Džemaludin ef. Čaušević: Kur’an i muslimani

990

Kur’an nas uči da moramo crpit pouku iz svega što se zbiva kod nas i oko nas. Kur’an nas upućuje, a i Pejgamber nam kaže da znanje i razne vještine ne smijemo zanemariti. Svaki musliman i svaka muslimanka dužni su tražiti mudrost i znanje jedan čovjek ne može znati ono što više ljudi zna, jedan narod ne može znati onoliko koliko znaju svi narodi na zemaljskoj kugli. Zato nam Kur’an naređuje da putujemo, da obilazimo svijet, da učimo razne jezike kako bismo što lakše postigli umotvorine raznih naroda. Kur’an kaže: Putujte i pomno ispitivajte šta se je sve dogodilo i šta se događa u pojedinim krajevima, pa onda crpite pouku. Bog nas je obdario i dao nam snagu pomoću koje hodamo, gledamo, slušamo, razumimo i raspoznajemo, pa se naravno traži od nas i da ibret uzimamo, da crpimo pouku. U svakom poslu ima lakši, pa teži način s kojim se postizava taj posao. U poučavanju djece imaju različiti načini i mi smo dužni da uzimamo najlakši način, jer Pejgamber kaže: “Olakšavajte, a ne otežavajte. Govorite onako kako će vas razumjeti.”

Ako vidimo da je kineski način poučavanja lakši, mi smo dužni da ga primimo ne vodeći računa što Kinezi nijesu muslimani. Tako je i kod obrađivanja zemlje i sviju drugih zanata. Moramo se u svemu pridržavati onoga, što je najkorisnije najpraktičnije. U pogledu zajedničkog vjerskog opstanka moramo imati sve što druge zajednice imaju kao uslove za opstanak. Muslimani i muslimanke dužni su da u radu i zaradi, u znanju i vjestini crpe pouku i od drugih. Ako može neko biti dobar šloser, pa zašto ne možes i ti, ako je neko trgovac iii krojač, pa nastoj da postigneš to vještinu i ti. U radu i trudu treba imitirati pametnije i nastojati biti dobar radenik i vješt trudbenik, a ne provoditi dragocjeno vrijeme u ljenčarenju i pjančarenju. “Ko je kod očiju slijep, a kod ušiju gluh i koga ga je zamračio um i razum – taj ne spada među ljude.”

Mi se i danas tužakamo i žalimo stari nači terziluka, kovačluka, saračluka i drugog, a uistinu trebali bi žaliti i kuditi našu lijenost, našu neukost i neupučenost. Velika je ludost bila misliti da će drugi čekati i gledati na nas iii da će se vrijeme okrenuti prema našoj želji. Sad su i šila i igle drukčije, čekići i vignjevi su se promjenili. Škole i način školovanja se izmijenio, i ko se ne bude snalazio u ovim novotarijama on je izgubljen. Svijet se kreće naprijed, pa ako se i mi ne budemo ravnali prema duhu vremena, bićemo pregaženi. U prošlosti smo puno drijemali, trebamo se već jednom toga proći. Dok smo mi tražili pomoći od turbeta, od mrtvih ljudi, dok smo izgledali da nam halife i hilafet očuvaju našu vjeru, drugi su se dali na izvađanje praktičnijih sredstava. Vrtili su planine, ulazli u utrobu zemlje, vadili rude, iskorištavali šume i stjecali bogatstvo. Mnogi su opet dizali i uspostavljali sve što treba za očuvanje svoje zajednice. I ovdje se ispunila ona trajna istina da “znaniji i neznaniji ne mogu biti jednaki.”

Mi učimo Kur’an, mi slušamo Kur’an, ali ono što Kur’an od nas traži u pogledu rada i truda, to drugi izvršavaju. Trebamo već jednom i mi saznati da svaki rad, da svaki zanat, da svaki posao traži stručnu naobrazbu. Kako svaki čovjek ne može biti liječnik, tako isto ne može biti ni obrtnik i trgovac. Kako liječniku treba duga teoretska i praktična naobrazba tako isto treba i trgovcu i obrtniku, pa i drugim zanatlijama. Snagu vida Bog je postavio tako, da gledamo naprijed a ne da idemo natrag. Bog nas je zadužio da dajemo zekat, da dijelimo milostinju, da uspostavljamo sve ono što nam treba za očuvanje naše vjere. Ove dužnosti da se uzmognu vršiti potrebno je da muslimani i muslimanke budu bogati.

Za stjecanje bogatstva treba veliko znanje, velika vještina i ogromna praksa. Dakle, kad nam Bog naređuje da zekat dajemo, da za svoju vjersku zajednicu, gradimo škole i velike učevne zavode, to razna sirotišta i skloništa, onda nam naređuje da i u znanju i svim zanatima budemo potpuni. Naravno da sva znanja, sve zanate ne može svaki pojedinac postići, ali pojedine struke znanja, pojedine zanate i pojedine vještine trebaju posjedovati pojedine grupe islamske zajednice i time će se izvršiti taj farz.

Borba za život je vazda teška bila, a naročito u ovom vremenu u kome živimo ta je teškoća mnogo povećana. Ali musliman ne smije očajavati, mora ulagati sav trud da najprije sebe izbavi iz siromaštva, a zatim da se pobrine i za svoju vjersku zajednicu. U dobrim djelima potpomažite se i u tom budite kao jedna cjelina – a nemojte davati povoda da se među vama širi grijeh i neprijateljstvo veli dragi Allah, što nam može služiti kao glavna polazna tačka našoj boljoj budućnosti.

Bože! Ti si kazao da si poslao opomenu – Kur’an i rekao si da ćeš Ga Ti čuvati. Bože! Ja čvrsto vjerujem da si Ti onaj koji stvara volju za dobra djela, Bože! naputi jednu najpredaniju naciju da primi Tvoju jedinu vjeru islam, pa da se tako vjera i mir spasa učvrsti na cijeloj zemaljskoj kugli. Bože! Ti si rabbu-l-alemin, Ti si tvorac svega, Ti upravljaš ljudskim srcima.

Piše: Džemaludin ef. Čaušević (Novi behar, god. VII/1934.)

PODIJELI