Dr.Marshall Johnson o razvoju embrija i nadnaravnosti kur’anskog kazivanja

Dr.Marshall Johnson, umirovljeni je profesor anatomije i razvojne biologije sa Thomas Jefferson Univerziteta u Filadelfiji (Pennsylvania, USA). U toku 22 godine koliko je tamo proveo, Dr.Johnson je obavljao dužnosti redovnog profesora anatomije, šefa katedre za anatomiju, te direktora Daniel Daugh Instituta. Također, bio je i predsjednik Teratološkog Udruženja. Autor je preko 200 objavljenih naučnih radova. Prvu priliku da se sastanemo sa Dr. Johnsonom smo imali za vrijeme Sedme Saudijske Medicinske Konferencije na kojoj je oformljen specijalni odbor sa zadatkom istraživanja naučnih aspekata Kur’ana i Sunneta.

Na prvom sastanku ovog odbora, profesor Johnson je upitao šta je to na čemu odbor radi. Kazali smo mu da je predmet našeg izučavanja povezanost 1400 godina starih navoda iz Kur’ana i sunneta sa činjenicama koje nam donose moderni naučnici. Nakon što je upitao za primjer onoga o čemu govorimo, mi smo mu naveli činjenice o kojima smo već govorili u prethodnih nekoliko poglavlja, a to su naučna saznanja koja nam govore da se razvoj čovjeka u utrobi majke odvija u nekoliko zasebnih stadija – nešto o čemu nam je Kur’an govorio još prije 1400 godina.

Čuvši ovo, profesor Johnson je bio zaprepašten te je svoja osjećanja izrazio sljedećim riječima:

“Ne, ne, ne! Da li vi uopšte znate o čemu pričate?”.

Mi smo razumjeli njegovu ovakvu reakciju znajući da je on jedan od vodećih naučnika u SAD. On je, naravno, znao da su nakon otkrića mikroskopa u 16. stoljeću, ljekari tokom čitavog 17. stoljeća smatrali da je svako ljudsko biće začeto u spermi muškarca. Nakon otkrivanja ženske jajne ćelije i utvrđivanja činjenice da je ona veća od spermatozoida, uloga muškarca u začetku novih ljudskih bića je u 18. stoljeću bila potpuno zapostavljena, baš na način na koji je i uloga žene bila zapostavljena u 17. stoljeću.

embrio

Tek sredinom 19. stoljeća naučnici su počeli shvatati da se razvoj embrija odvija u nekoliko povezanih stadija. Iz ovog razloga je profesor Johnson ustao i uzviknuo “Ne, ne…!?” kada mu je rečeno da su ove informacije sadržane u Kur’anu već 1400 godina. Nakon ove njegove reakcije mi smo mu u ruke dali primjerak Kur’ana te mu pokazali ovaj ajet, koji je on pročitao na svom maternjem jeziku:

“Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?!” (Kur’an 71:13-14)

Potom smo mu pokazali sljedeći ajet:

“…On vas stvara u utrobama matera vaših, dajući vam likove (oblike), jedan za drugim, u tri tmine…” (Kur’an 39:6)

Embrio star 15 dana i na njemu se već može vidjeti formirano srce, koje kuca.
Embrij star 15 dana i na njemu se već može vidjeti formirano srce, koje kuca.

Pročitavši ovo, profesor Johnson je sjeo te rekao: “Ovo može biti objašnjeno jednom od sljedeće tri mogućnosti.  Prva mogućnost je da su ovi navodi rezultat puke slučajnosti.”

Kao dokaz apsurdnosti ove mogućnosti smo prikupili više od 25 kur’anskih navoda, prezentovali ih Dr.Johnsonu te ga potom upitali: “Je li moguće da su svi ovi navodi puka slučajnost?” Kur’an, štaviše, kao što smo to već ranije u knjizi spomenuli, navodi i imena za svaku od faza u toku ljudskog razvoja: prva faza je nazvana nutfah, ili kapljica vode, druga faza je nazvana ‘alaqah, ili nešto nalik na pijavicu, treća je nazvana mudghah, ili sažvakana supstanca, četvrta je opisana riječju kosti, a peta je okarakterisana odjevanjem kostiju mesom.

Može li sve ovo biti slučajnost? Odgovor Dr.Johnsona je bez oklijevanja bio: “Ne!”.

Mi smo zatim željeli znati koje su preostale mogućnosti na koje je profesor Johnson ranije aludirao na što je on rekao: “Sljedeća mogućnost jeste da je Muhammed raspolagao moćnim mikroskopom.”

Naš odgovor je glasio: “Vi ste svjesni da se do ovako tačnih i specificnih informacija o kojima govori Kur’an može doći samo putem veoma jakog mikroskopa. Onaj ko bi na raspolaganju imao jedan takav mikroskop bi također morao imati pristup veoma razvijenoj tehnologiji koja se mora odraziti na njegov svakodnevi život uključujući kuću, hranu, vođenje rata itd. Također znate da je napredak tehnologije proces u kojem učestvuju čitave zajednice ljudi te da se tehnologija prenosi sa koljena na koljeno.”

