Životni put Ahmed-efendije Smajlovića

391

Dr Ahmed Smajlović se rodio 17. juna 1938. godine u Tokoljacima kod Srebrenice kao najmlađe sedmo dijete, Bogu odanih i marljivih roditelja Alije, imama matičara i Aiše.

Osnovnu četvororazrednu školu završio je u susjednim Krnićima. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu upisao je 1950. godine i bio jedan od najboljih učenika koje je ona zapamtila. Za vrijeme ljetnih ferija u starijim razredima Medrese obavljao je imamsko-hatibsku dužnost u džamiji u Tokoljacima. Kako je Medresa u ono vrijeme imala Omladinsku organizaciju, Ahmed je u posljednjim razredima bio u njenom rukovodstvu. Medresu je završio 1958. godine.

Vojni rok je služio u Ljubljani 1959. i 1960. godine, gdje je vanredno upisao Pravni fakultet i kao vojnik položio prvu godinu. Drugu godinu Prava završio je u Beogradu.

Zahvaljujući nastojanjima tadašnjeg reis-ul-uleme rahmetli hadži Sulejmana ef. Kemure da ojača Islamsku zajednicu sa visokoobrazvanim mladim alimima, Ahmed Smajlović je 19. oktobra 1962. godine u prvoj poslijeratnoj generaciji studenata Islamske zajednice u FNRJ otišao na studije u Egipat gdje je na islamskom univerzitetu Al-Azhar, nakon završenog kursa arapskog jezika, upisao Fakultet arapskog jezika i književnosti. Studije je završio u redovnom roku i odmah se upisao na postdiplomski studij. Stepen magistra je stekao 1970, a stepen doktora arapskog jezika i književnosti u septembru 1974. godine.

Za vrijeme dvanaestogodišnjeg boravka i studiranja u Kairu, dr Ahmed Smajlović je održavao kontakte sa istaknutim kulturnim, javnim i naučnim radnioima Egipta. Deset godina je bio i nastavnik sociologije, filozofije i logike na jugoslovenskoj dopunskoj školi, od čega je pet godina bio njen direktor.

Za vrijeme Titovih posjeta Egiptu učestvovao je u pripremanju Biltena za našeg Predsjednika.

U januaru 1975. godine stupio je u službu Islamske zajednice, prvo kao šef kabineta reis-ul-uleme, a zatim kao predsjednik Starješinstva Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu, na kojoj dužnosti je ostao punih deset godina. Za to vrijeme unapredio je rad Starješinstva na svim poljima njegove djelatnosti i bio pobornik građenja i njegovanja na  Ustavu i Zakonu utemeljenih odnosa između Islamske zajednice i šire društvene zajednice.

Šesnaestoga avgusta 1975. godine stupio je u brak sa Munirom, najmladom kćerom šerijatskog sudije Abida i Ulfete Učanbarlić iz Prusca, s kojom je proživio nepunih trinaest godina sretnog braka.

Kada je 1977. godine otvoren islamski teološki fakultet, izabran je od Matične komisije za vanrednog profesora na predmetima akaid i islamska filozofija, te poslove je obavljao uporedo sa dužnošću predsjednika Starješinstva.

Imao je izuzetno veliku energiju u radu. O tome svjedoče stotine održanih predavanja i vazova, brojna otvorenja džamija, susreti sa džematlijama, posjete odborima lslamske zajednice, sastanci i prijemi u opštinskim i republičkim komisijama za odnose sa vjerskim zajednicama, sastanci sa saradnicima iz raznih instituta i zavoda, stotine ispisanih stranica Glasnika, Preporoda i Islamske misli, učešće na međunarodnim simpozijumima i konferencijama i nadasve rad sa studentima na Islamskom teološkom fakultetu.

Kao član mnogih međunarodnih islamskih institucija u Evropi i islamskim zemljama, dr Ahmed Smajlović je učestvovovao na brojnim konferencijama, simpozijumima i stručnim savjetovanjima, na kojima su njegovi referati i diskusije bili veoma zapaženi. Predstavijajući islamsku zajednicu u SFRJ na tim skupovima i institucijama bio je zastupnik istine o položaju muslimana u socijalističkoj Jugoslaviji koja nije uvijek tako lahko prodirala u svijet. Zna se da ja na tim skupovima isticao da su muslimani u Jugoslaviji sa pobjedom, socijalističke revolucije u suštini dobili i istinsku slobodu vjeroispovijesti.

