Imigranti između formalnog i neformalnog tržišta

280

Početkom jeseni prošle godine završeno je interesantno istraživanje u kontekstu tematike imigranata. Kim Wilson i Roxanne Krystalli autori su istraživačkog rada pod naslovom The Financial Journey of RefugeesOsnovna tema kojom se ovaj naučni rad bavi su financijski načini i metode kojima se imigranti koriste tokom svog putovanja. Za sam blog značajno je što je ovoj studiji doprinio naš saradnik Samir Hasagić, koji s vremena na vrijeme se pojavljuje u ulozi autora određenih tekstova na blogu, a u okviru ovog istraživanja njegov doprinos je primarno prevodilačkog karaktera. Samir Hasagić je svršenik katedre za perzijski jezik s iskustvom rada s imigrantima u kampovima u Grčkoj i Srbiji. Budući da je njegov doprinos ovom istraživanju direktne naravi odlučili smo se dato istraživanje detaljnije predstaviti posredstvom razgovora sa uvaženim gospodinom Hasagićem.

Razgovarao: Dženan Smajić

Gospodine Hasagić, od kud spomen vašeg imena u istraživačkom radu The Financial Journey of Refugees i uopćeno možete li nam detaljnije objasniti od kud vi u cijeloj priči o imigrantima budući da je cijeli vaš angažman značajan i za naš blog kojem vi rado doprinosite na različite načine?

–          U cijeloj ovoj priči o imigrantima našao sam se prvenstveno spletom okolnosti da kao svršenik katedre za perzijski jezik u Sarajevu sam naprosto uvidio veliku potrebu i potražnju za govornicima perzijskog jezika u imigrantskim kampovima u Grčkoj i Srbiji. Shodno mojoj naobrazbi vrlo brzo sam se angažovao u svojstvu prevodioca za perzijski jezik budući da iako su u medijima u centru zbivanja bili imigranti iz Sirije, sve vrijeme su tu u fokusu bili i imigranti iz Afganistana čija je početna tačka nekada bio Afganistan a nekada Iran. Kada već spominjem Iran, moram naglasiti da imamo i određeni broj Iranaca koji takođe traže svoju šansu za ulaskom u EU. U posljednjih godinu dana broj imigranata iz Sirije je faktički u određenom padu i nije toliko na fonu koliko su recimo upravo imigranti iz Afganistana. Kada je riječ o istraživačkom radu The Financial Journey of Refugees moj konkretni doprinos jeste prevodilačke naravi, no svakako sama prevodilačka aktivnost mi je dala značajan uvid na terenu šta se zbiva s imigrantima, o kakvoj populaciji je riječ i u konačnici posredstvom već spomenute studije saznao sam o koliko razgranatoj mreži je riječ budući da kada uđete u financijski aspekt same organizacije putovanja imigranata, tek tada vam se otvaraju vrata o kojima ste ranije vrlo malo znali. Tu primarno mislim na ustanovljavanje mrežne organizacije imigranata, dakle kako oni uopće putuju, gdje i kako se kreću, od kud im novac ili kako uopće dolaze do njega, te u konačnici kako financijske transakcije među imigrantima djeluju na ostale sfere što tržišta što društava koja su uključenja u problematiku imigracije. 

Šta su to osnovna saznanja iz ove studije čiji dakako niste autor ali jeste jedna od osoba koja je dala određen doprinos nastajanju ove studije na čemu su vam i sami autori u konačnici zahvalni? Koje su to dakle osnovne tačke problema imigracije kojima se ova studija bavi?

