Evlija Čelebija o Zvorniku: 18 džamija, 8 mesdžida, 8 tekija, 3 medrese, hamam…

Sagradio ga je jedan od srpskih banova po imenu kralj Vornik. U doba Gazi Hudavendigara grad je još vise utvrđen. Ovaj je grad, osvojio Ebu-l-Feth vraćajući se sa bezuspješnog pohoda protiv Beograda na Dunavu. To je sjedište zasebnog sandžaka u bosanskom ejaletu. Has njegovog bega iznosi 345.793 akče. Ima 13 zijameta i 674 timara; zatim alajbega i ceribašu. U slučaju vojnog pohoda, on daje sa svom begovom vojskom dvije hiljade odabranih i naoružanih vojnika. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od 400 akči. Na području ovog sandžaka ima 18 kadiluka. Ima muftiju, predstavnika šerifa (nekibu’l-egraf), prvake i ugledne ljude, predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri) i janjičarskog serdara. Gradski zapovjednik (dizdaraga) upravlja (tvrđavom) sa 150 momaka gradske posade. Tu dalje ima tržni nadzornik (muhtesib), baždar, starješina esnafa (gehir kethuda), povjerenik za harač (harač emini) i građevinski nadzornik (mimaraga).

Oblik i položaj grada. — To je visok četvorougaoni kameni grad na obali rijeke Drine, na visokoj stijeni od crvenog mramora. Strijelci nisu mogli da na njegov vrh izbace strijelu. Unaokolo nema opkopa, nego je opasan vrletnim provalijama i dolinama. Kako ni s jedne strane nema uzvišenja koje bi dominiralo gradom, nemoguće ga je zauzeti. Sa zapadne strane, na priličnoj udaljenosti, planine.

Rijeka dolazi s istočne strane (grada) i teče tkroz provaliju. Donji grad je primio na svoja prsa stijene Gornjeg grada onako kao đto majka drži dijete u zagrljaju. Citadela ima dvije gvozdene kapije koje su okrenute prema istoku. U unutrašnjosti grada, na potijesnom mjestu, nalaze se tvrđavske kuće, Ebu-l-Fethova džamija, skladište oružja (džebhana), tržni magacin i čatrnje, a na bastionima mali šahi-topovi. Onaj ko bi jedanput izišao u (Gornji grad), sustao bi i iznemogao silazeći dolje (!) Zog toga Gornji grad nije mogao biti toliko nastanjen.

Donji grad nalazi se na obali rijeke Drine i ima pet čvrstih kula. Rijeka Drina udara u zidine grada koji se pruža s juga prema sjeveru. Dužina grada od jedne kapije do druge iznosi ravnih pet stotina koraka. On je obuhvatio istočnu i jugoistočnu stranu litice Gornjeg grada. Njegovo zaleđe predstavljaju stijene citadele (ič kal’a). Širina toga grada iznosi 20 koraka. To je mala sasvim uska tvrđava, jer se s jugoistočne strane nalazi rijeka Drina, a sa zapadne strane bedem citadele. Ima dvije kapije. Na jednu se ulazi, a na drugu izlazi. Na drugoj sreani nije moguće ni ući u grad ni izaći. Taj grad ima samo jednu glavnu cestu. S desne i s lijeve strane tog puta nalaze se kuće, prizemne i na sprat, s baštama i dvorištima. Tu ima tri stotine daskom pokrivenih kuća koje su u dobrom stanju. One gledaju, jedne preko drugih, na jugoistočnu i istočnu stranu, prema rijeci Drini.

