Leonardo da Vinci – Kupovao bi ptice u kavezima, samo da bi ih oslobađao

Da bismo mogli u potpunosti da razumijemo Leonardova dostignuća, ne smijemo ga smatrati isključivo umjetnikom. U podjednakoj meri, bio je i naučnik, filozof, arhitekta kao i umjetnik i slikar. Uistinu je teško izdvojiti neku oblast ljudskog znanja kojom on nije težio da u potpunosti ovlada i nema sumnje da je ta strast za stjecanjem znanja, koju je kao mladić ispoljavao, u velikoj mjeri doprinijela tome da se razvije u velikog renesansnog majstora slikarstva.

Broj Leonardovih djela je iznenađujuće mali i dobro je poznat po tome da mu je većina djela ostala nedovršena. Od kada je počeo da slika, projekti na kojima je radio, vrlo brzo bi mu izazivali dosadu i često je ostavljao svoja djela napola dovršena, jer bi krenuo u potragu za novim izazovom.

Smatralo se da je Leonardo volio životinje. Naročito se divio mačkama, koje se pojavljuju i na mnogim njegovim skicama.

„Doći će vrijeme kada će ljudi poput mene sada, na ubijanje životinja početi da gledaju kao na ubijanje ljudi.“ Prema jednoj priči, kupovao je ptice zatvorene u kavezu samo da bi ih oslobodio. Bio je jako zainteresovan za letenje i proučavao je ovu oblast tako što je posmatrao ptice u letu. Crtao je ptice, gajio ih i pravio modele samo da bi spoznao principe procesa letenja. Pokušao je da napravi nekoliko modela “letećih mašina”, kao i razne modele krila. Leonardova detaljna zapažanja i istraživanja, i pored brojnih neuspjelih pokušaja, podstakla su ga da uradi savršen elaborat o vazduhoplovstvu. Srećom, Leonardo nije sam isprobavao projektovane avione i mašine za letenje koje je sam konstruisao. Njegov asistent Astro Peletra krišom je testirao takozvana, neispitana, “krila” koja je stvorio Leonardo i udario u drvo. Iako je Peletra dobio lakše tjelesne povrede, ovaj neuspeh je zabilježen u arhivi.

Prve aplauze doživio je u Milanu, ali ne kao slikar, već kao muzičar. Proživljavajući ponovo svoje doživljaje iz Verokijeve radionice, improvizovo je svirajući instrument koji je sam izumio i tako postao popularan. Međutim, nije time namjeravao da se bavi u Milanu.

Milano je u to vrijeme bio centar oružara. Gradovi države vodili su žestoku borbu u to vrijeme, a znanja iz oblasti vojne tehnike su postala osnovna potreba. Pošto je znao za to, Leonardo je u Milano donio originalan plan u vezi sa oružjem i strategijom. Leonardo je uspješno radio kao muzičar na dvoru, ali i kao vojni savjetnik. Susretao se sa ljekarima, naučnicima, matematičarima i negdje u to vrijeme, postao je jako zainteresovan za ljudsko tijelo.

Strastveno je posmatrao tijela životinja i ljudi, crtajući skicu za skicom. Crtao bi cijelo tijelo i udove iz ogromnog broja različitih uglova. Vjerovao je da može da uđe u suštinu stvari koju proučava samo ako dozna njegove “mehanizme”. To je i stvorilo njegovu vatrenu strast prema anatomiji, koja je započela seciranjem ptica i životinja, a kulminirala seciranjem ljudskih leševa. Posmatrao je mišiće i kostur i napravio detaljne klasifikacije, koje su konačno potvrđene stotinama godina kasnije, tako da predstavljaju osnov savremene ljudske anatomije.

Leonardova velika strast prema svim stvarima uključivala je i hranu. Pored rada u Verokijevoj radionici, Leonardo i Botičeli su upravljali krčmom, gde su pripremali bankete za dvor u Milanu više od trinaest godina. Leonardo je bio vegeterijanac i nastojao je da pravi naoko primamljivu hranu, kao i kuhinjski alat koji je trebalo da skrati vrijeme i smanji obim posla u toku spremanja hrane. Napravio je roštilj na vatru koji se automatski okretao, metalnu kutiju i drobilicu za bijeli luk zvanu: “Leonardo” koja se i danas koristi u italijanskim kuhinjama. Leonardo je izumio savremenu kuhinju za milanskog vojvodu.

Smatra se da je Leonardo najnapredniji slikar u analizi pejzaža. Ovakav pejzaž je prvo predstavio na crtežu. To je bio rezultat njegovog znanja i istraživanja iz oblasti fizike, astonomije, meterologije, geologije, botanike i percepcije. Prikazivao je detaljnu perspektivu prizora iz život, kao što su stjenovite kršne planine, biljni svijet, planinski vijenci u daljini, jezera i magla.

Da bi se upoznao sa meterologijom, popeo se na vrh Monte Roza na Alpima gde je bilježio karakteristike kao što su vrste padavina i promjene boja u atmosferi. Također, šetao je alpskim poljima u društvu naučnika, kako bi razumio proces stvaranja vode.

Istraživanje i naučno znanje, u kombinaciji sa senzibilitetom umjetnika, omogućila je da Leonardova umjetnost bude tako izuzetna.

Nastavit će se…

Piše: Nataša Elenkov
Izvor: www.blacksheep.rs

Related Articles

Close
Close