Evropski fenomen pretvaranja crkava u džamije

Ne tako davno, francuski književnik Emile Cioran (Emil Sioron) govorio je: „Francuzi se neće probuditi, dok Notre Dame ne postane džamija“. Ne znam u kakvim okolnostima je izrekao ove riječi, dal’ potaknut ili da potakne islamofobiju ili pak potaknut strahom od zatiranja francuskog kulturološkog identiteta (zbog mnoštva imigranta), ali, u njegovim riječima itekako ima istine. Emil je umro 1995., a Notre Dame je još uvijek katedrala, međutim, do kada će tako potrajati i da li će ikada postati džamija, vrijeme će pokazati.

2012. godine u francuskom gradiću Vierzon, lokalna crkva je postala džamija. Međutim, ne radi se ni o kakvoj nasilnoj islamizaciji crkava niti lokalnog stanovništva, ovakav trend je odavno prisutan širom Evrope, jer, crkve se prodaju usljed nedostatka zainteresovane populacije i sredstava za održavanje vjerskih objekata. Od 27.000 stanovnika ovog gradića, tek tri stotine se odazove na nedjeljnu misu, što dovoljno govori o okolnostima i problemima sa kojima se crkve suočavaju. Kako prenose francuske novine La Croix, u protekloj deceniji oko 60 crkava je zatvoreno, a mnoge od njih su prodate i u mnogim slučajevima adaptirane za potrebe muslimana. Posljedni slični slučajevi zabilježeni su u gradovima Saint-Blaise du Breuil u pokrajini Allier, Saint -Pie-X, pokrajina Hérault i Saint-Jacques d’Abbeville u pokrajini Somme. Prema istraživanjima, mnogi vjerski objekti su pretvoreni u parkinge, restorane, shopping centre ili domove. Oko 2.800 vjerskih objekata u Francuskoj je u velikoj opasnosti da jednog dana u potpunosti izgubi svoju trenutačnu funkciju. Broj svećenika u Francuskoj je smanjen na 9.000, za razliku od 40.000, koliko ih je bilo nakon II svjetskog rata.

Džamija Al-Aksa u Den Haagu (nekadašnja sinagoga)
Džamija Al-Aksa u Den Haagu (nekadašnja sinagoga)

U Holandiji je oko 250 objekata bilo u vlasništvu katolika, luteranaca ili kalvinista, međutim, usljed istih socijalnih problema, kao i u obližnjoj Francuskoj, ti objekti su promijenili vlasnike, a zatim adaptirani za potrebe raznih vjerskih zajednica, najčešće muslimana. Nekadašnja katolička crkva Sv.Ignacija u Amsterdamu, postala je Fatihova džamija, a kako  ne bi kada se oko 50% stanovništva Holandije izjašnjava kao „buitenkerkelijk“ – što u prijevodu znači „izvan crkve“. Ako je vjerovati statistici, broj katolika u ovoj zemlji smanjio se za oko 70%. Oko 4.400 crkava je preostalo u Holandiji, u periodu od 1970-2008., 205 katoličkih crkava je srušeno, 148 je preuređeno u biblioteke, restorane, fitnes sale ili džamije, a godišnje se oko 60 crkava zatvori. Islam je postao „najpraktikovanija“ vjera u ovoj zemlji, a nedavno je sinagoga u Haagu postala džamija Al-Aksa. U ovoj zemlji, trgovina vjerskim objektima postala je unosan posao, a crkvene predmete i ostale vrijednosti koje su nekada pripadale crkvenim zajednicama u Holandiji moguće je pronaći širom svijet, od Filipina, Indonezije, pa do Konga.