Profesor Johnson se nasmijao i rekao: “Imao sam priliku vidjeti kako je izgledao prvi mikroskop na svijetu. Nije uvećavao više od 10 puta i upšte nije davao jasnu sliku.”.

Poslanik Muhammed (s.a.w.s.) nikada nije imao pristup nikakvoj naučnoj opremi, a kamoli mikroskopu. Dakle, jedini zaključak koji možemo iz svega izvesti jeste jedina preostala mogućnost a to je da je on bio Allahov poslanik. Nakon ovoga, profesor Johnson je postao zainteresovan za izučavanje kur’anskih navoda vezanih za nauku koncetrišući se na navode o fazama u razvolju ljudskog organizma u utrobi majke jer je to oblast njegovog istraživanja.

Dok su Dr.Moore i ostali naučnici koje smo već naveli diskutovali o vanjskom izgledu fetusa i onome što Kur’an o tome kaže, profesor Johnson se usmjerio ka kur’anskim detaljima koji navode pojedinosti ne samo vanjskog izgleda fetusa neko i onoga što se događa u njegovoj unutrašnjosti.

Ukratko, prema riječima profesora Johnsona, Kur’an opisuje ne samo razvoj vanjskog oblika embrija nego ističe i stadije nastajanja i razvoja embrija, odnosno funkcije koje se odvijaju u njegovoj unutrašnjosti te pri tome ukazuje na sve bitne činjenice do kojih je nauka uspjela doći.
embrio 1 mjesec

Na primjer, ovaj crtež mudghah-e ili sažvakane supstance je samo jedna od stvari koje je profesor Johnson koristio kao dokaz u svojoj prezentaciji nakon studiranja spomenutih ajeta.

Ova slika pokazuje vanjski izgled embrija: uvijen ublik sa vidljivim izbočinama i brazdama koje podsjećaju na otiske zuba, zatim malo veće brazde u gornjem dijelu te obla površina zametka. Sve ovo embriju daje lahko raspoznatljive karakteristike iako je u ovoj fazi njegova dužina samo jedan centimetar.

Ukoliko bismo rasjekli ombrio i pogledali unutarnje organe, našli bismo većinu njih već potpuno oformljenih kao što se to i ovdje vidi. Takđer se iz ove slike može vidjeti da su neki od dijelova tijela isto tako već oformljeni dok neki još uvjek nisu.

Kako bismo onda opisali ovakav embrij? Kako bismo ga nazvali? Može li se reći da ovo već predstavlja oformljen organizam? Vidimo, kao što rekosmo, da su neki dijelovi već oformljeni a neki nisu. Da li ovo onda zovemo oformljen zametak ili ne? Ne postoji bolji opis ovog stadija u razvoju embria od onoga datog u Kur’anu: …mudghah (supstanca koja kao da je sažvakana) djelimično oformljena a djelimično neoformljena… (vidi: Kur’an 22:5).

Pogledajmo riječi profesora Marshalla Johnsona kojima on iznosi zaključke svog istraživanja:

“Kao naučnik, ja se bavim samo stvarima koje mogu fizički vidjeti. Jedna od stavri koje mogu vidjeti i razumjeti su riječi koje su mi prevedene iz Kur’ana. Kao što sam vam već navodio primjer, ukoliko bih se ja sada mogao vratiti u to vrijeme, znajući ono što znam danas, ne bih bio u stanju dati opis embrija onako dobro kako je on dat u Kur’anu. Ne vidim ni jedan dokaz koji bi išao u prilog onima koji kažu da je ova osoba, Muhammed, sam došao do ovakvih zaključaka. Stoga, ne vidim ništa što bi bilo protiv tvrdnje da je prilikom pisanja Kur’ana moralo doći do božanske intervencije!”.

Kur’anski ajet za promišljanje:

Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten? (Kur’an 38:88)

Napomena: Posljednjih godina, evidentan je porast istraživanja i dokazivanja kur’anske kompatibilnosti sa modernom naukom, čime se nerijetko ide u krajnost, jer se sva moguća moderna otkrića dokazuju kur’anskim ajetima, što je veoma opasna pojava. Treba znati da Kur’an nije “naučna knjiga” i njena uloga nije da potvrđuje nauku i obratno. Kur’an je prije svega životna smjernica čovječanstvu i dakako da sadrži određene nadnaravnost i dokaze za razumom obdarene za svaki period ljudske civilizacije, ali, treba biti oprezan i ne pretjerivati sa “istraživanjima i dokazivanjima”, raznim proračunima, kojekakvim brojčanim dokazivanjima, za koja se već ispostavilo da su netačna. Šta ako se u budućnsti ispostavi da je nauka u nečemu pogriješila, a mi smo to već “potvrdili/dokazali” Kur’anom, hoćemo li reći da je i Kur’an pogriješio?

Priredio: Resul S. Mehmedović

Related Articles

Close
Close