1941: Godina kada je Zlo ovladalo katoličkim medijima

616

Postojalo je razdoblje u povijesti kada je, rečeno riječima kardinala Josipa Bozanića, “Zlo ovladalo medijima”, i to katoličkim. Radi se, dakako, o Drugom svjetskom ratu.

U poplavi falsifikata, revizionističkih interpretacija, ostrašćenih kvazikontekstualizacija i, ako hoćete, “jalovih rasprava” o ovom problematičnom dijelu povijesti Crkve, kada je ljudskost bila na ispitu kao nikad prije, odlučili smo se baviti na način da prezentiramo svojevrsnu skraćenu verziju lista u fokusu. Radi se o mehaničkoj prezentaciji dijela rezultata višemjesečnog istraživanja katoličkog tiska, najprije na primjeru umjerenog, službenog Katoličkog lista. Tjednik Zagrebačke nadbiskupije kojom u to vrijeme upravlja Alojzije Stepinac, a za čiju se svetost danas bori Katolička crkva u Hrvatskoj, možda najbolje ocrtava službenu politiku vjerskih poglavara tada. Bolje nego ekstremistički katolički listovi također sa sjedištem na adresi Kaptol 27 u to doba ili oni koji su uspjeli prebroditi čitav rat bez propagandnog članka. 

katolicki list 1
Naslovnica glasila Zagrebačke nadbiskupije dva mjeseca nakon uspostave logora u Jasenovcu, koji nikada neće biti spomenut u ovome listu

Originalna izdanja Katoličkog lista se mogu pronaći u Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci, a na ovaj način javnost dobiva digitalni i dobrim dijelom pretraživ uvid u kompletno njegovo ratno izvještavanje. Izdvojili smo samo članke koji se direktno tiču odnosa prema NDH, ugroženim manjinama i političkim protivnicima. Ovu zadnju kategoriju, obračun s komunistima, smo pritom samo manjim dijelom srezali i to kada je riječ o nekim teoretskim člancima uperenim protiv komunističke ideologije – materijala je, kao što se čitatelj može uvjeriti, i ovako više nego dovoljno.

Režim koji dolazi nakon NDH katolički će tisak koristiti kao prilog optužnici protiv Stepinca; da bi onaj sljedeći, nakon 1991. godine, tumačio Stepinčevo ponašanje, ali i napise u crkvenom tisku, kao proizvod totalitarne stege i cenzure donesene na ustaškim puškama 10. travnja, par dana uoči Uskrsa 1941. godine.

Koliko je Crkva bila “primorana u tom razdoblju svjetske i narodne povijesti” djelovati u skladu s politikom duboko rasističkog ubilačkog režima, a što se zaista moglo izbjeći, može se odvagnuti kroz nekoliko kategorija, kada je u pitanju katolički tisak.

Prva je utjecaj cenzure.

Druga je propagiranje nacifašističkog, odnosno ustaškog režima i kult ličnosti vođe. 

Treća je osuda zločina tih režima.

Četvrta je izvještavanje o otporu.

Hrvatski glas imao je redakciju na Kaptolu 27, gdje je bilo i sjedište Katoličkog lista. O koncentracionim logorima, prije uspostave NDH, pisali su, ali na ovaj način - o žrtvama logorima ni slova.
Hrvatski glas imao je redakciju na Kaptolu 27, gdje je bilo i sjedište Katoličkog lista. O koncentracionim logorima, prije uspostave NDH, pisali su, ali na ovaj način – o žrtvama logorima ni slova.

Uvodno treba reći da je izlišno govoriti o tome je li cenzura postojala ili ne – sav je tisak obustavljen tog 10. travnja 1941. godine, a na pritiske se nadležnom ministru bogoštovlja i nastave Mili Budaku svojevremeno žalio i sam Stepinac. No, ono što je specifično za katolički tisak jest upravo pouzdan partner ustaških vlasti za provođenje cenzure: pronašle su ga u osobi proizašloj iz katoličkog tiska. Ivo Bogdan, bivši urednik najutjecajnijeg katoličkog dnevnog lista,Hrvatska straža (1929.-1941.) od uspostave NDH obavlja dužnost cenzora, odnosno predstojnika Hrvatskog novinskog ureda u Budakovom ministarstvu, da bi njegov rad bio okrunjen imenovanjem za ravnatelja Glavnog ravnateljstva za promidžbu i cenzuru u siječnju 1944. godine. Dužnost će obavljati sve do kraja rata i bijega u Argentinu. O tome više u zaključnoj analizi drugih publikacija, među kojima Katolički list zauzima mjesto umjerenog tiska.

