Kapitalizam nema alternativu

Svjetska banka objavila je upravo ažurirani “Pink Sheet” koji prati kretanje cijena različitih dobara na svjetskom tržištu od 1960. godine do danas. Na temelju tog izvještaja, ekonomist Marian Tupy s instituta Cato usporedio je realne cijene četrdesetak dobara za koje postoje kontinuirani podaci s njihovim cijenama od prije 57 godina i dobio je ovakve rezultate:

kapitalizam nema alt 1Ova slika prikazuje kako je od 42 promatrana dobra, njih 19 pojeftinilo u apsolutnom iznosu (i to neka za preko 50%), dok ih je 23 poskupilo, ali od tih dobara kojima se cijena povećala, samo se zlatu, srebru i sirovoj nafti povećala više nego što se povećao globalni dohodak po stanovniku. Dakle, u relativnom smislu, gotovo sva dobra su pojeftinila u međuvremenu, i to unatoč činjenici da se ukupno svjetsko stanovništvo u tom periodu povećalo za nevjerojatnih 142% (dohodak po stanovniku povećao se za gotovo 180%). Drugim riječima, ljudi danas trebaju značajno manje raditi u odnosu na prije, da bi si priuštili gotovo bilo koji proizvod na tržištu. Danas radimo manje, zarađujemo više novca i imamo više slobodnog vremena.

Takav razvoj događaja u potpunoj je suprotnosti s najavama popularnih katastrofičara iz tog vremena, koji su zanemarivali moć ljudskog uma i inovativnosti da nadjača prepreke koje proizlaze iz prirodne oskudnosti resursa, ali isto tako je i suprotnosti s onime što danas serviraju ljevičarski mediji i organizacije, lobirajući protiv (“neoliberalnog”) kapitalizma.

Na primjer, Oxfam, neo-marksistička organizacija koja toliko voli sirotinju da čini sve da sirotinje u svijetu bude što više, upozorava da ćemo vidjeti još više onoga što se događalo kroz zadnjih 25 godina, ako se ne stane na kraj globalnom neoliberalizmu:

kapitalizam nema alt 2

Naravno, u zadnjih 25 godina svjetsko se bogatstvo drastično povećalo, kronično siromaštvo se drastično smanjilo, znatno manje je gladi u svijetu i puno manje djece umire, ali to drugovi komunisti iz Oxfama nisu imali na umu ili to ne smatraju poželjnim pojavama. U svakom slučaju, značajan porast životnog standarda u svijetu i skora eliminacija ekstremnog siromaštva posljedica su upravo otvaranja zaostalijih zemalja kapitalizmu i slobodnoj trgovini.

Ako je tržište dovoljno slobodno, poduzetni ljudi će, djelujući u vlastitom interesu, uvijek nalaziti efikasna rješenja za svladavanje izraženih zapreka s kojima se društvo u datom trenutku suočava. Tržišni sustav alokacije resursa putem cjenovnog mehanizma i profitnih signala kreira takve podsticaje koji vode društveno korisnim inovacijama i stvaranju novih vrijednosti, a ako ti podsticaji nisu na mjestu i ekonomija nije zasnovana na tržišnim principama, tada tek imamo probleme sa zadovoljavanjem raširenih društvenih potreba, kao što je bio slučaj u svim socijalističkim zemljama u povijesti.

Koncept specijalizacije i podjele rada, na kojem počiva efikasnost tržišta da zadovolji tekuće želje i potrebe pojedinaca, jednako vrijedi u međunarodnoj kao i u nacionalnoj ekonomiji, pa zato slobodna međunarodna trgovina jamči svim zemljama sudionicima viši životni standard stanovništva i veće ekonomsko blagostanje, bez obzira na njihovu veličinu, utjecaj, stupanj razvoja ili njihove apsolutne prednosti.

Stoga, svi oni koji u ime borbe protiv siromaštva nepromišljeno dižu glas protiv kapitalizma i slobodne trgovine zapravo se zalažu samo za širenje siromaštva, gladi i totalitarizma. Ako se želite boriti protiv siromaštva, ne možete biti protiv kapitalizma.

Izvor: www.tkojejohngalt.com

Related Articles

Close
Close