–          Pa pazite, u našim medijima je generalno u prvom planu kada je riječ o imigrantima problematizacija samog dolaska imigranata u države EU u vezi čega ne postoji politički konsenzus, štaviše, vrlo dobro smo upoznati da je politički stav spram imigracije postao veoma bitan portfelje političkih partija u EU, i da tu postoje ozbiljna previranja što u konačnici djeluje i na sam socijalni kapital tih država. Upravo na tom tragu studija u kojoj sam posredno bio učesnik istražuje mreže koje se razvijaju u kontekstu imigracije a koje u konačnici djeluju na sam socijalni kapital. Definišemo li socijalni kapital kao kolektivnu vrijednost kojom mjerimo društvene odnose u društvu, te kako oni djeluju na demokratski sustav institucija evidentno je da val imigranata iz Sirije, Afganistana, Iraka, Irana i drugih država je razdijelio političku scenu EU pri čemu nerijetko možemo svjedočiti vrlo žestokim raspravama kada je posrijedi govor o imigrantima. Ova studija se međutim bavi mikro-mrežama koje nastaju u kontekstu imigracionih valova, a koje su direktno vezane za same imigrante. Te mreže počinju još u matičnoj državi. Naime, da biste poduzeli aktivnosti kakva je imigracija vama naprosto treba novac, jer doći iz Afganistana do Srbije na primjer nije baš tako jednostavno, takođe niti je brzo, a tek sigurno. Sve su to izazovi s kojima se jedan imigrant mora suočiti tokom svog putovanja, i u tom kontekstu sam proces pripreme počinje s prodajom zemlje, stoke, ili nekih drugih nepokretnina i pokretnina. Potom slijedi umrežavanje, a pod tim podrazumijevam stvaranje konekcije sa krijumčarima, a potom sa posebnim mrežama agenata koje su zadužene za novčane transakcije. Kada se već krenulo u taj poduhvat vaši troškovi nikada nisu stoprocentno sigurni budući da troškovi putovanja uveliko ovise o ruti koja se izabere, te mogućnosti upotrebe alternativnih ruta ukoliko prva postane veoma rizična. Najveći trošak se odnosi na transportni dio krijumčarenja pri čemu veliki broj imigranata krijumčare nužno ne opisuje u svojstvu kriminalaca već primarno agenata koji su glavni dio njihovog puta. Plaćanje se rijetko odvija na način da imigrant unaprijed ima toliko novca da pokrije kompletno putovanje, tako da nije rijetkost da na terenu primijetite kako se imigranti radno aktiviraju. Pod tim podrazumijevam to da imigranti određen period svog putovanja provode u radu što formalno što neformalno, ili se aktiviraju ka posudbi novca kada je to moguće. Vrlo čest razlog zbog kojeg neki imigranti ostaju duže u određenoj državi jeste upravo problem plaćanja transporta i dolaska do novca kojim bi se isfinanciralo to putovanje do krajnjeg odredišta. 

Koji su osnovni sadržaji finacijskih mikro-mreža sazdanih oko imigranata, ko su njihovi akteri i glavni agenti?

–          Osnovu financijske mreže čine različiti subjekti ili tačnije posrednici. Svi su oni veoma bitni akteri kako bi se jedan transfer ostvario i kako bi sve strane učesnice bile zadovoljne sa transakcijom. Osnova transakcije počiva na tome da se imigrant dovede do željene tačke odredišta, a da u tom podvigu svi ostali učesnici budu isplaćeni. Glavni akteri su definitivno krijumčari, potomhawaldari (lokalni agenti čija je funkcija izvršenje određene transakcije) i sarafi (lokalni agenti koji pomažu imigrantima pri procesu isplate krijumčara za usluge transporta i preuzimaju ulogu neformalne banke). Ostavimo li po strani aktere tu su i sredstva plaćanja, te u konačnici i načini plaćanja. Nekada će imigranti za transfer novca koristiti Western Union, a nekada će to biti neformalna sredstva plaćanja. Potom slijedi odnos sa krijumčarima s kojima se isplata dogovara po modelu ”pre-pay”  ili ”post-pay” modelu isplate. U prvoj opciji platit ćete unaprijed svoje putovanje a u drugom slučaju tek kada se putovanje završi. I jedna i druga su vrlo riskantne budući da možda nećete uspješno doći do željene tačke odredišta, a i slučaju druge opcije nju je naprosto vrlo teško ispregovarati. Budući da su oba ta sistema riskantna većina imigranata prema našim saznanjima se koriste ”pay-as-you-go” modelom isplate, i u okviru tog procesa sve navedene mreže vrše međusobnu komunikaciju čime se stvara vrlo ozbiljna mreža kooperacije. Zanimljivo spomena u kontekstu socijalnog kapitala jeste njegovo stvaranje unutar ”pay it forward” šeme gdje financijeri određenog putovanja ne traže povrat novca budući da se očekuje povrat tog kapitala u vidu angažiranja određenog imigranta da će isti pomoći drugima u doglednoj budućnosti. Ti mali šematski sistemi kojima se organizira putovanje imigranata funkcioniraju kao jedno malo mikro-tržište gdje imate potražioce usluge (imigrante), sprovoditelje usluge (krijumčari, hawaldari, sarafi), i u konačnici posredne sisteme koje svi koriste kako bi u konačnici se došlo do isplate, a to su formalna i neformalna sredstva plaćanja. Svi oni zajedno čine veoma značajan dio priče o imigraciji, i bez svih tih aktera nemoguće je razumjeti kako se dešava sam taj proces.

