Budi i ti dio ehlul-Kur’ana

„Kako oni ne razmisle o Kur’anu ili su im na srcima katanci?“[1]

Imam Ibnul-Dževzi, rahimehullah, u svojoj knjizi “Sifetu-s-safve” navodi priču o prijatelju Kur’ana koju prenosi Sulejm ibn Isa, koji kaže: “Ušao sam kod svog učitelja Hamze ibn Habiba el-Zejjata i zatekao ga kako plače dodirujući licem tlo, pa sam mu kazao:  ‘O ti, u čemu to tražiš utočište?’ Na to je Hamza počeo da priča: ‘Upravo sam sanjao da je počeo Kijametski dan i da su pozvani učači Kur’ana. Krenuo sam zajedno sa ostalima koji su bili prisutni, kada sam čuo govornika kako prelijepim glasom govori: ‘Neka mi ne ulazi osim onaj koji je radio po Kur’anu!’ Tada sam se pognute glave vratio nazad, ne okrećući se. Zatim sam čuo glas koji pita: ‘Gdje je Hamza ibn Habib el-Zejjat?’ Odgovorio sam: ‘Odazivam ti se, o Allahov glasniče, odazivam ti se!’ Nakon što sam to izgovorio, ispravio me melek koji reče: ‘Reci: ‘Odazivam Ti se, o Allahu, odazivam Ti se!’ Tada sam rekao kao što mi je kazano. Zatim sam se našao u prostoriji u kojoj sam čuo brujanje učača Kur’ana. Počeo sam da se tresem uzbuđen veličinom ovog momenta! Onda sam čuo kako mi se govori: ‘Ti si dobar, uči, uči.’ Razgledao sam okolo i shvatio da sam na minberu od bijelog bisera čija je ograda od crvenog rubina, a stepenice od zelenog smaragda.’ Nakon učenja 60. ajeta sure Al-En’am, Uzvišeni Allah se obratio Hamzi el-Zejjatu i rekao mu: ‘O Hamza, Kur’an je Moj govor, i nisam zavolio nikoga tolikom ljubavlju kao one koji se stalno druže sa Kur’anom. A ono što sam ti pripremio kod Sebe, o Hamza, još je više od ovog, pa obavijesti svoje prijatelje o Mojoj ljubavi prema onima koji se druže sa Kur’anom i onome što ja činim s njima. Zaista su oni od Mojih odabranih robova! O Hamza, tako Mi Moje moći i uzvišenosti, vatra neće pržiti jezik koji uči Kur’an, niti srce koje ga je pamtilo, niti uho koje ga je slušalo, niti oko koje ga je gledalo.”

Subhanallah! Zar ne bismo svi željeli imati prijatelja koji će nam obezbijediti velike počasti i nagrade, biti naš zagovornik kod Boga, koji nas neće napustiti ni onog Dana kada ćemo svi samo o sebi brinuti, prijatelja koji će nas naposljetku uvesti u Džennet? To je sveta, od Boga objavljena Knjiga i blagodat naša – Časni Kur’an.

Nevjerovatno je koliko su prve generacije Ummeta i dobri prethodnici bili revnosni u slijeđenju i ophođenju prema Svetoj knjizi koju su posmatrali kao pisma upućena od strane Gospodara koja je neophodno svakodnevno iščitavati, pažnju im posvećivati i poštovati njihova uputstva. Da li mi slijedimo najbolji primjer i kročimo njihovim putem? Da li nam je Kur’an vrhovni ustav i životni vodič kao što je bio iskrenom Ebu Bekru, pravednom Omeru i hrabrom Hazreti Aliji kojima su kur’anske upute uvijek bile iznad ličnih stavova i pobuda? Da li nam je svakodnevno rješenje tuge, nemira i tjeskobe, kao što je bio skromnom Omeru ibn Abdulazizu koji je u teškim situacijama tražio da mu se uči Kur’an, radi podsjećanja na Gospodara? Nažalost, nisam siguran da u potpunosti iskorištavamo datu blagodat i mu’džizu Kur’ana putem koje možemo usavršavati svoju ličnost, osigurati spas i sreću na Ovom i Budućem svijetu, ali i pronaći rješenje za neke od mnogobrojnih problema u ovim teškim i burnim vremenima. Uzvišeni Allah uistinu uzdiže narod koji je okrenut ka Njegovoj Knjizi. Najbolji dokaz za to su nam dobri prethodnici koji su slijedeći Kur’an, Sunnet i imperativ „Ikre“ bili uzdignuti na visoke stepene, te stekli slavu i uspjeh čiji su tragovi i danas vidljivi, stoljećima poslije. To je bilo zlatno doba islama i Ummeta.

