Isa, a.s. (Isus) u muslimanskoj tradiciji

1039

U islamskom vjerskom i teološkom učenju Isa (Isus), neka je blagoslovljen, veoma je važan poslanik u historiji Božijega objavlj enj a. Zato je njegov povijesni ali i duhovni lik, pored Kur’ana, prilično zastupljen u muslimanskoj tradiciji, a posebno u iskazima (hadisima) Muhammeda, neka je blagoslovljen.

Budući da se o Isaovoj (Isusovoj) povijesnoj osobi veoma malo govori u Bibliji i kršćanskoj Predaji, oko čega su se u kršćanskoj povijesti vodile veoma kontroverzne rasprave, odlučili smo se da navedemo nekoliko predaja o njegovom povijesnom liku, njegovoj osobi, fizičkim i duhovnim karakteristikama koje je zabilježila islamska tradicija, duboko vjerujući da će njihov sadržaj izazvati lijepa osjećanja kod čitatelja Svjetla riječi (naziv časopisa).

U muslimanskoj tradiciji sadržane su brojne predaje (logije) koje se pripisuju Isau (Isusu), neka je blagoslovljen, a koje pružaju dragocjena svjedočanstva o tome što je Isa (Isus) govorio ikako se u svakodnevnom životu ponašao. Njegovi su iskazi izvorno sakupljeni od strane naj odanijih učenika, posebno onih koji su njegov nauk propovijedali u Arabiji i Sjevernoj Africi. Pojavom islama mnogi Isaovi sljedbenici su prihvatili islam. Oni su sačuvali brojne tradicije koje su se prenosile s generacije na generaciju muslimana, a mnoge od njih su na kraju zajedno sakupljene u Sailebijevoj knjizi Priče o poslanicima. Iz te knjige ovdje izdvajamo dvije veoma interesantne i poučne predaje. U predaji koju prenosi Kaib el-Ahbar se kaže: “Isa, sin Merjemin, je imao rumenkasto lice, nosio je kraću kosu, a glavu nikada nije mazao uljem. Hodao je bosih nogu, nije imao kuće, imanja, nakita, niti opskrbe izuzev svoje svakodnevne ishrane. Zalaskom sunca odlazio bi na molitvu ostajući u takvome stanju sve do praskozorja. Uz Božije dopuštenje liječio je gubavce i slijepe osobe te oživljavao mrtve. Sunarodnicima je jasno stavljao do znanja da zna šta jedu u svojim domovima i šta im od toga ostaje za naredni dan; išao je po vodenoj morskoj površini. Kosa mu je bila kovrdžava dok mu je lice bilo malo. Živio je krajnje isposničkim životom težeći više vječnom životu nakon“ smrti i žudeći za Bogom Stvoriteljem. Putovao je po svijetu sve dok ga Jevreji nisu našli u namjeri da ga ubiju. Onda ga je dragi Bog uzdigao na nebo, jer On najbolje zna.“

O njegovu zauzimanju kod Boga za druge ljude u jednoj drugoj predaji se ističe da je Isa (Isus), neka je blagoslovljen, prolazeći pored nekog brda primijetio u njemu isposničku pećinu, približio joj se i u njoj našao pobožnjaka čija leđa su bila pogrbljena i tijeku kupljeno, a njegovo asketsko stanje dosegnula je vrhunac. Isa a.s. (1915) ga pozdravi čudeći se njegovoj pobožnosti koja je isijavala iz cijelog njegova bića. Potom mu Isa reče: “Koliko dugo boravite u ovoj pećini?” On odgovori: “Sedamdeset godina na ovome mjestu molim Njega za nešto što mi nije još podario. Možda se Vi možete zauzeti kod Boga da mi podari ono što godinama priželjkujem.“ Isa, a.s. ga upita: “A šta vi zapravo tražite?” Čovjek odgovori: “Molio sam Ga da mi omogući da osjetim makar i koliko atom Njegove čiste ljubavi.” Isa, a.s., će na to kazati: “Molit ću Boga da ti podari ono za čime toliko dugo žudiš.” Isa, a.s., se te noći molio za njega, a Bog mu odgovori: “Prihvatio sam tvoje zauzimanje i uslišio tvoju molbu.” Poslije nekoliko dana Isa, a.s., se vratio na pomenuto mjesto htijući da vidi u kakvom se sada stanju nalazi isposnik i njegov prijatelj. Kada je došao na to mjesto, primijetio je da je pećina razrušena i da je ostalo samo nekoli- ko pukotina u zemlji gdje je ranije bila pećina. Isa, a.s., je sišao u tu pukotinu i primijetio onog pobožnjaka u špilji kako stoji ukočenoga pogleda i otvorenih usta. On mu priđe i pozdravi ga ali od čovjeka ne dobi nikakvoga odgovora. Dok se iščuđavao njegovu stanju neko mu doviknu: “On Isus, on Nas je molio da mu podarimo makar i trunku Naše čiste ljubavi; znajući da on nije bio sposoban primiti naš dar u potpunosti, Mi smo mu podarili samo sedamdeseti dio atoma Naše ljubavi zbog koje je ostao zabezeknut. Šta bi tek bilo sa njim da smo mu poklonili više od onoga što je od nas tražio?”

