Husein-kapetan Gradaščević – Izbor za bosanskog vezira i vođu pokreta protiv okupatora

Kada su Bosanci čuli da je sultan odredio novačenje u cijelom carstvu, prepadoše se da i na njih ne dođe red.

Zato odrediše sastanak u Travniku gdje poslije dužeg vijećanja jednoglasno zaključiše: Ako sultan pokuša na lijep način da zavede svoje reforme, da se svi jednoglasno tom odupru a ako pokuša silom, da se sila siloum suzbije. Zato svi moraju dušom i tijelom prionuti uz ovaj pokret i metnuti na kocku: čast, imanje i život — uopće sve. To je bio velik, težak opasan podhvat zato se obrate Mustafaa-paši Skadarskome, koga su Arnauti zvali Škodra-pašom. Od nezapamćanih vremena skadarski pašaluk nalazio se u Bušatlija, čije je porodice bio potomak Mustafa-paša. Ta se kuća smatrala najuglednija i najstarija u tim krajevima, a oni su za sebe tvrdili da su kraljevskog porijekla.

Mustafa-paši u to doba bilo je oko 25 godina, priliičino je znao turski, i mnogo se zanimao geografijom, osobito geografskim kartama. Bio je ratoboran i tvadoglav u čuvanju svojih prava. Na tome vijeću odluče Bosanci da na, čelu svih ajana i cijeloga pokreta bude Husein-kaperan Gradaščević. Iza nedugo vremena stiže u Bosnu Derviš-beg povjerenik Mustafa-paše, te on sklopi sa bosanskim prvacima ugovor, po kome će zajedno sa Bosancima ustati i skadarski vilajet protiv sultanovih reforama.

Bosanski prvaci pozovu u savez i samoga namjesnika bosanskoga Namik-pašu; ovaj ne samo da je odbio poziv, nego je počeo raditi da izazove rascejep među prvacima. To mu je za kratko vrijeme i uspjelo. Još od ranijih vremena – bili su u omrazi sa Husein-kapetanom Smail-aga Čengić, ajan Gatački i Ali-aga Rizvanbegović, ajan stolački, te ovi čim doznaše da je Husein-kapetan izabran za starješinu, povukoše se i istuniše iz zajedničkog kola rada.

Njima uspije da su pridobili za sebe Lutvi-bega Redžepagića, Hasan-bega Resulbegovića i Osmana Kaperana Mušoovića. Odmetanje Hercegovaca od Husein-kapetana vrlo je dobro došlo bosanskome veziru. Vezir pridobije na svoju stranu i Mustaj-pašu Sulejmanpaića i Osman-bega te ovi sa svojim Skopljacima naume da ometu odluke bosanskoga vijeća.

Sarajlije su najviše radile za Husein-kapetana. Čim ona čuše za postupak Sulejmanpašića, sakupe vojsku, koja je trebala da krene na Novi Pazar, te odmah s njom pođu u Travnik da stvar raščiste i izvedu na čistac. Odatle udare na Skopljane, pobijede ih u teškoj i krvavoj borbi, a Sulejmanpašići uteknu u Duvno. Sarajlije krenu za njima u Skoplje, popale im dovre a zatim se vrate natrag u Travnik.

Namik-paša je bio sada u neprilici. Nije imao za sobom dovoljno vojske. Znao je da Bosanci mrze novotarije, reforme i vjerorvali su da se radi njih gube ratovi, a bojali su se jake, gvozdene ruke.

Zapovijeđeno je iz Carigrada još 1830. veziru u Travniku, da u znak reforama obuče novu uniformu, koja mu je poslata iz Carigrada. To je najviše razdražilo duhove. Husein-kapetan bio je već sa više hiljada svojih ljudi u Trarvniku, te natjeraju Namik-pašu da svuče »tijesno odijelo«, svoju uniformu što je dobio iz Carigrada i da obuče onakvo, kako su nosili raniji veziri. Namik-paša nije se mogao ništa protiviti. Kada je skinuo uniformu i obukao staro vezirsko odijelo, natjeraju ga da se popropisima. vjerskim opere i čita molitvu. Zatrm ga povedu sa sobom, da im bude kao neka zaloga. Tada su bili bajramski praznici, te vezir uhvati zgodnu priliku i uteče.

Preko Austrije došao je kasnije u Carigrad. Poslije praznika bajramskih opet se okupe svi bosanski prvaci, u Sarajevu na vijeću kod Huserin-kapetana u kući čuvenog velikaša Zlatarevića, te poslije vijećanja izabraše Husein-kapetana bosanskoga vezira.

