Muhammedova ﷺ poslovna karijera

Dvije faze Muhammedovog života su detaljno opisane: prvi je period od rođenja dok ga Abu Talib nije usvojio u osmoj godini, a drugi period je od kada je počeo da propovijeda islam u četrdesetoj godini, pa sve do smrti u šezdeset trećoj godini života. Period od tri decenije između prva dva perioda, od njegove osme do četrdesete godine dobio je mnogo manje pažnje i činjenica da je jako malo poznato o tom periodu Muhammedovog života može se objasniti time da je taj period protekao neopaženo zbog mnogobrojnih zapisa o periodima koji su se desili prije i poslije. Raspršene činjenice oko kojih smo se konvencionalno usaglasili za pojašnjavanje raspona od nekih trideset godina su sljedeće: Muhammed je u mladosti bio pastir; u dobi od dvadeset pet godina oženio je bogatu biznismenku Khadiju bint Khuwaylid; i oko četrdesete godine postao je Božiji Poslanik.

Muhammedove biografije imaju tendenciju da se fokusiraju na njegovu ličnu i duhovnu formaciju, dočim su njegove poslovne aktivnosti dobile manje pažnje. Ova prioritetizacija nije iznenađujuća. S obzirom da je Muhammedovo zanimanje bilo poslaničko, a ne ekonomskog reformatora, biografije se uglavnom usredotočuju na njegovu duhovnu formaciju, a ne na to kako je Muhammed kao odrasla osoba zarađivao, jer prenošenje božanskog otkrovenja zasjenjuje sve druge aspekte Muhammedovog života i stoga samo slučajevi koji govore o njegovom kasnijem pozivu zaslužuju pomen. Prema ovom opisu, Muhammedova posvećenost religiji već je došla do izražaja kada je kao mladić preuzeo vodeću ulogu u rekonstrukciji Kaabe nakon požara koji ju je zahvatio; u tridesetim godinama, a žudnja za religioznom inspiracijom navela ga je da se povlači na duži vremenski period od mekkanske vreve u usamljenu meditaciju na okolnim brdima; sve dok mu u četrdesetoj godini anđeo Gabrijel (Džibril) nije saopćio misiju Allahovog Poslanika. Prateći ovu priču dolazimo do zaključka da je Muhammed emigrirao u Medinu u pedeset drugoj godini, sa poslovnim iskustvom koje se sastojalo od čuvanja ovaca i povremenog učešća u trgovačkim karavanskim ekspedicijama. Shodno ovom scenariju, Muhammed, koji nije imao bogzna kakvog praktičnog iskustva u dobi od pedeset i dvije godine, besprijekorno je preuzeo upravljanje svakodnevnim izazovima od formiranja ustava do diplomatskih pregovora i uvođenja poreskih i komercijalnih propisa. Kako je Muhammed mogao preuzeti i upravljati ovako velikim izazovima sa tako malim poslovnim iskustvom, ostalo je neobjašnjeno; jer prećutno objašnjenje mora biti u službi breobražajnog djelovanja božanskog nadahnuća.

Međutim, čak i prihvatajući ovakvo objašnjenje, ostaju pitanja kako je odrasli Muhammed zarađivao za život prije nego je obznanio svoj poziv. Zar ne bi bilo čudno, na primjer, zašto bi imućna biznismenka Khadija, koja je imala puno prosaca, odlučila da se uda za siromašnog, mističnog, neambicioznog pastira – pa čak i ako je pristala, kako se taj neusklađen brak održao dvadeset četiri godine i to na način da ga je Muhammed uvijek pamtio kao najsretnije vrijeme svog života? Još jedna nepodudarna činjenica se ističe. Muhammed bi u tridesetim godinama svake godine odsustvovao nekoliko sedmica da meditira u samoći, ostavljajući svoj posao, suprugu i šestero djece. Teško je i zamisliti kako je njegova porodica sastavljala kraj s krajem, osim ukoliko Muhammed nije imao dobre prihode?

