodni”. Prema opštem shvatanju slobode ovo, naravno, predstavlja besmislicu.

Filozof sa Oxforda, Isaiah Berlin, je u svom poznatom djelu ‘Dva koncepta slobode’ prvi koncept slobode označio kao ‘negativnu slobodu’ a drugi kao ‘pozitivnu slobodu’. On je definisao negativnu slobodu kao “područje na kojem čovjek može djelovati neometan od strane drugih”. Sloboda je stoga carstvo neometanih aktivnosti. Hayek je to opisao kao “odsustvo prinude”. Berlin je definisao ‘pozitivnu slobodu’ kao mjesto na kojem je “čovjek sam svoj gospodar”. Isticao je da ova druga nije sloboda uopšte, već da ona predstavlja ‘moć’. Uskraćivanje slobode uključuje namjeru sprečavanja djelovanja. Lažni koncept slobode je druga riječ za nedostatak moći. Postoji bitna razlika u tome ako određenu knjigu ne možemo kupiti zato što ju je država zabranila ili zato što knjižara nema više nijednu kopiju te knjige. Prvo je uskraćivanje slobode; drugo nije. Pozitivna sloboda također podrazumijeva da se pojedinac treba usmjeravati ka određenom cilju. Stoga se može reći da pojedinac ne postoji samo zbog sebe već da udovolji svrhama zajednica kao što su klase, nacije i rase. Mi postojimo da bismo služili nekom višem cilju, izabranom od strane drugih, a ne služimo našim vlastitim svrhama i ciljevima. Margaret Thatcher se usprotivila ovoj teoriji. “Izbor je srž moralnosti: ukoliko ne bi bilo izbora, onda ne bi bilo moralnosti, ne bi bilo dobra, ni zla; dobro i zlo imaju smisao samo u onoj mjeri u kojoj je čovjek slobodan da izabere.”

Odlomak iz djela: Nigel Ashford, Principi za slobodno društvo, str. 38-39.

Related Articles

Close
Close