Janos Asboth o sarajevskim Jevrejima u vrijeme austrougarske vladavine

947

Ulica Franza Josepha, koja vodi pored desne obale Miljacke i prolazi kroz samo srce grada, svakim danom sve više dobiva evropski karakter. Odmah na početku te ulice nalazi se imponzantna građevina oficirskog kasina. Prostor između bašče kasina i obližnjeg muslimanskog groblja, koji se spušta do obale rijeke, predstavlja jedno od najtraženijih mjesta za pogledati. U blizini je pravoslavna crkva i hotel koji se može mjeriti sa najboljim hotelima Monarhije. U okolini se nalazi red solidnih građevina evropskog stila i zahtjeva. Da bi se došlo do velikih javnih zgrada, valja krenuti ulicom Franza Josepha i preći preko Latinske ćuprije na drugu stranu Miljacke. Tako stižete do Careve džamije, oko koje se grupiraju Konak, velika kasarna te zgrade vlade, koje su građene po lokalnim pravilima – od drveta i ilovače. Nova zgrada Vlade, između vojnog internata i Fabrike duhana, koja se nalazi na početku grada, prije nego što se stupi u ulicu Franza Josepha, ukrovljena je tek 1886. godine. U ulici Franza Josepha smještene su i mnoge druge građevine po evropskom mjerilu. Tu su bolje gostione, evropsko kupatilo te većina evropskih radnji, u kojima se može kupiti starudija i najgora bečka roba po neprimjereno visokim cijenama. Među drugim dobrim radnjama, nalazi se i knjižara Koenigsberger, gdje se mogu naći izvanredne bosanske fotografije. Samo muslimanski nišani, živahna tržnica, česme te tu i tamo pokoja ruševina podsjećaju na Orijent.

Na kraju ove “evropske ulice”, slijeva zjapi jedna tamna udubina, lučnog oblika. Čim tu stupite, gotovo je sa Evropom. To je Bezistan, duga uska bazar-dvorana sa udubinama sa obje strane. U tim udubinama vrebaju trgovci, stražareći pored svoje izložene robe. Iako su robe i ovdje uglavnom češkog, moravskog i bečkog porijekla, uglavnom se radi o proizvodima koji podsjećaju na Orijent: fesovi, papuče, nargile, čibuci, bižuterija, srebrni i zlatni ne baš vrijedni vezovi, šareni pamuk i nekvalitetne svilene tkanine. Tik uz ove nude se i izvrsni proizvodi bosanske domaće radinosti. Iako se radi o robi koja se vezuje uz Orijent, trgovci i njihov način pristupa kupcu nisu takvi. Trgovci su ovdje uglavnom španski Jevreji, koji ovdje imaju svoje neslužbeno glavno sjedište. Ovdje je samo malo Muslimana. Teško je uočiti razliku među njima kada je odjeća u pitanju, možda tek po tamnijim bojama i evropskim cipelama koje nose španski Jevreji. Mnogo lakše ćete napraviti razliku među njima kroz fizionomiju i ponašanje.

Musliman je suzdržan i čak ravnodušan dok mu mušterija prilazi. S njim je moguće trgovati tek nakon što ga razgovorom prethodno omekšate, nakon što ste ga omeli u njegovom ispijanju kahve i pušenju cigare. On će vas poslužiti sa mirnom i odmjerenom ljubaznošću. Nasuprot njih Jevreji su živahni, nametljivo ponizni, pretjeruju sa hvaljenjem robe i ne odustaju dok vam je ne prodaju za trećinu početne cijene.

Ipak, nisu jevrejski trgovci zaslužni za činjenicu da zajednica španskih Jevreja u Sarajevu uživa veliki ugled i poštovanje zbog svog utjecaja i bogatstva. Za to su zaslužni Jevreji bankari, koji su prije okupacije ovdje bili glavne gulikože, a to su i danas. Ova njihova djelatnost, međutim, u sve je većem padu otkako je došlo do trenda otvaranja bečkih bankarskih filijala u Sarajevu.

Jevreji čisto pričaju lokalni jezik, međutim, njihov govor se ipak razlikuje po tome što ljubomorno čuvaju i koriste makar neke riječi koje su njihovi preci, protjerani iz Španije, donijeli ovamo. Rado prepričavaju predanja iz svoje španske prošlosti, koju oni spominju kao vrijeme blagostanja. Njihov cilj danas je da u srednjoj i istočnoj Evropi što više povećaju brojnost svojih zajednica. I u tome uspijevaju. Među njihovim starcima možete sresti mnoge patrijarhalne tipove, a među njihovim kćekama mnoge “rasne”ljepotice. Crveni fesić na njihovih glava, ukrašen dukatima, samo ističe njihove draži.

Njihove žene, međutim, ne nose ni približno lijepe kape, koje pokrivaju kosu širokim crvenim rubom, ispod kojih su također vidljivi dukati koji na čelo padaju.

Njihov glavni rabin je najveći autoritet u jevrejskoj zajednici. On, sa nekoliko uglednih članova zajednice, usmjerava poslove zajednice i upravlja njima. Rješava čak i sporove među Jevrejima, tako da njihove parnice rijetko pred redovni sud dolaze. Inače Jevreji mnogo paze da ne dođu u sukob za zakonom. Rijetko budu optuženi za ubistva, krađe ili kakvo drugo nasilje. Sami brinu o svojim siromasima, tako da nećete sresti prosjaka Jevreja.

Iako su njihove škole još uvijek na niskom orijentalnom nivou, svi članovi jevrejske zajednice znaju pisati hebrejska slova i baratati brojevima.

Odlomak iz naučnog rada kojega je preveo i priredio: Zijad Šehić

Ko je bio Janos Asboth?

Ugarski publicist Johann ( Janos) von Asbóth pratio je zajedničkog ministra finansija i upravitelja Bosne i Hercegovine Benjamina Kállaya na njegovim brojnim putovanjima. Njegova knjiga oslanja se na historiografski i etnografski materijal iz crkvenih, državnih i naučnih arhiva, dajući do tada najpotpuniju sliku zemlje. 537 stranica sadrže 175 fotografija, koje je načinio natporučnik W. Mienzil, originalne fotografije načinjenje u trgovini umjetninama Koenigsberger u Sarajevu te jednu historijsku i tri statističke zemljopisne karte i brojne tabelarne prikaze. Opis Sarajeva i svakodnevnog života u njemu potvrđuje da je riječ o dobrom poznavaocu prilika u zemlji i autoru koji nije opterećen predrasudama.

Rođen je 7. juna 1845. u mjestu Viktor Vlad Delamarina u današnjoj Rumuniji, a umro je 28. juna 1911. godine u slovačkom gradu Vidini. Bio je sin visokopozicioniranog austrougarskog funkcionera Lajosa Asbotha, pukovnika po činu, a kasnije zapovjednika tajne austrougarske policije.

PODIJELI