Sam gradski bedem uz obalu rijeke Drine ozidan je i nabijen, onako kao što se podziduju obale. Po njemu su nanizani prozori s doksatima okrenutim prema Drini. Jednu od dvije kapije zovu Careva kapija (Hungar kapusi). Ona je okrenuta prema sjeveru. Carevom kapijom je zovu stoga što je Ebu-l-Feth Mehmed-han s te kapije udarao na grad. Na lijevoj strani te kapije stoje gvozdena topovska zrna od kojih su neka stavIjena kao kacige na otvore i zaslužuju da se pogledaju. Izvan Careve kapije s lijeve strane, pod jednom stijenom, stoji šajka-top čiji je kalibar trideset pedalja; toliki je da kroz njega može proći sitan čovjek. Na suprotnoj strani ove kapije nalazi se Careva džamija, a pred tom džamijom, na obali rijeke Drine, leži grad Carina, tj. citadele (ič kal’a) Donjeg grada. Tu ima jedanaest baljemez-topova. Svi su oni okrenuti prema Drini. Bedemi toga grada su tvrdi i debeli pa dvadeset stopa. Visoki su osamdeset neimarskih aršina.

Lijeva varoš. — Ona kasaba što leži izvan Careve kapije i koja je poznata pod imenom Lijeva varoš, sastoji se otprilike od tri stotine šindrom pokrivenih i tvrdo zidanih kuća. Ima pedeset, bez plana podignutih, zgodnih i malenih dućana. Od jednog do drugog kraja varoši pruža se samo jedna ulica. Drugog druma nema. S obje strane ulice nalaze se kuće. To ima jedno novosagrađeno svratište (han) koje je poznato pod imenom Novi han.

Desna varoš. – Ova varoš što leži izvan grade (zove se) Varoš Džebhana. Tu na obali rijeke Drine, među ogromnim drvećem, ima oko tri stotine osamdeset prostranih i šindrorn pokrivenih kuća s vinogradima i baštama. Tu kuće gledaju jedna preko druge u rijeku Drinu. Tu ima sto pedeset dućana u kojima se prodaje municija. Od kraja južne strane varoši, pa preko Lijeve varoši do Novog hana ima pet stotina koraka. Ona je na nekim mjestima široka, a na nekim opet uska. Varoš se pruža samom obalom rijeke, uska je i duga i veoma naseljena. Ima osamdeset mahala i dvije hiljade osam stotina islamskih bogomolja (mihrab). (2.800 bogomolja? Očito neka pogreška) Od svih je najimpozantnija Ebu-l-Feth sultan-Mehmed-hanova džamija na unutrašnjoj strani od Careve kapije. To je starinska džamija, pokrivena olovom i tavan-kupolom.

Natpis iznad vrata jugoistočne njene kapije glasi:

„Dobrotvor, Osvajać silni podigao je ovu (džamiju) za pobožne ljude.“

Natpis o kasnijem njenom popravljanju glasi:

„Bogomolja derviša (uššak), dom onih koji padaju ničice.« Godine 982 (= 1574).

Tu je kasnije i Sulejman-han podigao jednu džamiju koje se zove Fethijja. (Zatim tu ima) Begova džamija i Zvornička džamija.

U dvije varoši ima još po dvije džamije. Tu postoji osam mesdžida, osam tekija, tri medrese, javno kupatilo (hamam), sedam osnovnih škola i tri svratišta (han). Svi njegovi stanovnici su Bosanci. Nošnja im je dolama i potijesne serhatske čakšire. To je trgovački svijet koji govori bosanski. Klima je prijatna. Oko grada ima mnogo vinograda i bašta. Na glasu su im šljive, jabuke, trešnje, jelova, hrastova i brestova daska, đon i vuna.

Tu je veoma prometno pristanište (skela). Ima nekoliko hiljada lađa koje saobraćaju rijekom Drinom do Beograda. Ova rijeka Drina izvire iz gorske visoravni Čemerno, u vilajetu Hercegovina, i uliva se u rijeku Savu pod gradom Račom.

U tom šeheru, pred Musala-džamijom, i turbetu (kube) sa četiri stuba, koje je pokriveno olovom, pokopan je Maktul-beg (?). Da ga Bog pomiluje! Podigavši se odavde, došli smo u Tuzlu.

Odlomak iz djela: Evlija Čelebija, Putopis, str. 482-484.

Priredio: Resul S. Mehmedović

Related Articles

Close
Close