Takav, alternativni narativ bi se mogao zaključiti iz posrednih dokaza: shodno tome, Muhammed se sa osam godina, ubrzo nakon usvajanja, pridružio svom amidži Abu Talibu u trgovačkoj karavani, a kada je imao dvadeset i pet godina, Abu Talib je pristupio Khadiji da joj predloži ulaganje u prvu karavanu svog bratića. Abu Talib, kao Muhammedov zaštitnik, bio je odgovoran za pripremu odskočne daske u njegovoj karijeri, i poprilično je nevjerovatno da bi preporučio Muhammeda Khadiji bez prethodnog poznavanja znalačkih vještina svog nećaka. Još manje vjerovatno je da bi Khadija, ozbiljni investitor, pristala na finansiranje Muhammedovog poduhvata, ukoliko nije imao odgovarajuće kvalifikacije. Još jedan dokaz o Muhamedovom učešću u trgovini i bogatstvu koje stekao je Ku’ran koji kaže da je Muhammed bio toliko fokusrian na trgovinu, da su njegovi kritičari navodili njegovu fokusiranost u trgovinu kao argument kojim bi osporili njegov kredibilitet. Prema tome, njegovi protivnici su govorili: “Kako to da ovaj poslanik jede i šeta tržnicama? Zašto nijedan anđeo nije poslan sa njim da mu upozorava? Zašto mu nije dato blago, i nema bašte koja mu pruža hranu?” (1) Raniji poslanici bili su ili bogati (poput kralja Davida) ili su čuvali stada (poput Izaijee). Muhammed je, s druge strane, provodio mnogo vremena na tržišnicama i teško se uklapao u tradicionalni kalup. Drugi odlomak u Kur’anu potvrdio je da Muhammed smatra da je njegovo bogatstvo znak božanskog milosrđa: “I siromah si bio, pa te je imućnim učinio?” (2) Poznate činjenice su da je  Muhammed već u djetinjstvu učestvovao u trgovačkim karavanama, oženio se bogatom ženom i bio aktivan u trgovini – pretpostavimo da je njegova izloženost trgovini bila sve osim površnog i podrazumijevala je, vjerovatno, da je bio uspješan i dobro upućen preduzetnik. Konstruiranje priče o Muhammedovom ranom životu na ovaj način, daje okvir stvarima koje je učinio kako bi stvorio održivu ekonomiju u Medini kao posljedica ozbiljnog iskustva stečenog u Mekki. Muhammed, koji je odrastao bez značajnog imetka, ali je došao iz uvažene porodice, uz podršku svoje buduće supruge Khadije bint Khuwaylid uspio je napraviti biznis: njena investicija je bila prekretnica u Muhammedovom životu.

BRAK SA KHADIJOM BINT KHUWAYLID

Muhamed je imao dvadeset i pet godina kada ga je njegov staratelj Abu Talib preporučio kao obećavajući prijedlog za investiciju kapitalisti Khadiji bint Khuwaylid. Muhammed, prisjećajući se, rekao je da se Khadija pojavila kada su ga “drugi odbijali”, pa je moguće da se Muhammed u to vrijeme bavio pregovorima sa drugim investitorima, ali se nije složio sa njihovim uslovima. Ibn Sad i Tabari, rani historičari, detaljno su opisali pregovore ovog para. Khadija je ponudila Muhammedu povoljne uslove za podjelu profita (“više nego što je ponudila drugim muškarcima”, prema Tabariju) za karavanu koja je išla prema Siriji. Neki iskazi čak naglašavaju koliko je ovo zajedničko ulaganje bilo profitabilno; Ibn Sad je rekao za Muhammeda da je “prodavao robu na tržnici i kupovao drugu robu za nju”, a Khadija je “prodavala tu robu za dvostruko veću dobit, pa je udvostručavala njegovu nagradu.” (3) Tabari je potvrdio da je Muhammed “donosio Khadiji robu, koju je ona prodavala za dvostruko veću cijenu ili skoro pa tako.” (4) Ibn Sad i Tabari su možda pretjerali opisujući veličinu Muhammedove plate i Khadijinu dobit (Muhammedov prvi trgovački poduhvat sastojao se od dvije kamile), ali je jasan kontekst ovog poslovnog modela: Muhammed i Khadija su se bavili dvostrukim poslom ― uvozom i izvozom.

