“Crna legija” na dječijim majicama: Nositelji evropskih vrijednosti iz Drugog svjetskog rata

U širokobriješkoj mjesnoj zajednici Kočerin i ove je godine upriličena kulturno-sportska manifestacija „Dani Kočerina“, čije je zaštitno lice dinamični svećenik fra Mario Knezović. Značaj ove manifestacije vjerovatno ni ove godine ne bi nadišao provincijski okvir, da na malonogometnom turniru za djecu prvo mjesto nije osvojila ekipa čiji su igrači nosili crne majice sa uočljivim, i rječitim, natpisom CRNA LEGIJA i da im pomenuti fra Knezović nije uručio pobjednički pehar.

495

Slavljenički trenutak ovjekovječen je fotografijom, koja je potom preplavila medijski prostor i društvene mreže, ne samo u BiH, već i u okolnim zemljama. Publika se podijelila na one koji se zgražaju s pozicija humanizma i na one koji su puni humanističkog razumijevanja za fra Knezovića.

Ono što pada u oči jeste naivnost kojom zgroženi humanisti nastoje objasniti braniteljima fra Knezovića i čuvarima legata Crne legije, šta je ta jedinica zaista bila i u kakvom je ideološkom okviru stasala i djelovala. Ma hajte molim vas, pa nisu stanovnici Kočerina i okolnih mjesta baš toliki ignoranti, pa da ne ništa ne znaju o toj ustaškoj i izdajničkoj družini i o Francetiću i Bobanu. Nisu mladim nogometašima date majice sa natpisom CRNA LEGIJA, zato što su njeni pripadnici lijepo svirali niti što su vješto tjerali loptu, već upravo zato što su se istakli u sprovođenju Pavelićeve fašističke politike i rasnih zakona NDH.

Šta znači odgajati djecu i omladinu kroz kult obožavanja zločinaca i koljača, i koliko pogubne mogu biti posljedice toga, iscrpno objašnjavaju mnoge sociološke studije, te nema potrebe da i ovdje to ponavljamo. Neka o tome razmišljaju roditelji djece koju hrane mitovima, te nastavnici i budući supružnici te djece. Ali zato treba postaviti pitanje – za koga se već sad spremaju novi naraštaji prožeti duhom Pavelićevih miljenika, Jure i Bobana?

Fra Knezović se, razumljivo, našao povrijeđenim i uvrijeđenim zbog neželjene popularnosti, pa se oglasio na portalu Prometej, pravdajući se kako on, eto, nije ni organizator ni suorganizator turnira, niti je pojma imao da će mladi nogometaši nositi majice sa prijetećim natpisom, te da o njegovoj odgovornosti ne može biti riječi, jer se on samo slikao sa pobjednicima, kao što tradicija nalaže.

Bilo bi zanimljivo čuti odgovor fra Knezovića na pitanje, da li bi uručio nagrade pobjednicima i da su oni na majicama imali lik Osame bin Ladena, Draže Mihailovića ili Aleksandra Rankovića? Ili natpis – STOP PEDOFILIJI U KATOLIČKOJ CRKVI! S pretpostavkama, istina, treba postupati oprezno, no, s druge strane, nije nužno gurati ruku u vatru da bismo se uvjerili da ona peče. Zato u ovom slučaju osnovano možemo pretpostaviti da bi u pomenutim slučajevima fra Knezović pokazao znatno veći stepen društvene odgovornosti i da bi od organizatora zahtijevao uklanjanje neprimjerenih obilježja.

U čitavom ovom sportsko-revizionističkom vodvilju, onaj ko je mlade nogometaše opskrbio majicama sa natpisom CRNA LEGIJA i onaj ko se s njima slikao u slavljeničkom času, najveću su štetu nanijeli hrvatskom članu Predsjedništva BiH Draganu Čoviću i njegovom očajničkom i operetskom upinjanju da za svoj etnički zabran osigura status „nositelja eurposkih vrijednosti.“ U možda i najevropskijoj od svih evropskih zemalja, današnjoj Njemačkoj, nezamislivo je da se svećenik slika kraj ekipe u majicama sa natpisom, recimo, SS ili GESTAPO. Zato što je Njemačka, nakon svog gorkog i mračnog iskustva, shvatila da se evropske vrijednosti štite podizanjem svijesti i zakonskim okvirom koji sprečava veličanje onoga što je upereno protiv samih temelja civilizacije i humanosti.

U Čovićevom je političkom okviru, međutim, svijest je zamijenjena mitomanijom, a prema zakonima koji štite temeljne evropske vrijednosti postoji silovit otpor.  U te vrijednosti, između ostalog, spadaju i stav da je svaki fašizam, pa i Pavelićev, apsolutno neprihvatljiv i da njegovi zločini nemaju rok trajanja. Te da kladionice moraju plaćati porez. Veličanje se ustaštva u najboljem slučaju prihvata tek kao incident koji u sebi nema ništa skandalozno niti opominjuće, pri čemu je to prihvatanje obična lukavost i mimikrija, „da se Vlasi ne dosjete“ da je tu riječ o ustaljenoj praksi.

Imao je Čović znatno većih krimena od poziranja fra Knezovića sa mladim legionarima. Otvoreno je, kao član državnog Predsjedništva, podržao zločince osuđene u prvostepenom postupku, fotografisao se sa Dariom Kordićem, te zahtijevao ukidanje instituta udruženog zločinačkog poduhvata. Tako da ne treba čuditi to što djeca podržavaju ustaše iz Drugog svjetskog rata tamo gdje političar iz državnog vrha podržava ovovremene zlikovce i nastoji relativizirati njihova zlodjela.

Dragan Čović u panici iščekuje okončanje procesa hrvatskoj šestorki u Haagu, jer je svjestan da će u slučaju osuđujuće presude ideja „Trećeg entiteta“, koja je davno izgubila svaki moralni legitimitet, time potpuno izgubiti i onaj politički. Zato i pribjegava operetskim mantrama o ugroženosti i o „nositeljima europskih vrijednosti“. Pri čemu ova potonja nije posve netačna. Čović i njegovi ideloški sljedbenici jesu nositelji evropskih vrijednosti. Osovinske Evrope od 1939. do 1945.

Piše: Elis Bektaš
Izvor: Bportal.ba

PODIJELI