Na temelju informacija o financijskim podvizima imigranata kakva saznanja su vam bila interesantna, te šta uopće taj tip informacija može da nam kaže što o samim imigrantima što o državama koje oni faktički napuštaju?

–          Već sam naveo da imigranti kada se spremaju za polazak i kada u konačnici odluče da napuste svoje matične države prvobitno što im treba jeste da obezbijede kakav takav kapital da uopće krenu s putovanjem. Prve korake koje poduzimate na tom planu jeste da najprije pokušavate prodati pokretnine i nekretnine koje su u vašem posjedstvu. Na prvi pogled to izgleda veoma jednostavno, međutim, već na tom prvom koraku kada imigranti treba da sebi obezbijede određen novac nastaju i prvi problemi. Ti problemi se vrlo često javljaju i predstavljaju sam razlog zbog čega se određene osobe odlučuju da napuste svoju matičnu državu. Nama je često na umu Sirija, no ona je specifična budući da u tom slučaju govorimo o ratu, dok s druge strane imate države poput Nigerije koje u prvom planu imaju sistemske institucionalne probleme koji onemogućavaju njenim građanima da se kvalitetno razvijaju. To vam je ogroman podražaj koji vas tjera da poduzimate veome rizične akcije. S tim u vezi imali smo slučaj jedne gospođe iz Nigerije s kojom je obavljen razgovor u Grčkoj. Dio tog razgovora objavljen je u studiji o kojoj u konačnici i razgovoramo. Naime, u njenom slučaju ili konkretnije u slučaju Nigerije postoji dawlat sistem koji podrazumijeva da vaša porodična nekretnina ostaje uvijek u vašem vlasništvu. Dakle, vi je ne možete prodati. Kada se određena osoba odluči da napusti Nigeriju i da se otisne u imigrantske rizične podvige ta osoba u startu ima problem kako da obezbijedi kapital. U tom slučaju imate rast davanja zemljišta u najam za obradu ili za ispašu životinja lokalnom stanovništvu koje pri tome ne može graditi ništa novo na tom zemljištu a stvarni vlasnik će dobiti određeni kapital kojeg u konačnici koristi kako bi se dokopao neke bolje države u kojoj smatra da i sam taj kapital u konačnici može oploditi kvalitetno. Imate dakle države koje sistemski imaju ogromne institucionalne probleme i koje doprinose povećanom broju imigranata. Rješavanje institucionalnih problema u matičnim državama definitivno treba da bude u fokusu kako bi se rješavao problem imigranata, no to je jako dug i bolan put. I u takvom kontekstu vi imate pojedince koji se naprosto odluče da sami rješavaju svoje brige, a kada sve saberu i oduzmu uvide da je najisplativije rješenje napuštanje matične države rođenja. S druge strane imate slučaj Sirije gdje zbog ratnog stanja vi imate potpuni pad cijena nekretnina do jednog ludila što vam samo govori u kakvoj nuždi su ti ljudi bili kada su napuštali svoju domovinu. Vi imate svjedočenja i situacije tipa da određena osoba čija je nekretnina recimo vrijedila nekih 50.000€ ju je prodala za svega 5.000€ a motor za 1.000€. Budući da vam taj novac nije dovoljan uglavnom se ostatak potrebnog novca posuđuje. Imate takođe situacije kao u slučaju jedne imigrantske porodice iz Iraka da naprosto zbog stiske s vremenom uopće ne dobijete šansu da se spremite kako tako za putovanje već morate da svoj dom napustite što prije i to je jedna grupa imigranata koja u prosjeku ima najduže putovanje. Takva vrsta imigranata uglavnom radi određen period u Turskoj ili Grčkoj, pa i duži period kako bi zaradili određenu sumu novca koja im je potrebna za nastavak putovanja.

