Muhammed Seid Serdarević (1915) – Zašto smo zaostali?

533

Bošnjački alim s početka prošloga vijeka, Muhammed Seid Serdarević 1915. godine napisao je rad od nekoliko stranica u kojima kritikuje tadašnje muslimansko stanje, traži uzroke muslimanske, naročito bošnjačke dekadence, pokušavajući da ukaže na svekolike propuste koji su doveli ili vode to toga. Živopisno ilustrirajući tadašnje stanje i praveći paralele između muslimana i kršćana (u Bosni), dolazimo do zaključka da, nažalost, stoljeće nakon pisanja ovog rada, muslimani nisu mnogo dalje odmakli, prebiraju iste teme, ista pitanja, tapkajući u mjestu i umjesto da “upale svjetlo, kude tamu”. Odlomak rada pod naslovom “Budimo Muslimani”:

“U jednom mjestu žive muslimani i kršćani. Kršćani su izučeni i obrazovani, jer pohode svakovrsne škole, imućni i bogati, jer su radini i znadu raditi. Trgovina je u njihovim šakama, isto tako i zanati. Zaposjeli su sva mjesta u upravi te su organi političke vlasti i članovi sudstva sve sam kršćani. Treba li se i izvan ureda obratiti kome za savjet u kakvoj parnici ili moliti za zastupanje na sudu, mora se ići kršćaninu, jer je i advokat kršćanin. Pa i kad se razboli, mora ići kršćaninu, jer je on jedini liječnik u tome mjestu.

Muslimani su, naprotiv, neuki i neškolovani, siromašni i bijedni, jer su i lijenčine i neznalice: niti hoće niti znadu raditi. Niti imadu svojih kakvih velikih trgovaca ni posjednika ni zanatlija niti činovnika svojih istovjeraca. Oni sačinjavaju masu prostih radnika i hamala. Po ulicama sretaš prosjake iz krugova muslimanskih.

Kad bi došao u to mjesto jedan stranac koji, recimo, niti je musliman niti kršćanin, niti ijednu vjeru i pobliže znade, isporedi sada utiske, koje bi na njega učinili kršćanstvo i kršćani, sjedne, te islam i muslimani, s druge strane, da li u tome mjestu islam nadvisuje ili se nadvisuje, da li ‘izzet (veličina i jakost) pripada tu muslimanima ili kršćanima? Hoće li onome strancu – a da i ne govorimo o kršćanima, poglavito u dotičnome mjestu – imalo imponirati islam i muslimani? – Neće ni kolik trun. Naprotiv će mu biti odvratni.

Recite mu sada, zar nije najveća i najpreča dužnost da porade ti muslimani na tome da se izvuku iz onoga kala i ništavosti (zilleta), u koju su svojim neislamskim postupkom pali, da se dignu kulturno, moralno, ekonomski, jednom riječi: u svakom pogledu, kako bi oni, a potom i njihova vjera drugima imponirali! Recite mi, nadalje, zar ne bi na te ljude mrko pogledali hazreti Pejgamber (s.a.v.s.) – da ustane pa da vidi šta su učinili od sebe i koliko su ponizili din što ga je on propovijedao? Je li Svevišnji Bog draži od svih ljudi koji svojim halom opovrgavaju Njegove uzvišene riječi: Velillahil’izzetu…

Islam i Muslimani su spočetka, za vremena ashaba pa i kasnije, imponirali tako jako da su drugi jatimice hrlili u krilo njegovo i trčali pod njegovu zastavu. Tu nam je historija najbolji svjedok.

Jest, ali su oni bili Muslimani. Budimo, dakle, i mi Muslimani! Ugledamo se u njih i pođimo njihovim stopama.”

Odlomak iz rada Muhammeda Seida Serdarevića iz 1915. pod naslovom “Budimo muslimani”

PODIJELI