Nadira Đurković Muminović, prva Gusinjanka koja je zbacila feredžu i stavila partizansku kapu

Ova izuzetno hrabra žena, o čijoj se plemenitosti, dobroti i žrtvi i danas priča u Gusinju, je, nažalost, i prva, a prema raspoloživim podacima i jedina muslimanka iz Crne Gore koja je zbog Informbiroa odslužila zatvorsku kaznu dužu od tri godine u zavorima na Cetinju i u Kotoru i logorima Sveti Grgur i Goli otok.

715

Ovo je priča o Gusinjanki Nadiri Đurković Muminović, jednoj od četiri muslimanke sa sjevera Crne Gore, učesnice Narodnooslobodilačkog rata.

Nadira je i prva žena iz plavsko gusinjskog kraja koja je zbacila feredžu i zamijenila je partizanskom kapom sa zvijezdom petokrakom na čelu.

Ova izuzetno hrabra žena, o čijoj se plemenitosti, dobroti i žrtvi i danas priča u Gusinju, je, nažalost, i prva, a prema raspoloživim podacima i jedina muslimanka iz Crne Gore koja je zbog Informbiroa odslužila zatvorsku kaznu dužu od tri godine u zavorima na Cetinju i u Kotoru i logorima Sveti Grgur i Goli otok.

Nadira je, kako je zabilježeno u dokumentarcu RTCG “Nadira – žrtva dvije ljubavi”, rođena 1928. godine u Gusinju. Od 1942. godine je bila članica SKOJ-a, a od 1945. KPJ. Poslije oslobođenja je bila član Opštinskog komiteta KP Gusinje, delegat Osnivačkog kongresa KP Crne Gore, kandidat za člana Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije, vrijedan akcijaš.

Nadira Đurković Muminović 2

Bila je poštovana i cijenjena od svih, a 1945. u Gusinju se sa njom sreo Blažo Jovanović. Za nju je znao i Milovan Đilas koji je 1947. sam došao na rijeku Ljuču da lovi ribu. Nadira ga je poznala, a on joj je rekao: “Jesi li ti ona što je skinula feredžu?” Đilas je pozvao na kafu, a ona mu je odgovorila: “Ne, Vi ćete kod mene da svratite na kafu i čašu rakije”. No, niti je ona otišla s njim na kafu, niti je on došao kod nje na kafu i rakiju.Pozdravili su se kao prijatelji.

Đilas je kasnije u pričama koje je objavila “Naša reč” u Londonu pisao o susretu sa njom.

A onda je došla 1948. I Rezolucija Informbiroa. A sa njom i nevolje za mladu Nadiru.

“Sukob sa Informbiroom mi je veoma teško pao. Nijesam mogla da razaberem šta se to zbilo. Koliko do juče vaspitavali su nas da volimo Sovjetski Savez i Staljina kao svoju zemlju, svog najboljeg druga, a onda, odjednom, sve najgore. Našla sam se u čudu. Ne mogu ništa da kažem, ni protiv Sovjetskog Saveza, ni protiv naših. Zbog toga sam se povukla. Izbjegavala sam, koliko se moglo, sastanke. Nijesam mogla da govorim ono što ne želim, a znala sam da će me, ako kažem istinu zatvoriti”, ispričala je mnogo godina kasnije Nadira.

Međutim, nekima je i to postalo sumnjivo, pa su je 1950. pozvali sa Cetinja, navodno na neki sastanak.

Sa tog “sastanka” završila je u zatvoru.

A onda je počela njena golgota.

Šta je sve preživjela, kako su o njoj pričali učesnici NOR-a, publicisti, rodbina, sin i ćerka pogledajte u dokumentarcu RTCG.

PODIJELI