I u svojim izrekama (hadisima) Muhammed, Poslanik islama je sasvim izdvojeno govorio o Isaovim fizičkim i karakternim osobinama, njegovu rođenju, povijesnoj ulozi, itd. Tako čuveni Buharija u svojoj kanonskoj zbirci prenosi da je Muhammed, a.s., u jednoj svojoj predaji o Isau, a.s. (Isusu) rekao sljedeće: “Vidio sam u Noći Miradža (Poslanikova duhovnog putovanja u Nebo) Isaa, Musaa i Ibrahima. Što se tiče Isaa, on je bijele puti, kovrdžave kose i širokih grudi, a što se tiče Musaa, on je smeđ, visok i ravne kose” (Buharija). S tim u vezi i drugi najpoznatiji sakupljač Poslanikovih izreka (hadisa) čuveni Imami Muslim u svojoj zbirci navodi sličnu predaju koju prenosi Abdullah b. Umer a u kojoj stoji da je poslanik Muhammed rekao: “Prošle noći sanjao sam da sam bio kod Kabe (Božiji Hram u Meki) i da sam vidio čovjeka rumenoga lica; čovjeka poput onih naj zgodnij ih ljudi koje možete sresti i najljepše kovrdžave kose koja se može vidjeti. Raščešljavao je kosu kvaseći je vodom, zatim je, oslanjajući se na ramena dva čovjeka, obilazio oko Kabe. Kada sam upitao ko je on, rečeno mi je da je to bio Isus, sin Merjemin” (Muslim).

Gore pomenuti sakupljač hadisa Muslim u svojoj zbirci, u poglavlju o vrlinama, donosi zanimljivu i veoma važnu predaju Muhameda, a.s., u kojoj se govori o Isaovoj, a.s. (Isusovoj) povijesnoj ulozi. Prenosi se od Hemmama ibn Munebiha da je rekao: “Ebu Hurejre je prenio brojne hadise od Poslanika, jedan od njih je da je Muhammed, mir neka je nad njim, rekao: “Među svim ljudima ovoga i budućega svijeta ja sam najbliži Isusu, sinu Merjeminu.” Oni su (njegovi drugovi) kazali: “Božiji poslaniče, kako to?) Na to je Poslanik odgovorio: “Poslanici su braća po vjeri, majke su im bile različite, a njihova religija istovjetna: a između mene i Isusa nema Poslanika)” (Muslim).

Sadržaj ove predaje (hadisa) značajan je sa stanovišta povijesti objavljivanja Božije objave. U ovome ali i mnogim drugim predajama naglašen je kontinuitet Božijega poslanja, koje otpočinje sa Ademom (Adamom), nastavlja preko Nuha (Noe), Ibrahima (Abrahama) i Isaa (Isusa) istiže do poslanika Muhammeda. Skladno tome, sadržaj hadisa nam otkriva činjenicu da su svi poslanici bili izabrani i pozvani sa zadatkom da izvrše jednu svetu dužnost, a to je da svojim sunarodnicima objave da je Bog jedan, da je Stvoritelj univerzuma i da samo Njega treba moliti za istinsku pomoc’. Realiziranjem takve zadaće poslanici su izgradili jedinstveno religijsko bratstvo o kojem Poslanik islama govori u svojim predajama. S druge strane, razlika, ukoliko i postoji, ne odnosi se na temeljne istine Vjere, nego na izvjesne aspekte zakona (šerijat). Jer Poslanik islama u svojim predajama ističe kako je svim poslanicima Vjera jedna i time ieli kazati da su im istovjetni objava i pokoravanje Bogu, iako postoje određene razlike kod Njegova opisivanja (atributi).