Izvor financiranja vam takođe otkriva o kakvoj grupaciji imigranata je riječ, te kako oni mogu djelovati na društva u koja tek treba da se integriraju. Nije isto da li je neko došao do novca tako što je sve rasprodao, ili da je prodao stoku i nešto nakita što je imao, te neko ko je imao određene poslovne aktivnosti, pa mu je izvor financiranja stabilan na temelju dugovanja koja potražuje od svojih klijenata itd. Dakle, sam izvor financiranja vam govori o tome šta je određen imigrant posjedovao prije nego li se uputio ka novim odredištem i to vam dakako nudi bitne informacije o samom statusu i obrazovanju imigranata. Na taj način možete da imate uvid i bolju sliku ko sve putuje preko Turske, Grčke, pa Srbije i dalje prema državama EU koje su uglavnom ciljane kao konačno odredište, i da donosite konkretnije zaključke o politikima koje ćete poduzimati kada je posrijedi govor o imigrantima. 

Kada govorimo o samom modelu financiranja putovanja koliko je po vašem saznanju potrebno novca tim imigrantima da bi uopće stigli do ciljane tačke odredišta?

–          Kada je riječ o tome koliko košta jedno putovanje i koliko novca je potrebno tokom putovanja definitivno što će vam svako potvrditi jeste da cijene fluktuiraju. Nemoguće je u ovako rizičnim poslu i poduhvatu da cijene budu stabilne ili da imaju jednu vidljivu cjenovnu strukturu. Dok su granice bile otvorenije u prvim valovima imigranata i cijene su bile stabilnije, a što se stanje pogoršavalo u tom pravcu cijene su naravno fluktuirale. Kada su formalni prelasci iz Grčke za ostatak država na Balkanu postali otežani krijumčari su našli svoju nišu usluga koje odmah mogu da ponude i to se odmah odrazilo i na cijene. Tako je jedne sedmice recimo cijena od Grčke do Austrije koštala 1.800€ dok već naredne sedmice a tek mjeseca ta cijena je bila drugačija. Da budem jasniji, jer govorimo o samoj strukturi cijena putovanja i tome kako se imigranti finansiraju, imajmo na umu da je tu riječ o ozbiljno organiziranom tržištu usluga i da ovisno o rizicima svi sudionici prilagođavaju cijene kojima faktički u ovom slučaju najviše do izražaja dolaze rizici ali to nije jedina varijabla koja ima efekat na cijenu. Pazite, to vam je tako organiziran sistem transporta imigranata da vi imate doslovno ponude ”all-inclusive” ili ”a la carte” krijumčaranje. Šta želim da kažem, vi naprosto shodno vašem novcu možete da birate kakav vid transporta želite. Transport ili druge usluge koje krijumčari treba da vam obezbijede  su sve elementi koji imaju efekat na strani ponude i shodno tome cijene fluktuiraju. Veoma je bitno kako uopće putujete, da li koristite avion, da li buseve i kamione, da li kombije, da li sve to kombinovano, koliko pješačite tokom putovanja itd. Uglavnom se koriste busevi i kamioni, pa recimo jedno putovanje iz Afganistana do Grčke u prosjeku može da vas košta 7.000$ po osobi, a do Turske recimo ta cijena po osobi može da padne na  2.000$. Jedna porodica iz Afganistana je putovala dva i po mjeseca do Grčke i najteži dio svog putovanja opisuju momenat kada je trebalo ući u Iran preko Zagros planina.  Petnaest sati su pješačili dok se nisu dokopali prijevoza. Tokom putovanja od Afganistana do Turske dvadeset i pet lokalnih iranskih krijumčara im je asistiralo na tom putovanju a svi troškovi su plaćeni glavnom krijumčaru kada su stigli na odredište u Turskoj. Konkurencija vam je takođe bitna i takozvani Jor amad. Tamo gdje imate veće prisustvo krijumčara lakše vam je ispregovarati bolju cijenu a u konačnici imate različite ponude cijena, tako da imate i bolji izbor. U situacijama gdje nemate izraženu ponudu morate se osloniti na Jor amad a to je fraza kojom se izražava način na koji učesnici transakcije dolaze do dogovora o cijeni putovanja.