Cenzurom se, pak, može donekle tumačiti izostanak osude ustaških zločina, premda ne potpuni. Ono što više zabrinjava kada su u pitanju katolički mediji jest blijeda osuda pogroma židova i političkih protivnika nacizma u Njemačkoj i Italiji. U konkretnom slučaju Katoličkog lista, ustaške su žrtve u potpunosti prešućene, dok je u drugim listovima kontekst u kojemu se spominju koncentracijski logori ili uništavanje židova ignorantski, povremeno i apologetski. Primjerice,Hrvatski glas 1941. godine konclogore spominje tek kroz odgovor Adolfa Hitlera na kritike sa zapada. Bez elaboracije Führerovih riječi, prenosi se njegova izjava da su ih izmislili Englezi. Katolički tjednik se počinje intenzivno baviti žrtvama tek pred kraj rata, izvještajima koji se mahom bave pogibanjem svećenika.

Hrvatski glas 1
Hrvatski glas prigrlio je dolazak NDH s oduševljenjem i nastavio je divinizirati iz broja u broj, zajedno s nacističkim režimom i fašističkom Italijom

Propaganda ustaškog režima bila je prisutna u značajnom dijelu katoličkih listova, pogotovo početkom rata. U kojoj mjeri ovisilo je o tome bave li se isključivo vjerskim pitanjima ili svojom tematikom zahvaćaju širi društveni i politički spektar. Primjere propagande prikazat ćemo i u ovom tekstu, kroz citate iz Katoličkog tjednika, te fotografije napisa Hrvatskog glasa i tjednikaHrvatska straža, koji su ne samo prigrlili dolazak NDH s oduševljenjem, nego su ga nastavili divinizirati iz broja u broj, zajedno s nacističkim režimom i fašističkom Italijom, dakako, do njene kapitulacije ’43. U Katoličkom je listu, primjerice entuzijazam nakon sloma Italije prilično splasnuo, da bi politička pitanja ponovo oživjela pred kraj rata – i to najviše kroz izvještavanje o ubojstvima svećenika, žrtvama kojima je apsolutno posvećen najveći prostor, dok su one prije toga, sustavno uništavane, jednako sustavno i prešućene.

Negativno izvještavanje o otporu ustaškom režimu niti u jednom trenutku nije posustalo. U zadnjoj će episkopskoj poslanici vjernicima, Stepinac snažno grmjeti protiv klevetnika, koji mu imputiraju suradnju s ustaškim režimom i “navodnim” uništenjem Srba, tvrdeći da se stalno zalagao za žrtve progona po rasističkom ključu, čemu nema eksplicitnog traga u listu koji je bio u našem fokusu. Paralelno s korištenjem najpogrdnijeg rječnika za prikazivanje “odmetnika” od NDH, proglašavanjem partizana četnicima i slugama Beograda, Londona i Moskve, tjednik će na svojoj naslovnici još jednom izraziti poštovanje Anti Paveliću i njegovim naporima za stvaranje moralnog društva, slobodnog od tuđinske vlasti, ponovnom objavom njegove fotografije na naslovnici.

U nastavku pogledate kako je izgledao Drugi svjetski rat gledan očima umjerenog katoličkog tiskas poveznicama na originalne izvatke iz Katoličkog lista iz 1941. godine

Židovi i nacizam prije rata

Za početak ćemo se kratko osvrnuti na pojedine napise uoči uspostave NDH. U tekstu “Važan pastoralni problem”, koji se tiče demografije, ali i kritizira agrarnu reformu Kraljevine Jugoslavije, prema kojoj “zemlju dobivaju u prvom redu Srbi pravoslavni”, a katolicima pripadaju mrvice. Posljedica toga je gusto naseljavanje Slavonije i Baranje Srbima, Podravine “gdje nije bilo pravoslavaca ni za lijek, a danas ima po nekoliko pravoslavnih sela”, dok se u većinskim katoličkim područjima “izjednačuju Srbi s nama”. Kolonisti, nastavlja se (PR1), imaju mnogo djece. “Prvih su godina mnogo umirali, ali sada se aklimatiziraše i broj njihov raste iz dana u dan, a naš domaći elemenat propada i nestaje ga”. Poslije 1918. godine “nastaje propast i smrt za velike slavonske šume”, jer “madžarski židovi i madžarska vlastela udruženi u židovska poduzeća… počeše s haračenjem krasnih, a višeput i premladih šuma”, čime se su punili džepove “debelim milijonima”. Među naseljenike, pritom, “uvlače se najlakše svakakvi poroci i nepočinstva”.

