Gorka istina: Bez promjene svijesti, nema dobrih vijesti

Jedno od osnovnih ljudskih prava svakako je i pravo na rad (hakkul-amel) ili slobodan pristup radu (hurrijjetul-amel), kako tvrdi poznati marokanski mislilac, Allal Al-Fasi. On navodi Akkadovo mišljenje prema kojem islam nastoji poništiti izrabljivanje, držeći da je (u tom kontekstu) pravo na rad svetinja. Uistinu, tvrdi Al-Fasi, ekonomska sloboda se ne može ostvariti u društvenoj zajednici u kojoj je dopušteno pojedincima ili određenim grupacijama da izrabljuju svoju braću (druge ljude) i uskraćuju im da uživaju u plodovima vlastitog rada, uzimajući im bespravno ono što im pripada. Također, ako im zabranjuju da svojim trudom i zalaganjem zarađuju da prehrane svoje porodice ili im uskraćuju njihove zarađene plaće. On dalje ukazuje na kur’ansku filozofiju prema kojoj je uzorito društvo ono koje sprječava izrabljivanje ljudi, navodeći poznati kur’anski ajet. ”Onima koji gomilaju zlato i srebro i ne troše ga na Božijem putu, navjesti bolnu patnju”. (Al-Fasi, Intencije šerijata, Rabat, 1993)

Ako se pitamo za uzroke naše agonije i napuštanja radno sposobnog stanovništva svoje voljene Bosne i Hercegovine, zasigurno će nas to odvesti u polje osnovnih ljudskih prava i sloboda, preciznije do ekonomskih sloboda koje na ovim prostorima nema ni na vidicima. Puna su nam usta ljubavi prema domovini ili otadžbini, ali od jezika ništa dalje.Posebno nas boli kada saznamo da iz naših povratničkih džemata odlaze mladi i čitave porodice, a zastrašuje saznanje da je odnos novorođenih i umrlih u Banja Luci u prošloj godini bio jedan naprema deset. Šta tjera naše ljude u zemlje Zapadne Evrope? Uglavnom se navode: politička nestabilnost, nepotizam, korupcija, nesigurna budućnost. Ali, osnovni odgovor je: ovdje nema posla, a i ako ga ima od njega se ne može dostojanstveno živjeti. Sjećam se da mi je pokojni Željko Kopanja jednom rekao: Zabrinuo sam se kad mi je moja kćerka rekla da ovdje (u Banja Luci, BiH) ne želi provesti ostatak života.

Razmišlja li iko da li bi možda trebalo izboriti se za ekonomsku slobodu i zahtijevati promjene naše sumorne društveno-ekonomske stvarnosti. Ovih dana u jeku predizborne kampanje za opće izbore 2018.godine koja je davno nezvanično počela, govori se o puškama, nestanku RS-a, raspadu  Bosne i Hercegovine, međunacionalnim svađama, svađama, raskolima i sukobima među srpskim političarima od entitetskog do državnog nivoa, te mučnim sukobima među Bošnjačkim političarima, unutarstranačkim i međustranačkim, na način da su i bombe počele da se bacaju i zaprepašćuju ionako zaprepašćene narode.

A narod ili narodi šute. Kažu da je najgore kad narod šuti, tako nas je historija naučila. Ali i šutke odlazi. Ne treba neka posebna pamet da se izvede zaključak kako bi mi, muslimani, s obzirom na naše pozvanje i činjenicu da biti muslimanom znači biti miritelj (muslim) u nastojanju da pronađe svoj put ka Miru (Selam, najljepše i najvažnije Allahovo ime prema kojem se i naša vjera zove islam-mirenje čovjeka s Bogom i svime što je On stvorio), a to znači da kao miritelj (muslim) nastoji koliko god je moguće širiti mir, izbjegavati sukobe, zahtijevati da se čini dobro i odvraćati od zla.

To se posebno odnosi na sve one koji najdirektnije odlučuju o našim životima i našem ekonomskom i svakom drugom blagostanju. Ako se ugledamo na Zapad i priželjkujemo što skoriju integraciju i ulazak u društvo razvijenih zapadnih zemalja, onda bismo trebali zahtijevati da se, u okviru ekonomskih sloboda, pomogne našim čestitim privrednicima tako što će se drastično smanjiti porezi na rad i radničku plaću. Da se izjednače prava radnika i njihova primanja u javnom i privatnom sektoru tako što će se smanjiti doprinosi na rad i radnička primanja čime će se osloboditi ogroman potencijal za privatni biznis, povećati doprinosi, manjiti odlazak i nestanak naših naroda iz Hercegovine, Posavine, Krajine ili Podrinja.Valjda nam je posjeta Arthura Laffera, svjetski poznatog ekonomskog stručnjaka, Sarajevu otvorila oči. On kaže: ”Oporezujemo ljude koji brzo voze na autoputevima kako bi usporili, oporezujemo pušače kako bi prestali pušiti, zašto onda oporezujemo ljude kojima su potrebni prihodi, koji upošljavaju druge, koji prave odlične proizvode po niskim cijenama”? Ako (pretjerano) oporezujete ljude koji rade, kaže Laffer, i plaćate ljude koji ne rade, nemojte biti iznenađeni što mnogi neće raditi. Podsjetio je da je u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) rađeno na snižavanju poreza, najviše stope su snižene sa 70 na 28 posto te su stvorili 20 miliona radnih mjesta.

Bez promjene svijesti, iz Evrope nema dobrih vijesti.

Piše: Osman Kozlić

Izvor: Preporod

Close
Close