Malo je sretnika bilo koji su recimo iz Sirije uspjeli da formalnim putem preko Idliba uđu u Tursku i time smanje svoje troškove putovanja. Uglavnom tokom proljeća i ljeta 2016. godine iz Sirije do Grčke po osobi vam je trebalo 2.500$ a od Damaska do Grčke cijena se kretala od minimalno 1.000$ do 3.000$ a što je uveliko ovisilo o tome koliko morate internih sirijskih granica da pređete. Ovisno o tome ko je kontrolisao određeni dio sirijske teritorije ovisila je i cijena shodno rizicima. Putovanja iz Afrike vam opet imaju druge cijene, pa s nekih 10.000$ do 12.000$ na računu možete obezbijediti sebi putovanje iz Etiopije sa sigurnim krijumčarima koji će vam obezbijediti sigurnu kuću, hranu, analizirati najbolje vrijeme za nastavak putovanja i ako treba obezbijediti vam lažni pasoš i vizu. Sve vrijeme plaćanje se obavlja pozivima, tako što recimo neko od vaše porodice nakon svake etape uplati određenu sumu novca glavnom krijumčaru od koga je sve krenulo. Sumiramo li sve, vaše putovanje i cijene naprosto kao i svako putovanje ovisi od toga koji vid transporta koristite, o kvaliteti osoblja koje vam asistira tokom putovanja, te o samim rizicima i potrebama koje se nalaze pred vama. Nekada ti rizici podrazumijevaju putovanje kroz region kojeg kontrolišu ISIL-ovci a nekada je to potreba da imate pasoš i vizu, a da ne govorimo o hrani i sigurnim kućama. Naprosto imate pakete koje koristite, rizike s kojima se suočavate i svi ti efekti djeluju na konačnu strukturu cijene koja kao što sam naglasio izrazito fluktuira od perioda do perioda i političkih zbivanja u tim periodima. 

U kontekstu govora o riziku kakav je odnos na relaciji imigranti-krijumčari? Kako se dolazi u kontakt s krijumčarima te kakve grupe se bave krijumčarenjem imigranata i koliko je to uopće unosan posao?

–          Prvo što imigranti moraju da učine jeste da stupe u kontakt s krijumčarima. Budući da vi možda nemate informacije o tome vaši bližnji i drugi imigranti su vam obiman i kvalitetan izvor informacija kako da stupite u kontakt sa krijumčarima. Takođe što je za jednog imigranta važno jeste da je u kontaktu s pouzdanim krijumčarima koji će u njihovom kontekstu taj posao uraditi kvalitetno i ispuniti očekivanja kako bi u konačnici bili na glasu i time sebi otvorili vrata za novi posao. Sam koncept krijumčarenja zasniva se na pružanju usluge transporta, zaštite tokom putovanja i nerijetko nabavke lažnih dokumenata kao što su pasoš i viza. Sama pratnja tokom putovanja se zasniva na različitim šemama, a one variraju u odnosu na to da li će određeni krijumčar da vas prati sve vrijeme tokom putovanja ili ćete promijeniti dosta njih koji generalno čine jednu vrlo organizovanu mrežu. Najvažnije za imigrante tokom putovanje jeste posjedovanje mobitela. Kao što to jedan Sirijac opisuje riječima, da posjedovanje mobitela je prevažno zbog stalne komunikacije sa krijumčarima, jer izgubiti mobitel ili dopustiti da vam ga neko ukrade jeste ravno smrti. To je naprosto jedan od najvećih rizika. Izgubiti komunikaciju sa krijumčarima predstavlja ogroman problem za imigrante. Gubitak komunikacije se dešava u situacijima gubitka mobitela, što je još gore po same imigrante, da vaš krijumčar bude uhapšen i da ga faktički gubite na određen vrlo izvjestan period. To podrazumijeva da potražnju za novim krijumčarima, a to znači novo ugovaranje, nova suradnja, novi troškovi i tada dolazi do promjene cijena što su neki od elemenata koji imaju bitan efekat na samu strukturu ukupne cijene putovanja.

