Rifa’a al-Tahtawi (1801-1873) – Vjersko službovanje je neproduktivna profesija

Rifa’a al-Tahtawi rođen je u selu Tahta 1801. godine. Bio je pisac, učitelj, prevodilac, egiptolog i jedan od egipatskih intelektualaca koji su učestvovali u preporodu tadašnjeg egipatskog društva. Upravo, njegovi radovi su imali velikog utjecaja na velikog egipatskog mislioca – Muhammeda ‘Abduhua. Naobrazbu je stekao na al-Azharu, ali je bio jedan od nekolicine studenata koje je tadašnji upravitelj Egipta Muhammed ‘Ali poslao u Francusku kako bi izučavali, a zatim u Egipat prenijeli tadašnje “evropske nauke”. Iako je bio teološke naobrazbe i teolog po struci, izučavao je etiku, sociologiju, političku filozofiju, matematiku i geometriju. Nakon pet godina boravka u Francuskoj, vratio se u Egipat gdje je uzeo aktivnog učešća u modernizaciji infrastrukture i obrazovanja.

Bavio se i ekonomijom, a zanimljiva su i njegova ekonomska promišljanja koja navodi dr. Abdul Azim Islahi u radu pod nazivom 
Economic Ideas of Rifa‘ah al-Tahtawi. Ono što je interesantno je kategorizacija određenih profesija, pa tako, al-Tahtawi, na primjer, administraciju i razne vladine i vjerske službenike stavlja na listu neproduktivnih profesija.
 
Al-Tahtawi dijeli rad na produktivni i neproduktivni. Proizvodni ili produktivni rad definiran je kao onaj koji daje vrijednost nekom objektu koji u konačnici ostvaruje profit. Onaj rad koji ne rezultira finansijskim profitom jeste, zapravo, neproduktivan rad. Radnik koji radi u poljoprivredi ili industriji, daje vrijednost proizvodu u tom polju i koristi vlasniku. Ovo je vrsta produktivnog rada.
 
Naprotiv, kućni sluga ne daje gospodaru nikakvu finansijsku dobit (u to doba u svijetu je robovlasništvo bilo sastavni dio društva, zbog toga govori o neproduktivnosti sluga-robova). Stoga je on neproduktivan. Unajmljeni radnik može unaprijed zahtijevati platu, ali ta plata neće dodatno koštati poslodavca, budući da će njegova plata, zapravo biti, višak radnikovog proizvoda. Radnik živi od plodova svoga rada. Upravo, suprotan je slučaj kućnog sluge. Šta god traži od svog gospodara, ne dolazi kao rezultat proizvoda njegovog rada. Ovo je razlog zašto se proizvođačima koji sve više zapošljavaju radnike bogatstvo povećava. Suprotno tome, što je više sluga, sve je manje bogatstva (al-Amal, I:324-25).
 
Slično je stanje svih vladinih funkcionera, njihovi službenici i vojska su neproduktivni jer ništa konkretno ne proizvode, iako indirektno učestvuju u lancu proizvodnog procesa. Oni uživaju vrlo visoke plate koje su rezultat proizvoda drugih. Oni su samo potrošači, a ne proizvođači. U ovu kategoriju uključuje sve one koji obavljaju vjerske obrede, sudske službenike, liječnike, likovne umjetnike, itd. (Manahij al-Albab Poglavlje.1, odjeljak 3).

Piše: Resul Mehmedović

Related Articles

Close
Close