GEOPOLITIKA U MAPAMA: Istočna Azija i kineski trgovinski rat

Kina se uglavnom usmjerava na dvije stvari: kontroliranje svoje domaće političke i ekonomske situacije koja je postala sve haotičnija, nakon što je stopa rasta usporila i izgradnju svojih vojnih sposobnosti, prvenstveno za odbranu, a potom za napadačko djelovanje u regiji.

Istočna Azija može se podijeliti na četiri različita dijela: Pacifički arhipelag, Kinesko kopno, Korejski poluotok i Indokina (zemlje između Indije i Kine). Istočna Azija ima drugu i treću najveću ekonomiju u svijetu po BDP-u – Kina i Japan. Odnos između ove dvije zemlje i njihov odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama danas definiraju geopolitiku Istočne Azije.

 

Istočna Azija noću.

Gore navedena karta pokazuje da su zemlje istočne Azije osvijetljene noću i otkrivaju mnogo o dinamici moći u ovoj regiji. Kina je velika zemlja – treća po veličini u svijetu – ali većina Kine na gornjoj karti nalazi se u mraku. Centri kineskog bogatstva i moći – uključujući Peking, Šangaj i Hong Kong – svi leže duž kineske obale. Geografska obilježja u unutrašnjosti dijele zemlju i čine je više nalik otoku: razvoj i stanovništvo su koncentrirani duž obale dok je ostatak zemlje u mraku.

Japan, Južna Koreja i Tajvan – sve tri velike industrijske sile, također graniče pomorskim vodama duž kineske obale. Velik dio ostatka Istočne Azije je u mraku. Sjevernokorejska tama je naročito upečatljiva i u poređenju s blještavim svjetlom kineske obalne regije i Japana, većina Indokine i unutrašnje Kine također je nerazvijeno.

 

Naseljenost kineske obale.

Gore navedena karta prikazuje gustoću naseljenosti u Kini s 15-inčnim izohyetom prekrivenim na vrhu. Područje Kine s ove linije do obale dobija dovoljno kiše za održavanje velike populacije. Sjeverno i zapadno od 15-inčnog isohyeta, Kina je relativno rijetko naseljena i nerazvijena. Udaljenost od Pekinga do susjednog Kazahstana je gotovo 2.500 milja kroz pustinju i planine. Himalajski prozor Kine je na jugozapadu i također spriječava bilo kakav veliki sukob između Indije i Kine. Ogromne džungle na granici s Mijanmarom, Vijetnamom i Tajlandom uvijek su ograničavale kinesku ekspanziju ka jugu.

Suviše je teško za Kinu da se širi zapadno. Suočava se sa teškim izazovom da kontrolira ogromne i prenaseljene populacijske centre istočno od 15-inčnih isohyeta. Kada moć Kine i uspon budu na vrhuncu, može se širiti ka sjeveru, jugu ili istoku prema Pacifiku. Međutim, to je lakše reći nego učiniti. Japan je i dalje glavna regionalna sila u Istočnoj Aziji. Kina se diže, a sposobnost da se brani od agresije dramatično se povećala, ali bi i dalje doživjela neku vrstu određenog poraza protiv Japana – naročito uz podršku SAD-a.

Kao rezultat toga, Kina se uglavnom usmjerava na dvije stvari: kontroliranje svoje domaće političke i ekonomske situacije koja je postala sve haotičnija, nakon što je stopa rasta usporila i izgradnju svojih vojnih sposobnosti, prvenstveno za odbranu, a potom za napadačko djelovanje u regiji. Kineska mornarica, zapravo, napredovala je izvrsno, ali, realno, još je barem deset godina daleko od razmišljanja o širenju moći preko bezbrojnih otoka, stijena i sprudova koji ograničavaju kinesku slobodu plovidbe raznim morima duž svoje obale.

Svijet iz kineske perspektive.