Tjednik Zagrebačke nadbiskupije kojom u to vrijeme upravlja Alojzije Stepinac, a za čiju se svetost danas bori Katolička crkva u Hrvatskoj, možda najbolje ocrtava službenu politiku vjerskih poglavara tada. Ekstremizam je prepušten listovima poput Hrvatskog glasa, ali i Katolički list je imao svoje zasluge u širenju mržnje
Tjednik Zagrebačke nadbiskupije kojom u to vrijeme upravlja Alojzije Stepinac, a za čiju se svetost danas bori Katolička crkva u Hrvatskoj, možda najbolje ocrtava službenu politiku vjerskih poglavara tada. Ekstremizam je prepušten listovima poput Hrvatskog glasa, ali i Katolički list je imao svoje zasluge u širenju mržnje

Kada je riječ o izvještavanju iz svijeta u kojemu već drugu godinu bjesni rat, malo je toga što se može staviti na dušu nacistima. Pronalazimo vrijednosno neutralno napisani tekst o posjeti apostolskog nuncija za Njemačku zarobljenim svećenicima i redovnicima, njih 250, koje je ovaj blagoslovio i dozvolio im služiti misu nedjeljom te tri puta tijekom tjedna. Odmah uz ovu vijest je i zabilješka o neuspjehu komunističkih agitatora u Rumunjskoj, sili Osovine.

No, simpatije za nacifašizam možda se bolje primjećuju u tekstu “Katolicizam i slovački nacionalsocijalizam”, objavljen originalno u “Slovakische Rundschauu”. Bavi se među ostalim i odnosima katolicizma i slovačkog nacional-socijalizma. U tom sistemu, piše: “Neće Crkva niti biti progonjena. Progoni bi bili protiv nacional-socijalizma. U Njemačkoj je pisao osnivač nacional-socijalizma Adolf Hitler u svojoj knjizi ‘Mein Kampf’, da u redovima nacional-socijalista može sjediti također uvjereni katolik pokraj uvjerenog protestanta, a da ne dođu u duševni sukob sa svojim vjerskim naziranjem”.

Uspostava NDH 

Prvi broj Katoličkog lista s nadnevkom 11. travnja bio je već otisnut kada su ustaše umarširale u Zagreb s Nijemcima. Nema traga vijesti – posvećen je Uskrsu.

No, sljedeći, koji izlazi s nekoliko dana zakašnjenja (21. travnja) zbog obustave tiska, na naslovnici donosi tekst “Nezavisna Država Hrvatska”. Piše kako se nova vlast brzo pokazala na djelu, jer su redarstvo, Građanska Zaštita i ustaški odredi “točno funkcionirali održavajući red i disciplinu”. Objavljuje se i da je na Uskrs Ante Pavelić stigao na teritorij NDH, dočekan je svečano u Karlovcu, a zatim se citira Pavelićevo proglašenje NDH, te čestitke vođa njemačkog ReichaAdolfa Hitlera te fašističke Italije Benita Mussolinija. Slijede prisega Poglavnika, kojoj su prisustvovali vjerski predstavnici katoličke, muslimanske i protestantske vjeroispovijesti te imenovanje ministara. Poglavnik poziva na svijest o posljedicama njihovih djela pred Bogom. Vojskovođa Slavko Kvaternik priseže Bogu, narodu i NDH da će biti vjeran i sve svoje znanje uložiti u vršenje dužnosti, “Tako mi Bog pomogao! Amen!”.

Uredništvo navodi kako je Država Hrvatska činjenica, koju su preci nosili u dušama “dok ju nije Svemoguća Providnost ostvarila u godini velikoga narodnoga jubileja. Katolička Crkva, koja je kroz 1.300 godina duhovno vodila hrvatski narod u njegovim teškim, bolnim i radosnim danima, s veseljem i radošću hrvatski narod u ovim danima njegova podizanja i obnavljanja državne nezavisnosti”. Izražava i nadu da je Država Hrvatska ispunjenje opravdanih aspiracija naroda, koji će sa svojim odgovornim Vodstvom biti istinski Božji narod.

