Na današnji dan ubijen je prvi narodom izabrani premijer Turske – Adnan Menderes

1237

Adnan Menderes , (rođen 1899. godine u Aydın , Turska – umro 17. septembra 1961. , Imrali), turski političar koji je služio kao premijer od 1950. do svrgnuća vojnim udarom 1960. godine.

Bio je sin bogatog zemljoposjednika, Menderesa, školovan je na Američkom koledžu u Izmiru i Pravnom fakultetu u Ankari i tečno je govorio engleski i grčki. Kasnije je prodao ili podijelio većinu svojih posjeda malim dioničarima, održavajući samo jednu farmu, koja je postala model savremenih poljoprivrednih metoda.

Godine 1930. Ušao je u parlament kao član Atatürkove Republikanske narodna partije (CHP).  CHP je u to vrijeme bila jedina pravna stranka u Turskoj i bila je rigidno sekularistička. Drastično je raskinula sa mnogim društvenim i kulturnim tradicijama prošlosti i uvela je rigidno kontrolisanu nacionalnu ekonomiju.

Godine 1945. Menderes je protjeran iz CHP-a, nakon čega sa još troje osnivaju (1946) Demokratsku partiju (DP), koja je postala prva opziciona stranka Turske. S vrhunskim retoričkim vještinama i sposobnošću razumijevanja turskih građana, Menderesova popularnost povećala se tokom opozicijskih godina (1945.-50.). Iako je bio iz ugledne i bogate porodice, najviše su ga podržavali sirmoašni i građani iz ruralnih dijelova Turske. Izbori iz 1950. godine, koji su bili prvi slobodni izbori održani u Turskoj u više od 25 godina, rezultirali su pobjedom Manderesa i njegove stranke. Menderes je bio tolerantniji od CHP-a prema tradicionalnom načinu života. Menderes još uvijek bio prozapadnjak u vanjskoj politici, ali je načinio drugi iskorak i pokušao uspostaviti bliske veze s muslimanskim državama.

Adnan Menderes prilikom suđenja.

Prepoznajući duboko usađeni religiozni zanos stanovništva, Menderes je osjećao antipatiju prema Atatürku i CHP-u i bio je naklonjeniji izkazivanju religioznih osjećanja. U klimi gotovo drakonskog državnog sekularizma, poticao je liberalizaciju ekonomskih reformi i pokušao stvoriti više prostora za muslimansku praksu. Pod Menderesom, džamijama u Turskoj bilo je prvi put dopušteno da uče ezan na originalnom arapskom, prethodno je Kemal Atatürk zabranio ezan na arapskom, kao i sve drugo što je imalo veze sa islamom i arapsko-islamskom kulturom. Menderes i njegova Demokratska partija bili su poznati po promovisanju slobodnog tržišnog kapitala i boljeg odnosa prema kurdskoj manjini.

DP u to doba potiče privatno poduzetništvo za razliku od planske ekonomije, ali ipak, na kraju je zemlja došla u tešku situaciju zbog politike besmislenog uvoza stranih dobara i tehnologije. Položaj prosječnog seljaka se poboljšao, ali, to je učinjeno na uštrb nacionalnog ekonomskog integriteta.

Uprkos turskim gospodarskim problemima, Menderes je zadržao svoju popularnost, a na izborima 1954. DP je ponovo osvojila znatnu većinu, vrativši Menderesa u službu. Bio je poznat po svom temperamentu i osjetljivosti prema kritikama,  pa je prvo počelo sa cenzurom štampe, novinari su bili u zatvoru. Ovakva politika ne samo da je razljutila intelektualce, već je otuđivala vojsku, grupu koja se vidjela kao čuvar kemalističkih ideala, osjetila je da su Atatürkove reforme ugrožene.

Iako je nacionalna ekonomija i dalje padala, Menderes je i dalje imao veliku podršku i osvojio izbore 1957. godine. Ali opozicija je kovala planove, nedugo zatim, 27. maja 1960. vojnim udarom zbačena je vlada. Menderes i stotine vođa Demokratske partije uhapšeni su. Tokom suđenja u trajanju od 11 mjeseci, Menderes je optužen za pronevjeru državnih sredstava, ekstravagancije i korupcije. Zajedno sa svojim ministrima vanjskih poslova i finansija, obješen je na današnji dan – 17. septembra 1961. godine.

Adnan Menderes je obješen na otoku Imrali nedaleko od Istanbula.

Tako je završio prvi narodom izabrani premijer Turske, nakon čega je uslijedila kvazidemokratija i još čvršća vladavina vojske i vojnih elita, sve do 80-ih godina, kada se u Turskoj ponovo počinje mijenjati politička klima.

Piše: Resul S. Mehmedović

PODIJELI