Mnoge zemlje oko Kine imaju potraživanja nad ovim otocima. Drugi važni igrači regije – Japan i Južna Koreja – su ključni saveznici SAD-a i privremeno ili trajno ugostili su američke trupe. Filipini su, unatoč čangrizavosti predsjednika Rodriga Dutertea, nedavno su pozdravili povratak američkih snage na filipinske baze.

Ta situacija stvorila je zastoj na Pacifiku. SAD nema želju za antagonističkim odnosom s Kinom, ali također, ne želi da Kina, ili bilo koja vlast, dominira regijom. Kina nije u stanju pomorski se nadjačavati s američkom hegemonijom i busanje u prsa nacionalizmom u Južnom Kineskom moru više je za domaće potrebe, negoli zadruge stvari. Japan i ostale istočnoazijske zemlje gledaju Kinu sa sve većom sumnjom i kao rezultat toga, postaju čvrsti američki saveznici.

Zatim, tu je Sjeverna Koreja. Sjeverna Koreja pojavljuje se kao zastrašujući, ludi krivac (kao što je George Friedman stavio) u većini svijeta, svojim testovima nuklearnog oružja i njegovim tajnovitim, ksenofobnim autoritarnim režimom izgrađenim oko vrhovnog vođe. Kim Jong Un danas je vođa; on je konsolidirao svoju moć i nastavlja igrati ovu strategiju. Sjeverna Koreja, također, jedno je od rijetkih područja u kojima je Kina ranjiva – Kina je intervenirala u Korejskom ratu kada su se američke snage približile rijeci Yalu koja protiče duž granice između Sjeverne Koreje i Kine. Nepredvidivo ponašanje Sjeverne Koreje daje Kini značajan pregovarački čip u svojim odnosima s SAD-om i ostatkom regije. Stoga Kina favorizira održavanje statusa quo.

Istočna Azija najdinamičnija je ekonomska regija u svijetu. Njene najmoćnije zemlje okružuju različite (pomorske) vode oko kojih se natječu. To su neki od najznačajnijih pomorskih puteva na moru – otprilike dvije trećine svjetske nafte, a trećina svjetskog brodskog tereta (karga) prolazi kroz Malajski moreuz. Japan i Kina (u tom redoslijedu) su dvije najznačajnije sile u regiji, ali najsnažnija zemlja na Pacifiku – Sjedinjene Američke Države – zapravo je predaleko. Njena mornarica patrolira i osigurava slobodu kretanja preko Pacifika. U centru ove borbe za moć, nalazi se Kina, čija je borba s domaćim i geografskim ograničenjima ključ razumijevanja budućnosti ove regije.

Odlomak iz djela: George Friedman, The World Explained in Maps, Geopolitical Futures, 2017., str. 8-14.

S engleskog preveo: Resul Mehmedović


George Friedman (rođen 1. februara 1949) je američki geopolitički prognozer i strateg za međunarodne poslove. Osnivač  je i predsjednik Geopolitical Futures, nove online publikacije koja analizira i predviđa tok globalnih događaja. Prije osnivanja Geopolitical Futures, Friedman je bio predsjednik Stratfora, privatne obavještajne izdavačke i konsultantske kompanije, osnovane 1996. Friedman je podnio ostavku na Stratforu u maju 2015. Centrala Stratfora je u Austinu, američka savezna država Teksas i nudi analize iz različitih oblasti iz više od 175 zemalja i regija.

Napisao je nekoliko knjiga, među kojima su najpoznatije:

America’s Secret War: Inside the Hidden Worldwide Struggle Between the United States and Its Enemies (2004), The Next 100 Years: A Forecast for the 21st Century (2009), The Next Decade: What the World Will Look Like (2011), Flashpoints: The Emerging Crisis in Europe (2015), a u pripremi je najnovija knjiga The New American Century: Crisis, Endurance, and the Future of the United States, koja bi trebala izaći 2018. godine.

Related Articles

Close
Close