Od 2009. u Izraelu je zapaljeno 53 džamije i crkve, a podignuto samo 9 optužnica

724

Više od 50 kršćanskih i muslimanskih mjesta je vandalizirano u Izraelu i Zapadnoj obali od 2009., a podneseno je samo devet optužnica, i doneseno samo sedam presuda, navodi se u priopćenju Ministarstva javne sigurnosti. Štaviše, samo osam od 53 slučaja još su pod istragom, dok je ostalih 45 zatvoreno. Podaci ministarstva idu samo do jula 2017., ali vandalizam nije završio.

Najnoviji napad dogodio se prošle srijede, u crkvi sv. Stefana u samostanu Beit Jamal, u blizini Beit Shemesh. Mnogi objektissu razbijeni, uključujući neke od vitraža i statuu Djevice Marije. Policija istražuje, ali do sada niko od osumnjičenih nije uhićen, a motivi napada su nepoznati.

Bio je to treći takav napad na samostan u posljednjih pet godina. Godine 2013. na vrata je bačena zapaljiva bomba , a na zidovima su bili ispisani slogani puni mržnje. Prije otprilike 18 mjeseci na groblju su srušeni nadgrobni spomenici. U takvim slučajevima, niti jedan osumnjičeni nije uhićen.

Val vandalizma doživio je vrhunac u 2013. godini, pokazuju podaci. Te godine je otvoreno 11 istraga, a petorica su osuđena. Iste godine, policija je otvorila posebnu jedinicu za zločine iz mržnje u Judeji i Samariji. Ali sudeći po podacima, učinak jedinice je bio minimalan.

Devet kršćanskih i muslimanskih bogomolja je vandalizirano 2014. i isti broj u 2015. godini. Godine 2016. zabilježena su samo tri takva napada, ali u prvoj polovici ove godine bilo je četiri. Od 2009. do 2012. godine bilo je 17 takvih incidenata – ali nije bilo niti jedne optužnice.

Jedna od zapaljenih džamija na Zapadnoj Obali.

Organizacija Tag Meir, koja prati zločine iz mržnje, vodi vlastitu evidenciju. Kaže da je bilo 44 napada na kršćanske i muslimanske bogomolje između kraja 2009. i početka 2016. godine.

Tag Meir izjavio je kako mnogi napadi na džamije nikad nisu bili riješeni. To uključuje džamijske napade u selima Kafr Yasif, Luban al-Sharqiyu, Beit Fajjar, Hawari i Qusri, kao i jedan u izraelskom beduinskom gradu Tuba-Zangaria i neke u Jeruzalemu.

Podaci ministarstva ne navode lokaciju vandaliziranog mjesta, ozbiljnost štete ili je li podignuta optužnica u svakom pojedinom slučaju.

Na pitanje ko su sedam osuđenih ljudi i koje slučajeve smatraju riješenim, policija Judeje i Samarije poslala je upit Ministarstvu pravosuđa.

Ministarstvo pravosuđa reklo je da nema takvih informacije i nije ih mogla pronaći u svom kompjuterskom sistemu. Kazano je kako će se podaci morati sastaviti ručno.

Iz Tag Meira je kazano da se zna samo o dva slučaja koja su riješena: paležni napad na kršćansko sjemenište u blizini opatije Dormitiona , Jeruzalem; i paljevina Crkve umnožavanja hljeba i riba u Tabghi, na obali jezera Kinneret. Izraelski centar za vjerske akcije, koji također prati zločine iz mržnje, izjavio je da nema saznanja da se neki drugi slučajevi rješavaju.

Palestinci okupljeni u zapaljenoj džamiji u selu Al Mughayer, blizu Ramallaha. Slučaj iz 2011. godine.

Predsjednik Tag Meira Gadi Gvaryahu izjavio je kako vjeruje da su mnogi neriješeni zločini rezultat policijske nezainteresovanosti. “Bez sumnje, ne gledaju na njih ozbiljno”, rekao je, dodavši kako su neka kaznena djela i dalje neriješena usprkos snimkama sigurnosnih kamera koje uključuju slike osumnjičenih vandalskih automobila.

“Znamo da je nakon paljevine Crkve hljeba i ribe neko – izgleda premijer – odlučio da ih treba pronaći. Tako su ih našli “, dodaje Gvaryahu.

Podaci o službi objavljeni su kao odgovor na parlamentarno pitanje koje je podnio član Knesseta Itzik Shmuli (cionistička unija) na zahtjev Tag Meira. Shmuli je također rekao da kada “oko 85 posto slučajeva ozbiljnih zločina je zatvoreno bez ikakvih rezultata”, to bi trebao biti “alaram za uzbunu o poremećaju priroriteta”.

Podaci kojima raspolaže Shmuli popraćeni su pismom ministra javne sigurnosti Gilada Erdana i zadržilo je neobičnu izjavu. Iako svi ovi slučajevi ukazuju na sumnju da je riječ o paleži, Erdan je izjavio kako su istrage zaključile da su “počinjene iz različitih motiva, od nepažnje do duševne bolesti i, u ekstremnim slučajevima, slučajevi paljevine koji se pojavljuju namjerno”.

Čini se da je to u suprotnosti s činjenicom da je većina slučajeva zatvorena riječima “nepoznati počinitelji”.

Gvaryahu je rekao da je to također u suprotnosti s činjenicom da su većinu paljevina pratili grafiti ispunjeni mržnjom. Erdanovo pismo, kaže, “nema veze sa realnošću”.

Piše: Yotam Berger
Izvor: Haaretz.com

PODIJELI