Unutrašnjost Islamskog centra Al-Nour u Hamburgu (nekadašnja crkva)
Unutrašnjost Islamskog centra Al-Nour u Hamburgu (nekadašnja crkva)

U susjednoj Njemačkoj već 400 crkava je zatvoreno, u Duisburgu je zatvoreno već 6, dok je u gradiću Marxlohu jedina preostala “živuća crkva“ Sv.Petra i Pavla zatvorena krajem 2012. godine. Crkva Sv.Bernarda u Brandenburgu, bila  je dvadeset peta po redu koja je postavljena na ebay, sa početnom cijenom od 120.000 eura. Prema tvrdnjama sedmičnika Spirit,  u naredne dvije godine, od 45.000 koliko trenutno postoji u Njemačkoj, čak 15.000 će biti prodato ili srušeno. Kada je u pitanju Njemačka, za razliku od drugih zemalja, ne radi se o ekonomskim problemima, zapravo, riječ je o fenomenu „konfessionslos“ – „gubitku vjere“, jer, u prosjeku, svakih 75 sekundi – jedan Nijemac napusti crkvu. U periodu od 1990-2010., njemačka evanđelistička zajednica zatvorila je oko 340 crkava.

Susjedne skandinavske zemlje suočavaju se sa istim fenomenom, a nedavno je crkva Sv.Olofsa u Švedskoj postala džamija.

Crkve u Engleskoj prolaze kroz do sada najteži period, a od 1960. oko 10.000 crkava je zatvoreno. Do 2020., predviđanja su da će biti zatvoreno još 4.000, a izgrađeno oko 1.700 džamija, od koji će većina biti nekadašnje crkve. Katedrala Sv.Marka u Londonu, postala je New Peckam Mosque i može primiti 800 klanjača. Džamija Disbury u Manchesteru, bila je nekadašnja metodistička crkva, protestantska crkva izgrađena 1743. godine u Londonu, postala je Jammed Masjid, crkva Sv.Patrika postala je džamija Madina, sadašnja Brick Lane Mosque je nekadašnja sinagoga – ovakvih primjera je na stotine. U Dublinu (Irska), centralna džamija je zapravo nekadašnja prezbiterijanska crkva. Preuređivanje crkava je očito postao fenomen koji je zahvatio cijelu zapadnu Evropu.

U Briselu – prijestolnici Evropske unije postoji oko 77 džamija, od kojih Islamski kulturni centar u diplomatskom dijelu Brisela ima i prelijepi minaret. Izgradnju je finansirao saudijski kralj Faisal. U Antwerpenu je gradska uprava predložila da se crkve adaptiraju u džamijske prostore, dok u gradu Verviers sa ukupnom populacijom od 55.000 stanovnika postoji 13 džamija. Širom Belgije do 2004. godine, registrovano je 328 džamija.

Džamija u engleskom gradiću Clitherou (nekadašnja metodistička crkva)
Džamija u engleskom gradiću Clitherou (nekadašnja metodistička crkva)

Evropa decenijama proživljava fenomen sekularizacije i ateizacije stanovništa, isti taj fenomen zahvatio je i muslimanku populaciju, međutim, u nešto manjem opsegu. Posljedice takvih promjena najbolje osjete vjerske zajednice koje su usljed nedostatka sljedbenika primorane na prodaju vjerskih objekata. „Bitka za džamije“, kako neki nazivaju fenomen adaptiranja crkava i pretvaranja u džamije, je odavno počela. Stoga, ne treba iznenađujuće da djeluju zakoni o zabrani gradnje minareta ili neki drugi vid opstruiranja. Uostalom, izgleda da u mnogim dijelovima Evrope nema potrebe za gradnjom niti džamija niti minareta, jedino što je neophodno je preurediti crkveni enterijer, a nekadašnji zvonici, u mnogome su slični minaretima, pa smo i taj problem trenutačno prevazišli.

Ovakvi, za muslimane pozitivni i inspirirajući primjeri, itekako podsjećaju na riječi Poslanika, s.a.v.s.: ,,Ova vjera će doprijeti dokle dopiru dan i noć, i neće ostati ni jedna kuća, niti nastamba, a da islam u nju neće ući, ponosom ponosnog i poniženjem poniženog.” (Bilježi Ahmed)

Piše: Resul S. Mehmedović

Related Articles

Close
Close