Razbijanje mita da pesticidi izazivaju rak i slične bolesti

249

Dr Ames se smije na tvrdnje o hemijski induciranom karcinomu, a on bi trebao da zna – jer je on taj koji je izumio test koji je prvi uplašio ljude o opasnosti takvih hemikalija. Taj test se zove Amesov test, a njegova prva upotreba 1970-ih izazvala je uzbunu otkrivajući da postoje karcinogeni u boji za kosu, i negorivim (otpornim na vatru) dječijim pidžama, Ames je pomogao da se hemikalije zabrane.

Prije Amesovog testa, tradicionalni način testiranja tvari bio je hranjenje velikog broja životinja i dugotrajnog čeka da vide hoće li imati rak ili će roditi mladunčad sa nedostacima. Ali ti testovi trajali su dvije do tri godine i koštali su 100.000 dolara. Zato, Dr. Ames kaže: “Umjesto testiranja životinja, zašto ne testirati bakterije? Možeš proučiti milijardu njih na samo jednoj Petrijevoj posudi i ne morate dugo čekati na sljedeću generaciju. Bakterije se reproduciraju svakih dvadeset minuta. ” Test se pokazao uspješnim.

Pokazao se velikim znanstvenim izumom, i danas je Amesov test jedan od standarda koji se koriste za otkrivanje da li je neka tvar kancerogena.

No, nakon što je uklonila boju za kosu i zabranila plamene retardante, dr Ames i drugi znanstvenici nastavili su ispitivati hemikalije. “Ljudi su počeli koristiti naš test “, rekao mi je,” i pronalaženje mutagena posvuda – u šoljicama kahve, na hljebu i dok pržite svoj hamburger!”

To ga je natjeralo da se zapitajesu li mu testovi previše osjetljivi i odveli ga u smjeru da samo ispituje zabrane koje je zagovarao. Nekoliko godina kasnije, kada sam otišao u supermarket s njim, nije odaslao nikakve “opasne signale”.

DR AMES: Praktično sve u supermarketu, ako stvarno gledaš u milijardama dijelova, imali bi karcinogene. Povrće je dobro za vas, ali povrće proizvodi otrovne hemikalije kako bi odbilo insekte, tako da svako povrće sadrži 5 posto otrovnih hemikalaja od svoje ukupne težine. To su prirodni pesticidi. Celer, lucerne i gljive su pravi pravcati kancerogeni.

STOSSEL: Evo tamo piše: “Organska proizvodnja”. Je li to bolje?

DR. AMES: Ne, apsolutno ne, jer se količina pesticida taloži – pesticidi koji proizvode ljudi se talože – ljudi jedu zapravo trivijalne i vrlo, vrlo male količine! Dobijamo više kancerogenih tvari u šoljici kahve nego kad sve saberemo što pojedemo u jednom danu.

U šoljici kahve? Da bismo ispitali rizik, Ames i njegovo osoblje analizirali su rezultate svakog testiranja raka na štakorima i miševima. Usporedbom doza koje je dao rak štakora na tipičnu ljudsku izloženost, došli su do rangiranja opasnosti. Pesticidi poput što su DDT-a i EDB-a pokazali su se mnogo bezazlenijim od biljnih čajeva, maslaca, kikirikija, alkohola i gljiva.

Prešli smo na gljive dok su se kamere nastavile da snimaju, i dr Ames je vlastitim ustima testirao svoja uvjerenja.

DR AMES: Jedna sirova gljiva vam daje mnogo više karcinogena nego bilo koja zagađena voda koju ćete piti u jednom danu.

STOSSEL: Dakle, kažete da ne smijemo jesti svježe proizvode?

DR AMES: Ne. Svježi proizvodi su dobri za vas! Evo, pojest ću sirovu gljivu iako je puna karcinogenih tvari.

Odlomak iz djela: John Stossel, Myths, Lies and Downright Stupidity, str. 2-4.

Sa engleskog preveo: Resul S. Mehmedović

PODIJELI