Khadija je bila bogatija, starija, ali i bolje obrazovana nego njen muž – Khadija, za razliku od Muhammeda, znala je pisati. Njihov poslovni odnos prerastao je u lični, pa su se uskoro i vjenčali. Muhammedova supruga bila je nasljednica značajnog bogatstva ― zaista Tabari i Ibn Sad tvrde da je bila najbogatija žena u Mekki, s rođacima koji su bili prosperitetni i živjeli na atraktivnim imanjima. Njen rođak je posjedovao kuću koja je bila nasuprot Kaabe, a jednom prilikom je halifa Muawiyah kupio Khadijino imanje za 100.000 dirhema i platio istu cijenu za kuću njenog nećaka. Neko bi mogao posumnjati da okrugle brojke predstavljaju samo približnu brojku, ali također prikazuju koliko su nekretnine bile doista skupe. Khadijin rođak mora da je bio imućan čovjek, jer je donirao prihod od prodaje svoje kuće u dobrotvorne svrhe.

Khadija je lično upravljala svojim bogatstvom; Tabari kaže da je Khadija “zapošljavala ljude da se bave trgovinom sa njenom robom i da im je davala udio u profitu, jer su Kurejšije (Quraysh) bili trgovci po zanimanju.” (5) “Trgovci”, investitori kapitala kao što je Khadija bili su od ključne važnosti za finansiranje mekkanskih trgovačkih karavana. Kada se vjenčao sa Khadijom, Muhammed je imao otvoren pristup novčanim sredstvima za proširenje svog posla; postoje svjedočenja o daljnjim karavanskim putovanjima, ali izgleda da je njegovo glavno zanimanje bilo upravljanje kožarnicom zajedno sa svojim poslovnim partnerom. Finansijski status Muhammeda transformisan je tokom braka s Khadijom. Muhammed je odrastao s malo novca, ali nakon braka počeo je stanovati u blizini Kaabe u kući sa baštom koja se nalazila u elitnom dijelu Mekke i u blizini poslovnog skladišta. Usvojio je dvoje dece, pored šestoro koje je imao sa Khadijom, rukovodio kožarskim poslom i izdvojio dovoljno sredstava za ulaganje u karavane Abu Sufyana. Vodio je život uspješnog biznismena i uživao u bogatstvu ― takmičio se na konjskim trkama, oblačio svilenu odjeću i mogao je sebi priuštiti da troši novac na parfeme. Njihova djeca su se vjenčala sa članovima društvene mekkanske elite; dvije kćerke su se udale za dva sina Abu Lahaba, a Khadijin sin iz prethodnog braka oženio se jednom od kćerki Abu Lahaba. Muhammedu i njegovoj porodici je išlo dobro u životu. Sretni brak Khadije i Muhammeda trajao je dvadeset četiri godine; par je imao šestoro djece i usvojio još dvoje. Ali, da nije bilo Khadije, koja je uputila Muhammeda u posao i potom mu ponudila brak, njegova poslovna karijera možda nikada ne bi tako uznapredovala. Mora da je bio strašan udarac za Muhammeda kada je 619. godine Khadija umrla.

Odlomak iz djela: Benedikt Koehler, Rani islam i nastanak kapitalizma, str. 29-32.

Priredio: Resul S. Mehmedović

Bilješke:

1) Koran 25:7.
2) Koran 93:6.
3) Sprenger, Das Leben und die Lehre des Mohammad, Vol. 1, 184–85.
4) Tabari, The History of al-Tabari, Vol. 6, 48.
5) Tabari, The History of al-Tabari, Vol. 6, 47–48.

Related Articles

Close
Close