Ko su i šta su uhljebi

Neočekivano velika prašina digla se oko zadnjeg posta zbog upotrebe termina “carinski uhljebi”. Kažu, nije lijepo ljude zvati uhljebima, ima među carinicima poštenih i marljivih ljudi koji časno obavljaju svoj posao. Nije kršćanski, nepromišljeno je, trebao bih bolje birati riječi. Neki moderatori facebook stranica čak su mi brisali post zbog neprimjerenog rječnika. Ajde onda da neke stvari razjasnimo…

Riječ uhljeb može se upotrebljavati u dva značenja. Prvo značenje, ono kojem su skloni internet libertarijanci i anarhokapitalisti, označava sve one koji plaću primaju iz državnog proračuna. Budući da je novac koji primaju nije došao iz slobodne razmjene, već je otet silom, smatra se da je svako primanje plaće iz državnog budžeta moralno neopravdano. U želji da slikovito opišu poziciju onih čiji prihodi dolaze od otetog novca, koriste riječ uhljeb.

A kako ja nisam anarhokapitalist, već konzervativac i minarhist, ja riječ uhljebkoristim u onom značenju u kojoj se ona većinom upotrebljava: Uhljeb je osoba koja prima plaću iz državnog proračuna za rad koji ne rezultira stvaranjem dodate vrijednosti u smislu proizvodnje dobara ili pružanja usluga koji korisnicima istih povećava kvalitetu života. Liječnik ili vatrogasac nisu uhljebi samo zato jer primaju plaću iz državnog proračuna, iako bi naravno svima bilo bolje kada bi ta plaća dolazila iz dobrovoljne razmjene.

Kritika sustava, a ne radnika

Konstatirati da je netko uhljeb ne mora nužno značiti kritiku ili moralnu osudu samog uhljeba, već prije sustava koji omogućava uhljebljenje. Na primjer, zamislimo da vlada sutra odluči povećati zaposlenost tako da odredi da jedan radnik kopa jamu u zemlji, a drugi je zatim zatrpava. Pri tome obojica rade i obojica primaju plaću, iako je novostvorena vrijednost tog posla jednaka nuli. Bez obzira na to koliko marljivo, pedantno i savjesno oni radili svoj posao.

Tko bi bio kriv za takvu situaciju? Radnici koji su prihvatili posao koji se tog trenutka nudio na burzi rada, ili državna agencija koja je pokrenula takav program? Svakako ovi drugi. Prema tome, ustvrditi činjenicu da su ta dva radnika uhljebi nikako nije kritika tih ljudi (radnik traži posao koji se nudi i prihvaća ga kako bi osigurao egzistenciju sebi i svojoj obitelji), već države koja isplaćuje rad za posao koji ne stvara dodatnu vrijednost.

Dvije vrste uhljeba

Gornji primjer se možda čini nerealan, ali upravo je to ono što se događa u mnogim državnim službama i birokratskim uredima. Gomila zaposlenih ljudi koji primaju plaću, a ne stvaraju novu vrijednost. Udaraju pečate, provode besmislene regulative, šalju jedni drugima ovjerene papire. I tu čak nije najveći problem u tome što oni ne stvaraju novu vrijednost, već što onemogućuju drugima da stvore novu vrijednost u slobodnim razmjenama.

Možemo zato reći da postoje dvije vrste uhljeba: oni koji ne rade ništa, i oni koji svojim radom onemogućavaju drugima da rade i stvaraju. Kao što sam već pisao, jedina stvar koja je gora od uhljeba koji ne radi ništa, je uhljeb koji nešto radi. Ovaj prvi barem ne pravi štetu.

Uhljebničke institucije

Osim pojedinaca, postoji i cijeli niz uhljebničkih institucija. Očiti primjer je Ministarstvo poduzetništva i obrta koje godišnje troši oko 700 milijuna kuna poreznih obveznika. Međutim, najveće zlo te institucije nije u tome što potroše toliki novac, već u tome što zagorčavaju poduzetnicima život: propisuju minimalne tehničke uvjete i profesionalne licence, bave se kojekakvim suludim regulativama, izmišljaju parafiskalne namete, itd. Djelatnici tog Ministarstva ne samo da ne stvaraju novu vrijednost, već intenzivno i neumorno rade na destrukciji kapitalnih dobara te onemogućavanju ljudima da rade.

Drugi očiti primjer je carinska uprava. Koja je svrha i smisao carine? Onemogućiti dobrovoljnu razmjenu između ljudi. Budući da trgovina stvara novu vrijednost, iz toga izravno slijedi da posao carine ide u smjeru sprječavanja ekonomskog rasta. Carina uzima postotak od međunarodne razmjene kako bi, između ostaloga, isplatila plaću svojim djelatnicima. Recimo ako naručite mobitel iz Hong Konga, carina će vam uzeti 25% cijene mobitela. Da li vam to povećava kvalitetu života, ili vas dodatno osiromašuje?

Prema tome, nazvati carinike “uhljebima” najblaža je moguća riječ kojom ih se može označiti – riječi poput “banditi”, “otimači”, “pljačkaši”, “reketari” ili “siledžije” vjerojatno ti bile primjerenije. Ali dobro, nećemo pretjerivati, ne želimo valjda da se netko nađe uvrijeđen.

Piše: Luka Popov
Izvor: Katkapital.com

Related Articles

Close
Close