Sam odnos sa krijumčarima prema izvještajima imigranata takođe variraju. Veliki broj imigranata preferira da tokom putovanja ih prati jedan krijumčar ili da su sve vrijeme u istoj mreži krijumčara zbog bolje komunikacije i same cijene. Problemi koji se javljaju u kontekstu krijumčara nastupaju kada postoji problem s novcem, ili kada krijumčari mijenjaju rute, vrijeme polaska odgađaju ili vas zovu prije dogovorenog vremena itd. To su momenti kada nastaju ozbiljniji problemi u komunikaciji na relaciji imigranti-krijumčari. S druge strane tu su naprosto drugi faktori koji se negativno odražavaju na konačni odnos imigranata i krijumčara kao što je razumljiva intencija krijumčara da ne budu otkriveni. Ako je čamac spreman za trideset osoba, a na njemu se nalazi pedeset i pet osoba nemojte se iznenaditi da će krijumčari potegnuti i za pištoljima kako bi stvorili paniku i osigurali da broj bude  po njihovoj željenoj procjeni.

Bitnu ulogu u cijelom tom sistemu igraju sarafi koji su zamjena za formalno bankarstvo. Kada imigranti pregovaraju sa krijumčarima jedna od važnijih stvari jeste da dogovorite ko će vam bitisaraf. Taj prijedlog može biti od strane imigranta a što je mnogo bolje za njih, jer u suprotnomsarafa mogu predložiti krijumčari i tada je imigrant u određenoj dozi rizika. Budući da je sarafzamjena za formalno bankarstvo to je osoba kojoj povjeravate svoj novac i on je taj koji će ga proslijediti krijumčarima kada odrade dio ture ili će vam dostaviti vaš novac dok boravite recimo u kampu u Grčkoj kada potrebujete za njim. Roditelji ili druga rodbina posredstvom sarafa mogu da vam pošalju novac koji se štiti ramzom (šifrom) koju znate samo vi, saraf i bližnji koji šalju novac. Kada sam ukratko objasnio kakvu ulogu igra saraf jasno vam je zašto sam rekao da je za imigrante veoma bitno da oni izaberu sarafa i da po mogućnosti taj saraf nema nikakva poznanstva s krijumčarima a tek otvoreni vid suradnje. Sistem sarafa najviše prepoznajemo u kontekstu imigranata koji dolaze iz Afganistana i Irana i on naprosto funkcioniše na modelu ”pay-as-you-go”. Odradi se jedna dogovorena ruta, vi zovete vašeg sarafa, on dostavlja novac glavnom krijumčaru koji potom dogovara novu rutu s novim krijumčarom i nakon što se obavi ta ruta ponovo sve ide cirkularno. Od Afganistana do Turske i Grčke u cijelom tom putovanju osim imigranata glavni akteri su krijumčari i sarafi.

Budući da govorimo o jednom neformalnom tržištu, vlade različitih država uključenih u problem imigracije poduzimaju različite politike, a jedna od njih je da kontrolu dolaska imigranata kontrolišu upravo zvanične vlade a ne krijumčari i neformalno tržište. Već sam spominjao da na samu strukturu cijene putovanja glavni efekat imaju određeni rizici, a jedan od glavnih rizika jeste da budete uhvaćeni vi ili krijumčar s kojim ste u kontaktu. Krajem juna 2016.godine Europol je podržao akciju Sirocco-2 koja je imala u planu razbijanje mreže krijumčarenja imigranata u državama Zapadnog Balkana. U toku te akcije uhapšeno je trideset i devet krijumčara i pet stotina i osamdeset imigranata. U toj akciji su učestvovale nama bliske države iz susjedstva poput Slovenije, Hrvatske, Srbije i Makedonije. Ako posmatrate taj problem s ekonomske strane, mi smo se naprosto našli pred jednim ozbiljnim valom imigranata s kojim se nismo znali nositi s jedne strane a s druge strane naprosto nemate politički konsenzus kada je posrijedi govor o imigrantima na nivou EU. Svjesne toga države članice EU su počele da sve više na tome zasnivaju svoju suverenitetsku politiku što je podrazumijevalo i veće restrikcije ulazaka imigranata na tlo EU. S druge strane restrikcije otvaraju nova tržišta, nude odgovore na nastale probleme, i signaliziraju određene negativne eksternalije nastalih restrikcija i one su samo jak signal za potrebitim rješavanjem ovog problema. S jedne strane imate Europol koji radi svoj posao a s druge strane imate kriminalne krugove koji su u poslu krijumčarenja imigranata prepoznali potražnju na koju naprosto ne možete a da ne odgovorite. Upravo nestabilnost cijena i ozbiljna fluktuacija cijena putovanja su izraz nastalih problema i blinkanja koja vam govore da morate napraviti određene korekcije. Toga smo svi sjesni, ali problem je što nemamo konsenzus šta činiti. Činjenica je da imate strah od imigranata, racionalan ili ne, o tome se da diskutovati, ali on je tu i on tjera konzervativne struje unutar država EU da sve više istaknu politiku suvereniteta a nisu ni rijetki povici da se sačuva socijalni kapital koji je ako uzmemo u obzir EU i njene članice opao i stvorio vrlo vidljiv jaz koji primijetimo na izborima koji su bili od Francuske, Njemačke, Austrije itd.

