Omerov ulazak u Kuds (Jerusalem) i obećanje kršćanima i Jevrejima

1686

Da bi predali grad u muslimanske ruke, stanovnici Kudsa (Jerusalem) postavili su čudan uvjet. Naime, oni su kazali da će ključeve grada predati isključivo u ruke čovjeka koji odgovara opisu iz njihovih svetih knjiga. Između ostalih, jedna od njegovih osobina bila je i to da u imenu ima samo tri slova, take da su ashabi zaključili da to može biti samo halifa Omer (arap. عمر). Ebu Ubejde je odmah poslao pismo Omeru, r.a., i obavijestio ga o uvjetima predaje Kudsa, pa je halifa Omer krenuo iz Medine da preuzme ključeve i trećeg svetog grada. Za svog zamjenika u Medini odredio je Aliju, r.a., a odluku o tome donio je nakon što se savjetovao s Osmanom i Alijom o svom odlasku u Kuds. Osman je bio protiv njegovog odlaska u Palestinu, a Alija je bio za to da halifa ode i preuzme ključeve Kudsa. To je prevagnulo u halifinom odabiru Alije, r.a., za svog zamjenika u Medini.

Postoji i predaja pa prema tome i mišljenje da stanovnici Kudsa nisu tražili da Omer, r.a., dođe kako bi mu predali ključeve Kudsa, već je to od njega tražio Ebu Ubejde koji je u tome vidio dobru priliku da halifa zajedno sa mudžahidima proslavi osvajanje Kudsa. Različite su predaje i o tome kako je halifa Omer, r.a., ušao u sveti grad.

Jedna od najpoznatijih i najraširenijih predaja jeste ona u kojoj stoji da je Omer na put do Kudsa krenuo sa svojim slugom i da su imali samo jednu jahalicu, pa su naizmjenično jahali. Pred samim Kudsom, red je došao na njegovog slugu, take da je halifa Omer, r.a., u grad ušao vodeći konja na kojem je jahao njegov sluga i sa obućom u rukama pošto je prethodno morao skinuti cipele kako bi pregazio močvaru preko koje su morali preći. Kada je patrijarh Sofronije vidio taj prizor, rekao je: “Vaša država će ostati vječno, jer nepravedna vlast traje jedan čas, a pravedna do Sudnjega časa.”

Kada je Ebu Ubejde vidio Omera u takvom stanju, prišao mu je i rekao: “Čemu to, vođo pravovjemih! Ovo je tvoj dan i treba da se pojaviš pred stanovnicima Kudsa u punom sjaju. Ne dolikuje halifi da u tako oskudnoj odjeći i s obućom u rukama ulazi u Kuds i prima ključeve grada.” Tada ga je halifa udario po prsima i rekao: “Da mi je to neko drugi rekao, Ebu Ubejde, ne bih se čudio. Ti znaš da ste bill poniženi i prezreni i slabi, pa vas je Allah uzvisio islamom. Tako mi Allaha, kad god budete tražili ponos mimo islama, Allah će vas poniziti.”

Halifa Omer nije pridavao puno pažnje odjeći i svom vanjskom izgledu, već je na slavi i ponosu zahvaljivao Allahu, a svu veličinu i ponos vidio je u islamu. Spominje se također da halifa Omer nije ušao u Kuds direktno, već je prvo svratio u Džabiju jer je tamo bila muslimanska vojska koja mu je pripremila izuzetan doček.

Naime, Omera je dočekala postrojena muslimanska vojska, a u prvom redu stajali su komandanti: Ebu Ubejde, Hand b. Velid, Jezid b. Ebi Sufjan, Šurahbil b. Hassene i drugi, i svi su se neizmjemo obradovali njegovom dolasku. Ebu Ubejde je prvi prišao halifi i požurio je da mu poljubi ruku, a halifa se istog trenutka sagnuo da poljubi Ebu Ubejdine noge, nakon čega se Ebu Ubejde izmakao, pa je i Omer povukao svoju ruku. Bio je to izraz poniznosti dvojice uglednih ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ye sellem, koji su se istinski voljeli i poštovali u ime Allaha.

