Poslanik Muhammed o fiksiranju cijena – “Cijene su u Božijim rukama”

Muhammed je odrastao u društvu u kojem su mnogi ekonomski sporazumi bili neosporni još od babilonskih vremena. Na Bliskom istoku, tržišta za dnevne potrebe, kao što je hrana, bila su strogo regulisana: cijene su postavljali tržišni nadzornici, a ne prodavači. Razlika je bila u tome koliki je obim regulisanja; jevrejski zakon, na primjer, ograničio je čak prodajnu cijenu trgovca (na šestinu troškova proizvodnje). Ako bi prodavci podigli cijene iznad službenih cijena, na primjer, kako bi iskoristili nedostatak hrane tokom perioda gladi, korisnici su imali pravo da podnose žalbe i zahtijevaju intervenciju tržišnih nadzornika. Kapacitet Muhammeda da podstakne radikalne reforme, protiv ove pozadine konvencija tržišta, je postao jasan njegovom odlukom da se prekine regulisanje cijena hrane.

Predanja govore o okolnostima ovog događaja. Glad se spustila na zajednicu, a rastuće cijene hrane pogoršavale su ovaj period kušnje. U skladu sa standardnom praksom za zahtijevanje naknade, od Muhammeda se zahtijevalo da interveniše i postavi ograničenje cijena. Međutim, Muhammed je odbio ovaj zahtjev – što je za njegove pristalice predstavljalo neshvatljivu odluku. Ne samo da je ova odluka bila u suprotnosti sa uspostavljenim trgovinskim konvencijama, također se činilo i nespojivo sa reputacijom Muhammeda kao saosjećajnog čuvara siromašnih. Koliko je sporna ova odluka pokazalo je ono što se desilo kasnije: odluke Muhammeda rijetko su osporavane, ali je ovom prilikom došlo do protivljenja, a njegove pristalice su ovlastile govornika da ponovno utječe na njega da promijeni svoju odluku Muhammed je osjetio da ne može nametnuti svoju odluku samo putem ličnog autoriteta i stoga se povukao u samoću, tražeći od Allaha uputu da li treba da opozove svoj stav da se ne upliće.

Međutim, po povratku, on se suočio sa svojim pristalicama i izjavio da su njegove molitve da vlasti odrede cijene ostale neodgovorene. Prema tome, on je obznanio da uplitanje po tom pitanju nije u njegovoj nadležnosti: “Cijene”, obznanio je Muhammed, “su u Božijim rukama”.

Na prvi pogled, deregulisanje cijena za hranu na arapskom tržištu u sedmom stoljeću, moglo bi se očekivati da nema većih posljedica. Ali ekonomista Friedrich von Hayek se ne bi složio s tim. Ako je mehanizam cijena “rezultat promišljenog ljudskog dizajna”, izjavio je Hayek, “to bi bilo priznato kao jedno od najvećih pobjeda ljudskog uma”. Kada se pojavi ekonomija vođena tržištem, a ne vladom, posljedice toga su beskrajne, jer uzimanje regulisanja cijena iz ovlašćenja vlade i dodjeljivanje tog prava nevidljivoj ruci tržišta – ima kontinuirane uticaje na ekonomske podsticaje – kada preduzetnici, a ne zvaničnici, odlučuju kako raspodijeliti resurse, ekonomska racionalnost prožima sve sfere ekonomskog života. Herodotus, Muhammed i Hayek prepoznali su značaj mehanizma cijena za ekonomsku aktivnost.

Odlomak iz djela: Benedikt Koehler, Rani islam i nastanak kapitalizma, str. 11-12.

Related Articles

Close
Close