Za doprinos na unapređenju odnosa između Islamske zajednice i šire društvene zajednice, njegovanje bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti i doprinos napretku našeg društva dr Ahmed Smajlović je ukazom Predsjedništva SFRJ br. 84 od 30. septembra 1981; godine odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom.

Na svim područjima svog stvaralačkog djelovanja dr Ahmed Smajlović je ostavio duboko uzorane brazde najplodnije imamske, mualimske, govorničke, prevodilačke i naučne djelatnosti. Njegova polazna stanica bila je štampa. Osnivač je islamske misli, časopisa za islamske znanosti i praksu. Svojevremeno kao glavni i odgovorni urednik listova Preporoda i lslamska mislo utjecao je na kvalitet tih listova, a i sam sarađivao u njima, čime je doprinio obogaćivanju islamske misli u našoj sredini.

U martu 1985. godine dr Ahmed Smajlović je potpuno prešao na Islamski teološki fakultet i uskoro bio izabran za redovnog profesora, koju dužnost je uspješno obavljao sve do svoje iznenadne smrti. On je Fakultetu posvetio svoje najbolje snage i to kao predavač i naučni radnik. On nije samo vodio i održavo svoju Katedru na potrebnoj visini, nego je mnogostrukim zalaganjem učestvovao u podizanju, konsolidaciji i preoblikovanju cjelokupne naučne fizionomije i reputacije našeg fakulteta. Koliko dobrote, darežljivosti i očinske topline je pokazivao, najbolje znaju njegovi studenti i najbliži saradnici.

Kao predavač dr Ahmed Smajlović je sve vrijeme svoga predavanja na fakultetu odgojio pretežnu većinu naših teologa, koji su stekli svoju teološku naobrazbu na pomenutom fakultetu.

Za vrijeme predavanja bilo mu je stalo najviše do toga da u svojim slušaocima probudi želju za pronicanjem u neizmjerne dubine Vjere i teološkog nasljeđa u nas.

Upravo kada se pripremao da na Novu hidžretsku godinu 1. muharrema 1409. preseli u stan u ulici Obala pariške komune, on se, Božijom voljom, u četvrtak 11. avgusta 1988. godine (28. zul-hidždža 1408.) na nepun sat prije zore, od posljedica srčanog udara, preselio u blizinu Onog koji život daje i život uzima.

Život je završio onako kako je počinjao svaki dan. Kur’anom, koji je te večeri na njegovom radnom stolu ostao otvoren na 84. ajetu sute Kehf. Bila je to hatma koju je učio u povodu preseljenja u novi stan i za koju je dovu trebalo proučiti 13. avgusta 1988. godine. Bio je to, međutim, dan njegove dženaze.

Za kratkog životnog vijeka objavio je preko dvije stotine članaka, originalnih ili prevedenih, na različite islamske teme, nekoliko prijevoda brošura i knjiga kako na bosanski tako i na arapski jezik. Od tih prijevoda treba istaći prijevod romana Derviš i smrt Meše Selimovića i baladu Hasanaginica na arapski. No, njegovo najžnačajnije životno djelo iz naučno-istraživačkog rada jeste njegova doktorska disertacija, koja, nažalost, još nije objelodanjena kod nas, dok je inostrana javnost odavno ima na raspolaganju. Dosta toga je ostalo i u rukopisnoj formi, što bi trebalo doraditi i posthumno objaviti. Sarađivao je u Glasniku VIS-a i Takvimu, jedno vrijeme uređivao Preporod, a utemeljitelj je islamske misli čije je prve brojeve i uređivao.

Svu pogubnost i nenadoknadivost gubitka dr Ahmeda Smajlovića osjetit ćemo baš sada kada ga više nema među nama.

Neka mu Allah naknadi za sav njegovi trud i rad, jer On to jedino može. “A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi u među robove Moje, i uđu u Džennet Moj.”

Piše: Mesud Hafizović (1988. povodom smrti dr Ahmeda Smajlovića)

Priredio: Resul S. Mehmedović

PODIJELI