U Džabiji je Omer, r.a., okupljenim muslimanima održao dirljiv govor u kojem je između ostaloga rekao: “0 ljudi, popravite svoju unutrašnjost, popravit će se i vaša vanjština, brinite se i radite za ahiret, neće vam faliti dunjaluka. Ko želi da osjeti džennetski miris i užitak, neka se drži džemata, jer šejtan je uz čovjeka koji je sam, a od dvojice je odmah dalje.”

Čim je upravitelj Kudsa saznao da je halifa Omer stigao u Džabiju, odmah je poslao svoga izaslanika da dogovori predaju grada i da potpišu ugovor kojim će se stanovnicima Kudsa osigurati njihova prava. Halifa Omer je na najljepši način dočekao bizantijskog izaslanika i tom prilikom obje strane su potpisale tekst ugovora ill bolje reći povelju o građanskim pravima.

Evo dijela teksta tog ugovora: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovo je garancija i obećenje koje je Allahov rob, Omer b. el-Hattab, vođa pravovjernih, dao stanovnicima Kudsa. Dao im je sigurnost i garanciju u pogledu njihovih života, imetaka, crkava i križeva. Njihove crkve muslimani ne smiju nastanjivati, niti ih rušiti, niti se od njih i njihovog zemljišta smije nešto oduzeti i umanjiti, kao ni od njihovih privatnih posjeda. Stanovnici Kudsa ne smiju se prisiljavati da napuste svoju vjeru niti se nekom od njih smije bilo kakva šteta nanijeti. U Kudsu, sa kršćanima ne smiju stanovati Jevreji (to je bio zahtjev kršćana koji je Omer uvažio, jer su Jevreji činili nasilje kršćanima u Perziji, op.a.). Stanovnici Kudsa obavezuju se na plaćanje džizje kao i stanovnici drugih gradova, a ako neko od njih želi dobrovoljno napustiti Kuds zajedno sa Bizantincima, on to može učiniti i sa sobom ponijeti svoj imetak i vjerske relikvije, a mi im garantiramo bezbjedno napuštanje grada. One što sadrži ovaj dokument je zapravo jamstvo od Allaha, Njegovog Poslanika, muslimanskih vođa i svih muslimana, ukoliko stanovnici Kudsa plate džiziju na koju su se obavezali. Svjedoci ovog ugovora i ove garancije su Halid b. Velid, Amr b. As, Abdurrahman b. Avf i Muavija b. Ebi Sufjan.”

Ovaj ugovor je dokaz krajnje blagonaklonosti i tolerantnog odnosa muslimana prema stanovnicima Kudsa. Nakon toga, ključevi grada predati su Omer u ruke i muslimani su jedva čekali da uđu u sveti grad da vide Mesdždu-l-Aksa i mjesto odakle je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut na nebo i mjesto gdje je klanjao namaz kao imam svim poslanicima. Muslimanska vojska je, na čelu s halifom Omerom, dostojanstveno krenula promo Kudsu da u njega pobjedonosno i ponosno uđe te u njemu, na temelju Allahovog šerijata, uspostavi pravdu, slobodu i sigumost za sve njegove građane.

Kada je halifa Omer izdaleka ugledao grad, popeo se na jedan brežuljak i uzviknuo: “Allahu ekber!”, a svi muslimani su za njim glasno ponovili tekbir, zbog čega je to brdo prozvano Tekbir-brdo. Halifa Omer, r.a., ušao je u Kuds po noći i ušavši u grad naredio je da mu dovedu Kaba el-Ahbara, Židova koji je primio islam, da ga pita gdje se tačno nalaze temelji Mesdžidu-l-Aksaa, jer je osjetio da namjesnik Kudsa pokušava da ga obmane po pitanju njegovog pravog mjesta.

Odlomak iz djela: Abdussamed Bušatlić, Pod zastavom islama, str. 310-312.

PODIJELI