Balfourovo pismo lordu Rotschildu

Da bi poslijeratni britanski planovi za ponovno iscrtavanje vojnog i gospodarskog zemljovida Osmanlijskog Carstva bili potpuni, uključena je jedna neobična nova pojedinost. Ta je pojedinost još neobičnija ako znamo da su pobornici stvaranja židovske domovine u Palestini bili engleski “cionisti nežidovi”, među kojima je bio i Lloyd George.

U najmračnijim danima Velikoga rata, 2. novembra 1917., kad su se ruske snage na strani englesko-francuskog savezništva slamale pod gospodarskim rasulom i boljševičkim preuzimanjem vlasti, u vrijeme kad američka moć još nije bila u potpunosti uključena u europskom ratu na strani Britaniji britanski je ministar vanjskih poslova, Arthur Balfour, poslao Walteru lordu Rochschildu, predstavniku Engleske federacije cionista, sljedeće pismo:

“Dragi Lorde Rothschilde, veliko mi je zadovoljstvo prenijeti Vam, u ime Vlade Njegova Veličanstva, sljedeću izjavu potpore židovskim cionističkim stremljenjima, koja je podnesena Kabinetu i odobrena od Kabineta: ‘Vlada Njegova Veličanstva povoljno gleda na uspostavu nacionalne domovine židovskog naroda u Palestini i nastojat će poduzeti sve Što je u njezinoj moći da postignu taj cilj, uz jasno podrazumijevanje da se ne smije učiniti ništa što bi oskvrnulo građanska i vjerska prava postojećih nežidovskih zajednica u Palestini ili prava i politički status koji Židovi uživaju u bilo kojoj drugoj zemlji’. Bit ću Vam zahvalan ako s ovom izjavom upoznate Cionističku federaciju. Iskreno Vas pozdravljam. Arthur James Balfour.”

To je pismo bilo osnovom na kojoj je nakon 1919. uspostavljen mandat britanske Lige naroda nad Palestinom i pod čijom će rukom vodiljom biti sazdane promjene od globalnih posljedica. Skoro usputno spominjanje “postojećih nežidovskih zajednica u Palestini” od strane Balfoura i Kabineta odnosilo se na više od 85% tadašnjih stanovnika, koji su bili palestinski Arapi. Godine 1917. Židovi su u Palestini činili manje od 1% stanovnika. Upada u oči i činjenica da je to bila prepiska između bliskih prijatelja.

I Balfour i Walter lord Rothschild bili su članovi jednoga novog imperijalističkog krila u Britaniji, koje je nastojalo stvoriti trajno globalno carstvo, utemeljeno na savršenijim metodama društvene kontrole.

Također upada u oči činjenica da lord Rothschild govori ne kao direktor neke međunarodne organizacije Židova nego kao član Engleske federacije cionista, čiji je predsjednik u to vrijeme bio Chaim Weizmann.

Tu je organizaciju u osnovi stvorio Rothschildov novac, koji je od 1900. godine također potpomagao iseljavanje stotina Židova koji su bježali iz Poljske i Rusije u Palestinu, putem Židovskog udruženja za naseljavanje, čiji je doživotni predsjednik bio engleski lord Rothschild. Engleska je velikodušno ponudila zemlju koja je bila daleko od njezinih obala, dok u istom tom razdoblju progonjene židovske izbjeglice nije dočekivala nimalo raširenih ruku na svojim obalama.

Ali, od očite hipokrizije Balfourova pisma bila je važnija britanska geopolitika koja se skrivala iza Balfourova pisma. Nije nevažno da je nova židovska domovina pod pokroviteljstvom Britanije bila geografski smještena na jednom od strateški najvažnijih dijelova duž glavne arterije proširenog Britanskog Carstva iz razdoblja nakon 1914., na osjetljivom položaju na putu za Indiju i u odnosu na novoosvojena arapska naftna područja osmanlijske Turske. Naseljavanje manjine u Palestini, pod britanskim protektoratom, tvrdili su Balfour i drugi u Londonu, dat će Londonu stratešku mogućnost od ogromnoga značaja. Bio je to, najblaže rečeno, ciničan potez Balfoura i njegova kruga.

Odlomak iz djela: F. William Engdahl, Stoljeće rata, str. 60-61.

Related Articles

Close
Close