Sadržaj hadisa nam također govori o tome da je Isa (Isus), neka je blagoslovljen, jedna od ključnih ličnosti povijesti poslanja, o kome Muhammed, a.s. govori s osobitim poštovanjem i hvaljenjem. Zivot Isaa, a.s. (Isusa) u islamskoj tradiciji je predstavljen kroz dva temeljna Vida: njegov ljudski iivot i njegovo rođenje. Kratko rečeno, kada je u pitanju njegov ljudski život, a što je za sadržaj hadisa zapravo i najvažnije, posebno se ističe da je on Poslanik, glasnik Božiji, koji je imao zadaću da svojim sljedbenicima prenese Radosnu Vijest (Evanđelja) i da ih uputi na istinski put Njegove univerzalne Vjere.

U tom kontekstu može se govoriti o nekim nesumnjivim sličnostima Muhammeda, a.s. i Isaa, a.s. (Isusa). Sličnost između ova dva poslanika o kojoj govori gore citirana predaja, potcrtava i Kur“an, sveta knjiga muslimana. Ovdje ćemo naznačiti samo neke od njih. Kurian iznosi činjenicu da je Merjemina (Marijina) majka upućivala ovu molbu Bogu od njenoga rođenja: “Odista, ja nju i porod njen stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana (đavola)” (3, 36). S tim u vezi u Muhammedovom hadisu stoji: “Ni jedno dijete se ne rodi a da ga ne bocne đavo!“ Tako svako dijete zaplače Od tog uboda. Izuzetak su Samo Sin Merjemin i njegova majka” (Muslim). I Božiji poslanik Muhammed, a.s., je bio isto tako podučen da se utječe Bogu od prokletog šejtana: “I reci: “Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i tebi se, Gospodaru moj, obraćam, da me od njihova prisustva zaštitišm (23, 9748).

Pored toga, i Isa, a.s., i Muhammed, a.s., su bili lišeni roditeljske brige i ljubavi. Određenije kazano, Isaovo rođenje bez oca, koje ima karakter nadnaravnoga, lišilo ga je one naravne srodničke očinske ljubavi, dok jeMuhammedov, a.s., otac umro prije i njegova rođenja. Zbog toga su obojica živjeli i rasli u okrilju neizmjerne Božije brige i pažnje, od samih početaka njihova života.

I jedan i drugi su bili poslanici kojima je data sveta Božija knjiga. Kada je riječ o Isau, a.s., (Isusu) Kurian veli sljedeće: “]a sam Božiji rob”, on reče, “Meni će On knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti” (19,30). I s obzirom na Muhameda, a.s., slično je kazano: “Hvaljen neka je Allah koji svome robu objavljuje Knjigu i to neiskrivljenu” (18,1).

Osim toga može se kazati da je“ Isa, a.s., bio potpomognu Duhom svetim (Er-Ruh el-Kudus): “A Isau, sinu Merjeminu, očigledno smo dokaze dali i Džibrilom ga pomogli“ (2,87). Tako je bilo i sa Poslanikom islama: “…pa je Allah spustio pouzdanje svoje na njega, pomogao ga vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je gornja”. (9,40), i reci: “Od Gospodara tvoga, objavljuje ga melek Džebrail kao istinu da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.”

U predaji koju prenosi Ebu Hurejre, koju smo ranije citirali, zahvaćeni su važni aspekti historije religija: Poslanici su braća: Oni su svi jednaki i ne postoji nikakva razlika među njima. Sinovi sa jednoga oca: Svi su objavljivali jedno jedinstveno učenje, a to je da je samo jedan Bog i da je On Stvoritelj svijeta. Ne postoji ništa što bi Mu se moglo pridružiti ili prispodobiti u Njegovu božanstvu. Njihove majke su različite: Svaki poslanik je bio upućen jednome određeno ime narodu i u tačno određenome vremenu. Poslaniku je za njegova vremena otkrivan Sunnet (Zakon) tj. način življenja, na osnovu kojega će njegova zajednica organizirati svoj društveni život. Kada je novi poslanik dolazio svome“ narodu, on je donosio novu formu Zakona koji je bio u skladu s novim vremenom i razinom svijesti svojih sljedbenika (forma mentis)“. U skladu sa tim zakonima njihovi sljedbenici će biti pozivani na odgovornost na Sudnjemu danu. A Božiji poslanici nam mogu i trebaju biti izvorom nadahnuća za međusobno upoznavanje, razumijevanje i zbližavanje, danas čini se nasušnije nego li ikada u dosadašnjoj povijesti.

Piše: Adnan Silajdžić

PODIJELI