Mustafa-paša već je krenuo sa 40.000 svojjh ljudi i tvrdo se vjerovalo da će on zauzeti Carigrad. A Husein-kapetan stavio je u pokret silu od 35.000 ljudi.

U Beogradu se klikovalo, a u Nišu su ponovo uspostavljena prava jenjičarska i tvrdo se vjerovalo da će Škodra-paša (Mustafa-paša) zauzeti Carigrad.

Take su prilike bile u Turskoj kada je Husen-kapetan izabran od svojih Bosanaca za bosanskog vezira.

Husein-kapetan

Poslije svršenog izbora svi od srca čestitaše Gradaščeviću sa željom, da, djelo dobro početo i sretno završi. „Sada Bosna može biti bosanskom“, sa ponosom svima je govorio Husein-kapetan. „I biće, ako samo hoćeš“ potvrdio je Huseinu stari junak Hasan-aga iz Peći. „Upravljaj, Gradaščeviću zemljom po bošnjački, da bi nam Bosna bila bosanskom“, stalno je sokolio Gradaščevića Hasan-aga. U čast izbora ispaljen je sa sarajevske tvrđave 21 top, da, da oglasi svoj Bosni i Hercegovini, da je Bosna dobila Bosanca za vezira, voljom samih Bosanaca.

Čim je Husein uzeo vlast u ruke, odmah se počeo spremati na vojnu. Počeo je kupiti hranu i zapovjedio je da se poberu danci i ostali prihodi beglerbegluka, jer se bez novaca nije moglo ratovati.

Baš u to vrijeme kada se Bosna listom odmetnula od Sultana, bio je u velikoj nevolji Skadarski paša. Veliki vezir, Rešid-paša pošao je protiv skadarskog paše sa mngo manjom i neuređenijom vojskom, ali zato je bio nadmoćniji u spletkama i lukavstvu. To mu je pomoglo i odlučilo borbu. Velikom veziru pođe za rukom da potplati neke starješine skadarskog paše, a druge opet pridobije obećanjima.

Na visinama kod Prilepa dođe do sukoba, najveći dio pašine vojske pređe velikom veziru. Još jednom dođe do borbe, ali bez ikakvog uspjeha. Sada se Škodra-paša povuče u Skadar, zatvori se u tvrđavu, da se iz nje brani i čeka bolja vremena i bolju sreću. Veliki vezir dobije odmah zapovijed da krene sa vojskom na Bosnu, da povrati red i da Huseina uhvati živa ili mrtva. Husein je imao prijatelja u Carigradu. Oni mu javiše za ovu zapovijed i on se poče još energičnije spremati da dočeka neprijatelja. Na sve strane posla glasnike, da se skupi što prije i više vojske. U ovim teškim momentima kada se vidjelo da će doći do otvorenog rata, gotovo sva vlastela bosanska bila je na strani Huseinovoj. On je sakupio do 25.000 što pješaka, što konjanika.

Vrijeme nije više dopuštalo da se oklijeva i odgađa. Husein udari sa svojom vojskom preko Rogatice, Višegrada, Priboja i Prijepolja, pa zatim se uputi Novom Pazaru. U Huseinovoj vojsci bio je priličan broj i Srba pravoslavnih i to iz njegove kapetanije. Husein je bio vrlo pažljiv i pravedan spram Srba. Njegova vojska vrlo je ijepo i dobro postupala, nigdje nije pokazivala svoju silu, niti je na narod udarala nameta i globa. Gledali su na svaki način da dođu u dobre veze sa Milošem.

Tako je 7. juna 1831. godine, kada je Huseinova vojska logorovala u Novorne Pazaru, pisao knezu Milošu Emin-aga, muselim sarajevski i Mustafa-aga. Evo kratkog sadržaja toga pisma:

„Ljubezni naš dostu. Blagodarimo što ćeš nam biti pri ruci, ako nam što ustreba, i mi te molimo kao najbližeg komšiju, da nam dosluk i ljubav učiniš, koju ti tako lasno nikada nečemo zaboraviti, niti pak cijela Bosna. Zato gledaj i da nam pošalješ 300 tovara brašna, ako ga imao budeš, u Mitrovicu što skorije, jerbo i sam znadeš dobro, da se ove godine u sirotinje ne nalazi, jer je godina izdala, a vojska je dosta izjela, a osobito u ovom našem sadašnjem poslu. Nemamo mišljenja nijednog siromaha uvrijediti, jer nismo pošli da vrijeđamo, no da svako vrijeđanje ukinemo i da, budemo od svake pomoći svima narodima i svega carstva.“

Odlomak iz djela: Slavko Kaluđerčić, Husein-kapetan Gradaščević, Obod, Sarajevo, 1932., str. 8-13.

 

Related Articles

Close
Close