Tefsiru Kurtubi o učačima i pjevačima Kur’ana

575

Katada pripovijeda da je upitao Enesa, r.a., o načinu na koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio Kur’an, pa mu je on odgovorio: “Gdje god je trebalo izgovoriti dužinu (medd) , on, s.a.v.s., bi to činio. Dužinu bi izgovarao u riječima Bismillahi, Rahman i Rahim.”(1)

Ummu Selema, r.a., pripovijeda: “Pri učenju Kur’ana Allahov Poslanik, s.a.v.s., pravio bi stanku nakon svakog proučenog ajeta. Proučio bi: ‘El-Hamdu lillahi rabbil-alemin.’ Predahnuo bi, a nakon toga bi proučio: ‘Er-Rahmanir-Rahim. ‘ Opet bi predahnuo pa bi proučio sljedeći ajet: ‘Maliki jevmid-din.”‘(2)

Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., također, rekao: “Najljepši glas pri učenju Kur’ana ima onaj koji kada čuješ njegovo učenje, imaš osjećaj da se boji Allaha, dž.š.”(3)

Pripovijeda se da je Zijad en-Numejri jednom prilikom u društvu nekih učača Kur’ana došao kod Enesa ibn Malika, r.a., pa mu neko reče: “Uči nam malo Kur’an.” On je imao veoma prodoran glas pa poče veoma glasno učiti. Enes, r.a., koji se pokrio po licu, skide prekrivač i reče: “Asbabi nisu na taj način učili Kur’an.”

Prenosi se da je Kajs ibn Ubad rekao: “Ashabi su smatrali pokuđenim preglasno spominjanje Allaha, dž.š.” Među onima koji su smatrali da je preglasno učenje Kur’ana pokuđeno sljedeći su učenjaci: Seid ibn Musejjib, Seid ibn Džubejr, Kasim ibn Muhammed, Hasan, Ibn Sirin, Nahai, Malik ibn Enes i Ahmed ibn Hanbel. Svi su oni smatrali da je pokuđeno previše glasno učiti Kur’an.

Prenosi se da je Seid ibn Musejjib čuo Omera ibn Abdul-Aziza kako kao imam preglasno uči Kur’an pa mu je rekao: “Allah, dž.š., te popravio! Imami ne trebaju toliko glasno učiti Kur’an.” Nakon toga, Omer ibn Abdul-Aziz nikada nije preglasno učio Kur’an.

Prenosi se da je Kasim ibn Muhammed u džamiji Allahova Poslanika, s.a.v.s., čuo nekog čovjeka da suviše· glasno uči Kur’an pa ga je prekorio zbog toga i proučio mu sljedeće ajete: “A on je zaista, knjiga zaštićena, laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga. ” (El-Fussilet, 41 -42)

Prenosi se da je Malik upitan o podizanju glasa pri učenju Kur’ana u namazu, pa je on to osudio i rekao da je to veoma pokuđeno. Muhammed ibn Kasim upitan je o pretjerivanju u melodičnosti prilikom učenja Kur’ana u namazu, pa je odgovorio: “To mi se ne sviđa! Neki to čine samo da bi zaradili što više dirhema.”

Neki učenjaci smatraju dozvoljenim podizanje glasa pri učenju Kur’ana i razvijanje melodičnosti, a kao razlog navode činjenicu da takvo učenje ostavlja veći trag u dušama onih koji ga slušaju. Kao dokaz oni navode sljedeća predanja:

Berra ibn Azib, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ukrasite učenje Kur’ana svojim glasovima.”(4)

Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., također, rekao: “Nije naš onaj ko ne uljepšava glas pri učenju Kur’ana.”(5)

Ebu Musa el-Bari, r.a„ jednom je prilikom rekao Allahovu Poslaniku, s.a.v.s.: “Da sam znao da slušaš moje učenje Kur’ana, još bih ga ljepše učio.”(6)

Abdullah ibn Mugaffel, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Na dan osvojenja Mekke Allahov Poslanik, s.a.v.s., jašući na devi, učio je melodičnim glasom suru El-Feth.”(7)

Sljedeći su učenjaci smatrali da je dozvoljeno melodičnim glasom uči Kur’an: Ebu Hanifa i njegovi učenici, Šafija, Ibn Mubarek, Nadr ibn Sumejl, Ebu Džafer et-Taberi, Ebu Hasan el-Bettal, kadija Ebu Bekr ibnul-Arebi i dr.

Smatram da je prvo mišljenje ispravnije, jer prvi hadis koji navodi druga skupina učenjaka ima obratno značenje, tj. “uljepšajte svoje glasove učenjem Kur’ana.”(8)

Hattabi veli: “Na ovaj način mnogi hadiski učenjaci komentiraju ovaj hadis, tj. uljepšajte svoje glasove učenjem Kur’ana.” Ovo mišljenje Mamer i Mensur prenose od Talhe, tj. da ovaj hadis ima obratno značenje, i ovo je mišljenje ispravno.

Hattabi veli: “Talha prenosi od Abdur-Rahmana ibn Avsedia, a on od Berraa ibn Aziba, r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Uljepšajte učenje Kur’ana svojim glasovima.'”

Značenje ovog hadisa je — učite Kur’an što više možete i zaposlite svoje glasove učenjem njegovih ajeta i neka vam to bude obilježje i ukras. Neki smatraju da je smisao ovog hadisa podsticanje na učenje Kur’ana i ustrajnost u tome.

Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ukrasite svoje glasove učenjem Kur’ana.”

Prenosi se da je Omer, r.a., rekao: “Uljepšajte svoje glasove učenjem Kur’ana.”

Ovo značenje imaju i riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: “Nije naš onaj ko ne uljepšava svoj glas pri učenju Kur’ana”, tj. nije naš onaj ko u skladu sa svojim mogućnostima ne uljepšava svoj glas pri učenju Kur’ana. Ovako je ovaj hadis prokomentirao Abdullah ibn Ebi Mulejka. Abdullah ibn Ebi Zejd pripovijeda: “Pored nas je naišao Lubaba i krenuli smo s njim sve dok nije ušao u svoju kuću. Tu smo zatekli nekog čovjeka u pohabanoj odjeći pa sam ga čuo kako veli: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Nije naš onaj ko ne uljepšava svoj glas pri učenju Kur’ana.” Upitao sam Ibn Ebi Mulejku: ‘Ebu Muhammede, a šta će onaj čiji glas nije lijep?’ Odgovorio mi je: ‘Neka ga uljepša onoliko koliko je u stanju to učiniti.”‘

Predanje Ebu Musaa el-Ešarija, r.a., koji je rekao: “Da sam znao da me slušaš, još bih ljepše učio”, upućuje na to da je on dosta brzo učio Kur’an, a imao je veoma lijep glas. Da je znao da Allahov Poslanik, s.a.v.s., sluša njegovo učenje, učio bi sporije i razgovjetnije kao što je činio u slučaju kada je znao da Allahov Poslanik, s.a.v.s., sluša njegovo učenje. Tada bi ljepota njegova glasa još više došla do izražaja. Bože sačuvaj da neko pomisli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao da nečiji glas ili nešto drugo može uljepšati Kur’an. Onaj ko to tvrdi smatra da je Kur’anu potreban neko ko će ga uljepšavati. A kako će tako biti kada je Kur’an nenadmašno svjetlo i najljepši ukras onome ko se ogrne njegovom svjetlošću i uputom.

Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., onima koji su veoma glasno spominjali Allaha, dž.š., rekao: “Ljudi, polahko, jer vi ne dozivate nekoga ko je gluh ili nekog ko je daleko.”(9)

Ovo razilaženje odnosi se na situaciju kada se zbog variranja glasa i pretjerane melodičnosti ne može razumjeti značenje ajeta koji se uče. Ukoliko se to desi, onda je takav način učenja Kur’ana definitivno zabranjen. Primjer za to jeste ono što neki učači iz Egipta čine kada uče pred kraljevima ili prije dženaza i za to uzimaju naknadu. Zbog toga je njihov trud uzaludan i njihova će djela propasti, jer oni smatraju dozvoljenim mijenjanje načina učenja Kur’ana pretjeranim melodiranjem.

Na ovaj način oni su se drznuli pred Allahom, dž.š., dodajući u Njegovu objavu ono što On nije objavio. Tako oni pokazuju svoje nerazumijevanje vjere i suprotstavljanje praksi Allahova Poslanika, s.a.v.s., što je u suprotnosti s postupcima dobrih ljudi, a sve to nastaje zbog toga što im je šejtan uljepšao njihova ružna djela pa oni misle da lijepo postupaju. Takvi u zabludi lutaju i s Allahovom, dž.š., Knjigom se poigravaju. Da nas Allah, dž.š., sačuva toga!

Naši učenjaci kažu: “Ono što neki učači u našem vremenu čine prije držanja predavanja ili na nekim skupovima slično je opisanoj situaciji, jer pretjeruju u melodičnosti tako da neki sliče kršćanskim svećenicima kada izgovaraju molitve.” Pravilno učenje Kur’ana jeste ono u kojem se uči razgovijetno tako da svaki harf dođe do izražaja. Allah, dž.š., je rekao: “I izgovaraj Kur’an pažljivo…” (El-Muzemmil, 4)

Odlomak iz djela: Ebu Abdullah Muhammed bin Ahmed El-Ensari El-Kurtubi, Tefsir Imama Kurtubija – Sveobuhvatni tumač kur’anskih poruka, Bookline, Sarajevo, 2013., str. 42-46.

Bilješke: 

1) Hadis bilježe Buhari u Sahihu, Ebu Davud, Ibn Madža i Ahmed

2) Hadis bilježi Tirmizi i vjerodostojan je.

3) Hadis bilježi Ibn Madže i vjerodostojan je.

4) Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai i Ibn Madža, i vjerodostojan je.

5) Hadis je sahih, vjerodostojan, i bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madža, Darimi i Ahmed od Sada ibn Ebi Vekkasa, r.a. Buhari bilježi isti hadis u svom Sahihu od Ebu Hurejre, r.a.

6) Hadis bilježe I bn Hibban i Hakim, i vjerodostojan je.

7) Hadis bilježe Buhari i Muslim u svojim Sahihima, Ebu Davud, Tirmizi Ahmed.

8) Hadis je vjerodostojan.

9) Hadis bilježe Buhari i Muslim u Sahihima, Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed. U nastavku se kaže: “Nakon toga je rekao Abdullahu ibn Kajsu, r.a.: ‘Podučit ću te riječima koje su iz dženetskih riznica! – La havle ve la kuvvete illa billah ‘ (Nema snage niti moći osim kod Allaha). Predanje bilježi Buhari.

PODIJELI