Najčešće izbjegličke rute iz Afrike i Azije.

Dakle, prisutni su i negativni efekti koji su nekada domen političkog populizma ali je činjenica i da postoje ozbiljni problemi a to su organizovane kriminalne grupe koje nude usluge krijumčarenja imigranta, falsikovanja dokumenata i sl.?

–          Da, taj problem je prepoznat na nivou EU, i pogledate li Europolov strateški plan EMPACT (European multidisciplinary platform against criminal threats) jedan od prvih prioriteta jeste disrupcija organiziranih kriminalnih grupa koje podržavaju ilegalne dolaske imigranata. Oni ne pomažu samo u transportu, već su tu i da falsifikuju dokumente što otežava rad na prihvatanju legalnih imigranata. Imigrantima se nude različiti vidovi pomoći, no fokus je na legalnim kanalima. U decembru prošle godine a što je nedavno, imali ste akciju YEHYA u kojoj je uhapšeno osam osoba od kojih je sedam bilo dio organiziranih kriminalnih grupa. Osnovni zadatak im je bio proizvodnja falsifikovnih dokumenata i krijumčarenje imigranata. U toj organiziranoj grupi trojica učesnika su bili iz Iraka, jedna osoba iz Albanije, jedan Sirijac, jedan Bangladežanin i jedan Grk. Između ostaloga otuđeni su im materijali koje su koristili za falsifikovanje dokumenata poput pasoša, ličnih karti, viza i sl. Napomenem li da smo u izvještaju iz 2015. godine imali informacije da se u krijumčarenju imigranata godišnje obrne između tri i šest milijardi eura jasno vam koliko je to unosno trenutno tržište, te i s kojim problemo se suočavamo. 

S kakvim problemima se sučavaju humanitarne organizacije, te kako se nose s time?

–          Pa uzmimo za primjer distribuiranje novca imigrantima. Oni dok borave u kampovima njima se takođe asistira i novčano, a jedno vrijeme ste imali probleme sa gotovinom pa je nastajao problem šta i na koji način će se upotrijebiti taj novac i u koju svrhu, te kako to opravdati donatorima. Kako se sistem razvijao a time i iskustva NGO mreže su sve više prelazile na izdavanje vaučera ili e-novca budući da vi kao NGO morate odgovoriti i na zahtjeve donatora. To podrazumijeva da morate pratiti šta se dešava s tim novcem jer u konačnici morate odgovarati i prema vašim donatorima. S e-novcem ste dobili jedan zaseban sistem koji funkcionira tako što su svi bankovni računi na ime NGO i oni nisu individualni računi imigranata, tako da oni ne mogu dodavati nikakav novac na taj račun niti ga mogu koristiti kada i koliko žele. Naprosto NGO mreža prati koliko je određeno imigrantsko domaćinstvo i u kakvim potrebama te shodno tome mogu da regulišu prilive na taj takozvani kooperantski račun budući da su to računi na ime NGO i kao što sam rekao nisu individualni računi imigranata. O tome se takođe raspravlja, i postoji mogućnost da se ti računi otvore u pravcu stvaranja ambijenta u kojem imigranti mogu staviti novac koji zarade ili im porodice pošalju na te račune. Tu su i česti problemi gdje različiti timovi moraju da asistiraju imigrantima kada izgube kartice, zaborave PIN, ili imaju problem s upotrebom računa, i sve su to problemi s kojima se suočavate na terenu, a dio su šire mreže čiji je osnovni cilj financijska stabilizacija imigranata koliko je to moguće dok borave u kampovima.

I za kraj, koji su to faktori koji mogu doprinijeti boljem razumijevanju problema imigranata i koliko  crno-bijelo posmatranje svega toga odmaže u tome?

