FeaturedKapitalizam

Ukratko o knjizi „Islam i otkriće slobode”

Uvodna napomena: Članak je kratak osvrt na knjigu Islam and the Discovery of Freedom, poznate američke žurnalistice, književnice i političke teoretičarke Rose Wilder Lane. Originalni naziv knjige je The Discovery of Freedom, međutim, krajem 90-ih ista knjiga je štampana sa uvodom i komentarom dr. Imad-ad-Deana Ahmada, pa stoga u nazivu stoji Islam (and the Discovery of Freedom).

 

Kada spomenete islam, većini Amerikanaca prva asocijacija je Saddam Hussein ili Ayatollah Khomeini. Nažalost, popularno je da se povezuje sa nasiljem i terorizmom. Daleko od onog s čim se islam danas povezuje, netolerancija i krvoproliće, islam ima historiju mira i poštovanja za pojedinačna prava. Rose Wilder Lane je poznati zagovornik slobode i upoznata je s tim činjenicama.

Njena knjiga, The Discovery of Freedom, sadrži obilje informacija o zlatnom dobu islamske civilizacije, s posebnim osvrtom na ulogu slobodnog tržišta u jednom takvom nevjerovatno naprednom i gotovo društvu bez države. Imad-ad-Dean Ahmad, predsjednik Minaret of Freedom Institute, je u knjizi Islam and the Discovery of Freedom preuzeo originalni tekst Rose Wilder Lane i dodao naučni komentar.

U većini slučajeva, on dokumentira ono što autorica Lane piše, ali povremeno ispravlja njeno pisanje. Stavljajući svoj komentar u bilješke, Ahmad ojačava Laneine argumente da je islamska civilizacija procvjetala zahvaljujući naglasku na slobode i prava pojedinca, a da pritom ništa ne oduzima od njenog lijepog stila pisanja.

U vremenu u kojem mnogi očekuju da vlada čini sve, od brige za malu djecu, do izgradnje autoputeva, zapanjujuće je saznanje koliko malo je vlada činila u drevnom islamskom svijetu. Škole, bolnice, pa čak i putevi građeni su finansiranjem iz privatnih fondova.

Posebno su zanimljivi islamski univerziteti. Nisu uspostavljeni, niti finansirani od strane države, nije bilo akreditacijskih odbora, niti je bio potreban nastavni plan i program. Jednostavno, bila su to mjesta gdje su oni sa znanjem, to znanje mogli prodati onima koji su ga željeli. Lane piše: “Ljudi koji su znali (ili su mislili da znaju) nešto, te su željeli da podučavaju, otvarali su škole kako bi prodavali svoje znanje. Uspjeh je ovisio od potražnje za znanjem koji oni imaju.” Ona poredi islamski i evropski pristup obrazovanju i pritom omalovažava evropsku uvjerenost da umovi stječu znanje, ne aktivnim traženjem istog, već tako što bivaju pasivno podučeni onom sto Vlada odluči da bi trebali znati. Ako ste se ikad zapitali kako izgledaju istinske slobode u obrazovanju, ova knjiga nudi neke tragove.

Oslobođeni autoritarnosti koja je prevladavala u mračnom dobu Evrope, muslimani su napredovali u nauci i primijenili nove tehnologije. Razvili su vitalne matematičke pojmove, kao što su nula i sferna trigonometrija i koristili ih u arhitekturi i navigaciji. Dok su Evropljani okrivljavali demone za bolesti, muslimani 10. stoljeća su koristili cijeli današnju američku farmakopeju. Ahmad bilježi činjenicu da je Bagdad u 9. stoljeću imao 60 apoteka. Nijedna uprava za hranu i lijekove nije stajala na putu medicinskom progresu. Nelicencirani hirurzi su uspješno izvodili operacije sa lokalnom anestezijom.

Lane i Ahmad se nisu složili oko postojanja islamskog zakona. Lane piše da je “slabost koja je u konačnici dovela do kraja ove civilizacije bila nepostojanje građanskog prava”. Ona nastavlja: “Jedina zaštita imovine bilo je posjedovanje imovine, iskrenost i poštenje pojedinca i javnog mnijenja”. Ahmad se ne slaže i tvrdi da je postojalo razrađeno građansko pravo i da je jedna od rijetkih stvari koje je Vlada radila bila zaštita imovinskih prava. Za eventualni pad islamske civilizacije, on krivi zastarjelost zakona.

Lane, također, tvrdi da je Zapad bio izložen idejama slobode kroz kontakte s muslimanskim trgovcima i naučnicima, a koje su vremenom dovele do njegove dominacije. Ona primjećuje da su španski katolici, poslije dolaska katoličkih kraljeva, žalili za slobodama koje su uživali pod islamskom vladavinom (koja je tolerisala vjerske razlike). Oni su tražili i dobili dokumente kojima se garantuju njihove slobode. Ahmad dodaje da je Magna Carta u kojoj Zapadnjaci pronalaze početke ideje ograničene vlasti nastala zbog pritiska engleskih velikana koji su se vratili iz križarskih ratova, gdje su saznali da je muslimanski vođa, Saladin (Salah al-Din), zakonski bio isti kao i bilo koji drugi građanin.

Ova knjiga nije portret islama koji je bio posve ravnodušan prema porobljavanju Afrikanaca i Evropljana i koji je postavio nemuslimane na niži nivo. Argumenti za raspravu o mračnoj strani ove civilizacije moraju se tražiti negdje drugo.

Ipak, ova knjiga je jako zanimljiva, dobro urađena i ima mnogo toga za reći i muslimanima i nemuslimanima. Ona bi trebala probuditi muslimane, podsjetiti ih na principe slobode koji su vitalni dio njihove baštine, a od kojih su se njihove vođe udaljile. Za nemuslimane, to je podsjetnik na univerzalnu vrijednost slobode i tržišta lišenih vladinog miješanja. Kada su ljudski umovi slobodni, ljudi će napredovati i napredovati. To je poruka ove intrigantne knjige.

Piše: George C. Leef
Izvor: FEE.org

Sa engleskog prevela: Amra Šalaka

Tags

Related Articles

Close
Close