Pustite da cijene rastu i bore se s koronavirusom

Suočeni s rastućom opasnošću od koronavirusa, Australci počinju da panično kupuju osnovne potrepštine dok supermarketi ostaju bez zaliha. Drugim riječima, došlo je do povećanja potražnje za glavnom robom. Bez vanjske intervencije trebali bismo vidjeti kratkotrajno povećanje cijena. Međutim, australski zakoni o potrošačima vjerovatno će spriječiti da se to dogodi.

Zašto? Jer to bi moglo doći do podvaljivanja cijena, što je nezakonito.

Podvaljivanje cijena je praksa podizanja cijena na način koji se smatra eksploatirajućim. Šta predstavlja eksploataciju? Zavisi od Australske komisije za zaštitu konkurencije i potrošača (ACCC) i sudova. Ali osnovna ideja je da se „eksploataciona“ praksa poskupljenja u slučaju vanredne situacije smatra moralno osuđujućom i treba je zaustaviti.

Međutim, sprečavanje takozvanog poskupljenja cijena bilo bi greška.

Općenito govoreći, tržišta rade prilično dobar posao raspodjele oskudnih resursa. Dobit nagrađuje preduzeća koja efikasno proizvode stvari koje želimo, dok gubici kažnjavaju preduzeća koja proizvode rasipnički ili ne proizvode ono što želimo. Sve dok postoji slobodan ulaz i izlaz, preduzetnici će imati tendenciju da prate profit i bježe od gubitaka, smanjujući troškove i pružajući samoregulaciju konkurencije.

Ovaj takmičarski proces istovremeno se oslanja na tačne cijene i osigurava da se nepravilnosti cijena same ispravljaju: Ako prodavnica postavi cijene previsoko, neće biti kupaca. Ako postavi prenisko, mogu da budu u gubitku ili da im ponestane zaliha. Na slobodnom tržištu, profitabilna firma koja može odrediti visoke cijene na kraju će se suočiti s prijetnjom da će novi učesnici kopirati ih po nižim cijenama (kao što DiDi i Lyft kopiraju Uber, koji je i sam doveo u pitanje zakonski zaštićeni monopol taksija).

Kada dođe do naglog rasta potražnje, važno je da pustimo da cijene rastu. Zašto? Zato što veće cijene podstiču supermarkete da povećaju isporuke i osiguravaju dobavljanje zaliha. Ono što je najbitnije, također, nagrađuje supermarkete za držanje otvorenih prodavnica dok su međunarodni lanci snabdijevanja narušeni uslijed koronavirusa, što povećava troškove. Također, podstiče preduzetnike i druga preduzeća da proizvode potrošačke proizvode kakve trenutno želimo i trebamo.

Povećanje cijene je, također, važno kako bi se osiguralo efikasno ponašanje potrošača. Povećanje cijene konzervirane robe navodi potrošača da svoju konzerviranu robu sačuva za budućnost, a ne da je uobičajeno jede onda kada mu je mrsko kuhati. Povećanje cijene toalet papira znači da se možete očistiti jednim papirom, a ne tri.

Genijalnost sistema cijena znači da se sve ovo upravljanje resursima dešava automatski. Ne treba mudri birokrata da smisli plan, niti nesposobni političar da se umiješa, niti je potrebna velika intervencija.

Mnogi ljudi ovakav način razmišljanja ostavljaju po strani. „Sve je to teoretski okej, ali stvarni svijet je komplikovaniji od ove idealizovane gluposti!“

Nažalost, stvarni svijet je zaista komplikovaniji. U stvari, toliko je komplikovan da naši napori da „nadmašimo“ hladnokrvni sistem cijena neizbježno dovode do katastrofe. Neumjereni zakoni o minimalnim platama devastirali su siromašne zajednice, kontrola stanarine stvara monstruozne nestašice stanova, a obavezujući gornji limit cijena dovodi do dugotrajne nestašice potrepština i pojave crnog tržišta.

Da li smo zaboravili utjecaj kontrole cijena na američku nestašicu gasa iz 1970-ih? Priroda sistema cijena odozdo prema gore može uzeti u obzir milione potrošača i ogroman niz ograničenja za proizvođače, bez potrebe za nadzorom odozgo prema dolje.

Ako zakoni o snižavanju cijena sprečavaju rast cijena, rizikujemo da produbimo nedostatak potreba, prouzrokujući liniju i racioniranje, koji nisu samo izuzetno rasipniči, već podstiču i crna tržišta, kriminalno ponašanje, pa čak i nasilje.Iako se kontrola cijena često sprovodi u ime zaštite siromašnih i ugroženih, malo ko bi osporio da su upravo siromašni i ugroženi ti koji neproporcionalno nanose štetu nestašicama i racioniranjem.

Racioniranje ima tendenciju da favorizira bogate (putem crnih tržišta), najinformiraniji ili one koji imaju dovoljno sreće da imaju prave veze. Bolje je da nestašica okonča brzo rastućim cijenama nego da produžimo bijedu dugotrajnom nestašicom. Bez viših relativnih cijena, preduzetnici neće dobiti podsticaj da rizikuju svoje vrijeme i novac eliminišući ove rizike.

U stvari, zajednici bi bilo bolje kada bi vlada dodijelila jednokratne subvencije siromašnima i pustila da cijene rastu, a ne da sprečava povećanje cijena. Promjena cijena je ono što generiše promjenu u ponašanju proizvođača, a to je ono što moramo da vidimo.

Piše: Mitchell Harvey (FEE / Dialogos)

S engleskog preveo: Resul Mehmedović