Stoga, izgradi svoje srce Knjigom svoga Gospodara, ispuni svoju kuću njome i pokaži da voliš Uzvišenog koji će nam dobro davati sve dok budemo učili i podučavali Kur’anu. A uistinu je velika blagodat jer je „ Allahovo čvrsto uže, mudra opomena i pravi put. Njega strasti ne mogu iskriviti, niti jezici promijeniti. Učenjaci se njega ne mogu zasititi, niti se stalnim ponavljanjem može istrošiti. Nema kraja njegovim divotama.”[2] O tome svjedoče i meleci koji su kazali slijedeće kada su čuli riječi Objave:“ Blago li se zajednici kojoj će se ovo objaviti, blago li se njedrima koja će Kur’an nositi, blago li se jeziku koji će ga izgovarati.“[3]

djed

            Posebne nagrade za učenje Kur’ana

U jednom hadisu Božijeg Poslanika, s.a.v.s., navodi se da će učaču Kur’ana na Sudnjem danu biti rečeno da uči i uzdiže se džennetskim deredžama, a posljednja deredža će biti kod posljednjeg ajeta kojeg prouči.[4] Ne treba nam veći podstrek od ovoga da nastojimo svoje grudi ispuniti sa što više kur’anskih ajeta, da ne bismo bili tretirani poput napuštene i razrušene kuće, kako je Poslanik nazvao onoga koji u svojim grudima nema ništa od Kur’ana.[5] Ne smijemo ni zaboraviti da svoj odnos prema Kur’anu ne zasnivamo samo na učenju, nego i na shvatanju i primjeni njegovih poruka i pouka, shodno Božijoj naredbi i Poslanikovom, s.a.v.s.,  objašnjenju.

            A koliko je divan naš Gospodar, i lahka i savršena naša vjera govori i činjenica da za samo jedan izgovoreni harf imamo jedno dobro djelo koje se desetorostruko nagrađuje, o čemu nas je Poslanik obavijestio.[6] Prema ovome, možemo postići mnoga dobra proučivši samo jednu stranicu ili dio Kur’ana. 1450 sevapa/dobrih djela postignemo učenjem najveličanstvenije sure i najbolje dove, sure Fatihe, obzirom da ima 145 harfova, odnosno dobrih djela, od kojih se svako desetorosruko nagrađuje. Neka je slavljen Onaj koji svime savršeno upravlja i sve harmonično postavlja! Razmislimo o situaciji na Sudnjem danu kada svako dobro djelo na Mizanu može biti presudno!

U hadisima, predajama i šerijatskim tekstovima navode se vrijednosti drugih pojedinih sura i ajeta. Sura El-Bekare je zaštitnica od šejtana i sihirbaza, u njoj se nalazi jedan od najuzvišenijih ajeta u Kur’anu, Ajetul – Kursijj, dok su prvih deset napamet naučenih ajeta sure El-Kehf zaštita od Dedžala, a sura Mulk će biti posebni zagovornik na Sudnjem danu za onoga ko je bude redovno učio. Sura koja predstavlja trećinu Kur’ana i koju su ashabi posebno učili jer predstavlja Allahovo svojstvo je sura Ihlas, dok je sura Jasin srce Kur’ana. Ovo su samo neki primjeri sura i ajeta koji nose mnoga dobra, a uistinu je cijeli Kur’an najveće dobro i milost koja nam je ukazana. 

Stoga, primi pouku! Budi od onih koji će prethodno navedene blagodati i posebnosti iskoristiti na najbolji način. Budi dio Ehlul – Kur’ana na Ovome i onaj kojim će se ponositi na Budućem svijetu. Učini Kur’an svojom svjetlošću na Zemlji i opskrbom na nebesima!

Piše: Nermina  Čakić

[1]Kur’an, Muhammed, 24.                                                                               

[2] Bilježe: Et-Tirmizi, Sunen, Darul-hadis, Kairo, tom V, str. 172., hadis br. 2906; Ed-Darimi, Sunen, Darur-Rejjan, Kairo, 1987., prvo izdanje, tom II, STR. 526., hadis br. 3331.

[3] Vidi: Mehmedović Ahmed, Tako je govorio Muhammed Resulullah, Tuzla, 1991., str. 8.

[4] Bilježe: Et-Tirmizi, Sunen, Poglavlje o vrijednostima Kur’ana, tom V, str. 178., hadis br. 2915; El-Hakim, Mustedrek, tom I, str. 553.

[5] Bilježi: Et.Tirmizi, Sunen, Darul-hadis, Kairo, tom V, str.177., hadis br. 2913.

[6] Bilježi: Ed-Darimi, Sunen, Darur-Rejjan, Kairo, 1987., tom II, str. 523.

Related Articles

Close
Close