Hafiz Hadžimulić – Sarajevo je zavijeno u crno zbog atentata na Aleksandra I

833

Bošnjačko oplakivanje srpskoga kralja Aleksandra I nakon atentata u Marseju 1934. Da ironija bude veća, svega 6-7 godina nakon opće bošnjačke žalopojke, u toku drugog svjetskog rata će nastradati 108 hiljada Bošnjaka (10% ukupne bošnjačke populacije) od ruku srpskih fašista – četnika, koji su se upravo i borili “za kralja i otadžbinu”.

Hafiz Halid ef. Hadžimulić je kao 19-ogodišnja u svom Dnevniku zabilježio kako je Sarajevo doživjelo “apokalipsu”, smrt srpskog kralja Aleksandra I. Žalosno, otužno i neshvatljivo koliko nebrojeno puta se historija poigrala sa našim narodom i koliko puta smo bili obična bezlična masa.

Jedna žalosna vijest
(Sarajevo, srijeda, 10/X 1934)
 
Jutros kad sam pošao u školu vidio sam svuda neku uznemirenost. Svijet je išao amo-tamo kao izbezumljen. Svuda su se čitale novine. U Jugoslovenskom listu vidio sam ovaj natpis: Kralj Aleksandar I. Isprva nisam nikako mogao u to da vjerujem, ali kada sam u školi doznao da nema nastave zbog kraljeve smrti, onda sam zasigurno znao da naš dragi kralj više ne živi.
 
Tada sam razmišljao šta je bilo sa kraljem, kako je umro? Kupio sam Jugoslovenski list, iz koga sam saznao sve o smrti kraljevoj. Nj. V. Kralj Aleksandar je poginuo u Marselju od ruke nekog Hrvata, koji je na Njega iz revolvera pucao nekoliko puta. Osim našeg kralja poginuo je i francuski ministar Bartu.
 
U Jugoslaviju je ova vijest došla vrlo iznenadno. Cio narod se ožalostio. Svuda se vide crne zastave. Ko nije izvjesio crnu zastavu, razbijaju mu prozore sa ulice. U našem gradu nastala je velika užurbanost. Policija ne da proći kroz glavne ulice, pošto ima besposličara koji lupaju prozore. Na gotovo svima katoličkim javnim zgradama polupani su prozori. To je stoga što je, kako se misli, ubica Kraljev Hrvat – katolik.
 

Odlomak iz Dnevnika hafiza Hadžimulića, Dnevnici I, str. 342.

PODIJELI