–           Kao što možete vidjeti trenutno smo u stadiju istraživačkih projekata koji prije svega treba da nam pomognu da što bolje razumijemu tematiku imigranata, da prikupimo bitne informacije kako bismo mogli kvalitetnije djelovati što na nivou humanitarnih organizacija što na nivou političkih odluka. Najmanje što nam treba je crno-bijelo portretiranje cijelog problema s imigrantima i da se postavimo u navijačke skupine. U tom slučaju ne rješavamo ništa ozbiljno. S jedne strane mi možemo govoriti o pozitivnim aspektima imigracije ali takođe i onim negativnim. I jedno i drugo postoji, i za kvalitetan sud i poticanje dobrih ishoda i smanjivanje negativnih, potrebno nam je ozbiljnih istraživanja. Potrebno je da sagledate sve segmente, od stanja u državama koje imigranti napuštaju, da li je njihova uloga indirektna, da države poput Afganistana ne podstrekuju direktno imigraciju već zbog institucionalnih problema imigracija biva indirektna posljedica. S druge strane imate države poput Irana koji gledaju da se riješe Afganistanaca po svojim kampovima u kojem god pravcu. Dakle, vi imate međudržavne odnose gdje se imigrantski problemi rješavaju ili pospješuju ovisno kakve interese imate. Od matičnih država do ciljnih odredišta a što su uglavnom države EU sve više imamo na glasu odbranu suvereniteta i zahtjeve za što više restrikcija koje se odnose na legalni ulazak imigranata. Za posljedicu imamo cijelo jedno tržište krijumčarenje i hrpu ilegalnih imigranata što onda postaje posao Europola, pa se sve svede na govor o rastu kriminalnih grupa koje su direktno vezane za krijumčarenje imigranata. Sve su to faktori koji se moraju uzeti u obzir ali je važno imati na umu mnoštvo krivulja koje se tu javljaju i da cijeli ovaj problem ne možete sagledavati jednodimenzionalno.

Potom nam je potrebno još više informacija o mrežama imigranata, njihova iskustva, mreže sarafa,neformalno bankarstvo, kako imigrante uključite u tokove formalizovanog bankarstva, mreže krijumčarenja, te kako uopće gledati i u javnosti interpretirati krijumčare. Iz pozicije legalnosti oni su kriminalne grupe koje doprinose rastakanju socijalnog kapitala i društvenih odnosa ali u isto vrijeme za neke ekonomiste ili konkretno imigrante oni su naprosto grupa ljudi koja odgovara na potražnju i koja je rezultat restrikcija koje bi trebale da rješavaju problem a to ne čine ili ne u mjeri kako bi neko volio. Oni su simbol potrebe za kvalitetnijim korektivima. U tom aspektu potrebno je istraživati kako se prema imigrantima odnose granične službe, zvaničnici država u kojima oni borave itd. Taj odnos je veoma bitan, i ako je on negativan, a po iskustvima imigranata i onome što oni prenose vrlo često jest, to doprinosi tome da imigranti bježe u ilegalu i da svoj problem rješavaju neformalnim putem. Problem je pred nama, broj imigranata se smanjio ako govorimo o Sirijcima, no pristižu nam imigranti iz Afganistana ali i Irana. Ne treba spominjati da dobar dio Iranaca bježi od sistema vlasti u Iranu, i u tom segmentu ni svi imigranti ne traže nove sredine zbog istih razloga. Neki bježe od rata, neki jer ne mogu doma na primjer u Afganistan ili to ne žele, a ne mogu ostati ni  u Iranu u kampovima, pa se odlučuju na nove rizike. Tu su Iranci koji opet žele više slobode i da mogu otvorenije ispovijedati svoje težnje. Uzroci su različiti, mnogo toga vam je u korelaciji, nekada su vam vrlo jasni i kauzalni odnosi no naprosto brzog rješenje nema, jer prihvatiti jednu porodicu, financirati je, intergrirati u društvo ili čak vratiti u matičnu državu zahtijeva mnogo posla a sve u vezi imigranata je vruća tema što stvara dodatni pritisak.

Mi nastavljamo dalje s našim radom, a vama se zahvaljujem definitivno na zanimanju za problematiku imigranata i da u kolikoj tolikoj mjeri dostojanstvenije cjelokupnu ovu priču dostavimo ka javnosti.

Izvor: Orijentologija Blog

PODIJELI