Homoseksualci u komunističkoj Rusiji – Od podrške do zabrane

Marx i Engels nisu bili blagonakloni prema homoseksualcima, Lenjin je potpuno dekriminalizirao seksualnost i pozvao homoseksualce u partiju, a Staljin ih je slao u gulage.

1235

Prema svemu sudeći Karl Marx i Friedrich Engels bili su u najboljem slučaju nenaklonjeni homoseksualnosti. Problem je što se njihova djela nisu izravno doticala pitanja što je kasnije predstavljalo problem službenoj doktrini komunističkih partija. Komunistički manifest ne spominje to pitanje, no Kapital osuđuje homoseksualizam u antičkoj Grčkoj. Njemački komunisti, najsnažniji i najsamostalniji su podržali sva liberalna nastojanja u Weimarskoj republici vodeći se logikom da država nema posla miješati se u što se događa između odraslih osoba u krevetu.

Lenjin podržavao seksualne slobode

Sovjetski Savez osim kao prva proleterska zemlja nastojao se profilirati i kao prva potpuno moderna, znanstvena država slobodna od tradicije.Sovjetski Savez slao je poslanik u njemački Institut za seksualnu znanost kao i na međunarodne konferencije o ljudskoj seksualnosti. Homoseksualci i lezbijske pozivani su da se ne ustručavaju sudjelovati u administraciji i Partiji.

Komunistička partija inicijalno je dekriminalizirala pobačaj, homoseksualnost i razvod, iako se to odnosilo samo na rusku republiku. U drugim republikama Sovjetskog Saveza stare odredbe su ostale ili su ponovno donesene tijekom 1920ih godina (1923. službeno je rekriminalizirana u Azerbejđanu, 1926. i 1927. u centralnoazijskim i preostalim kavkaskim republikama).

Staljin uzvraća udarac

Međutim, kako je Staljin postepeno učvršćivao svoju vlast bilo je samo pitanje vremena kada će se okrenuti pitanju seksualnih sloboda. Već krajem dvadesetih cenzura je počela ograničavati spomene seksualnih sloboda. Godine 1933. kriminalnom zakoniku Sovjetskog Saveza dodan je Članak 121 koji je izričito zabranio mušku homoseksualnost i naveo kaznu od pet godina robije. Iste godine je 130 osoba optuženo za pederastiju.

Razlozi za zaokret mnogi su: obnavljanje demografske slike Rusije (zabranjen je i pobačaj), popravljanej donosa s još uvijek snažnom ortodoksnom crkvom, kao i optužba protiv političkih protivnika. Sovjetska propaganda je počela homoseksualnost proglašavati znakom fašizma pa su politički disidenti kao i u drugim zemljama optuživani za neprirodne odnose. Maksim Gorki je u Pravdi i Izvestiji člankomProleterski humanizam naglašavao potrebu da se zaštiti mladež i zauzme se čvrsti stav protiv fašizma.

U SAD je poslije rata nastao ekvivalentni pokret gdje se homoseksualnost izjednačavala s komunizmom, baš kao što su ga sovjeti izjednačavali s fašizmom i carizmom. Ironično, većina komunističkih partija je homoseksualce izbacivala iz svoga članstva vodeći se uzorom Moskve.

Homoseksualnost je ostala kriminalnim dijelom sve do 1993. godine, makar se čini da je dobar dio stanovništva u međuvremenu zaboravio na zabranu (u poslijeratnim godinama sve manje i manje ljudi se progonilo zbog toga dokle god je seksualna orijentacija držana iza privatnih vrata).

Izvor: dnevno.hr

PODIJELI