Na istoj stranici započinje uskrsna homilija Alojzija Stepinca, budući je proglašenje NDH pao na Veliki četvrtak. Kardinal je homiliju posvetio temi mira, budući da promatramo “nečuveni kaos u svijetu, slušamo uzdahe potlačenih, gledamo suze ispaćenih i unesrećenih, pratimo bijesnu propagandu razornih elemenata i čitamo o naporima državnika da uspostave mir”. Osim štoŽidove naziva nevjernicima, navodi i: “O kneže mira, Isuse Kriste! Ti ne isključuješ nikoga od svog mira ni nakon slavnog uskrsnuća, samo ako nađeš otvorena i raskajana srca. Ti si bio spreman da ga dadeš i podlim židovskim poglavicama, koji su nahuškali masu da viču na Tebe – raspni ga, raspni! Nisi isključio Petra, koji se zaklonjao na Veliki Četvrtak da Te ne pozna…” Dio homilije posvećuje i “umišljenim učenjacima i zavedenim masama radnika” koji žele pokidati veze s Bogom, kako kroz prostvetu, etičke pokrete, koji “sve religije smatraju jednako vrijednima”, tako inajveću zapreku miru – komunizam, “negaciju svake istine i pravde”. Homiliju završava zamolbom da kaže “hrvatskom narodu na pragu novoga razdoblja života kao nekoć apostolima nakon Uskrsnuća – mir s vama!”.

Upozorenje židovima objavljeno u Hrvatskom glasu, koji je o židovima kao i ostatak katoličkog tiska uz rijetke iznimke često pisao govorom mržnje, prije svega ih označavajući kao masone i širitelje komunizma
Upozorenje židovima objavljeno u Hrvatskom glasu, koji je o židovima kao i ostatak katoličkog tiska uz rijetke iznimke često pisao govorom mržnje, prije svega ih označavajući kao masone i širitelje komunizma

Stepinac u istom broju šalje okružnicu za intenziviranje duhovne obnove i rada na programu obilježavanja jubilarne godine, “najvažnijom akcijom za sve one velike ciljeve Crkve i Države Hrvatske”. Tu je i vijest da je 16. travnja Ante Pavelić primio u posebnu audijenciju preuzvišenog nadbiskupa Stepinca, no i da je nadbiskup službeno posjetio zamjenika poglavnika generala Slavka Kvaternika te izvještaj o veličanstvenom pogrebu Kvaternikova brata Milutina, stradalom u Crikvenici prilikom pokušaja uspostave vlasti NDH. Obred je održao Stepinac, uz članove državnog vodstva i zastupnike njemačke i talijanske vojske. O poginulom Kvaterniku se navodi da se uvijek u radu oslanjao na Crkvu, a “u času kad je vršio najljepšu dužnost svoga života, objavljujući obnovu hrvatske državnosti, pao je kao žrtva svoga domoljublja”. 

Stepinčeva okružnica, načela NDH, kvislinzi i masoni

U narednom broju uslijedila je Stepinčeva okružnica kleru, u kojoj on poziva na “uzvišeni rad oko čuvanja i unapređenja NDH”

“Poznavajući muževe, koji danas upravljaju sudbinom hrvatskoga naroda, mi smo duboko uvjereni, da će naš rad naići na puno razumijevanje i pomoć. Mi vjerujemo i očekujemo, da će Crkva u uskrsloj Državi Hrvatskoj moći u punoj slobodi navještati neoborive principe vječne Istine i Pravde”, navodi Stepinac, pozivajući kler na molitvu za Poglavnika, da se napuni duhom mudrosti. Poziva ih: “Ispunite svoju dužnost prema mladoj Državi Hrvatskoj” i određuje svečani Te Deum po svim župnim crkvama. 

Njegovu okružnicu slijede Načela Vlade NDH, odnosno ustaška načela, koja je prilikom prisege pročitao ministar nastave i bogoštovlja Mile Budak. U njima se, među ostalim, navodi da “težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda leži u urednom i vjerskom obiteljskom životu”

Broj donosi i vijest o francuskom kvislingu maršalu Petainu, koji je posjetio Lourdes i uputio pismo Papi, manifestirajući mu poštovanje upravo iz onog grada, “koji je bio trn u oku francuskoj masoneriji i ljevičarskim krugovima”, što su širili vijesti da ondje vlada pustoš i praznina. Napisi o masoneriji su usko vezani za antisemitizam, što će se potvrditi u mnogo navrata. 

Budak, mladež i moralni procvat

Sljedeći broj donosi govor ministra bogoštovlja, Mile Budaka o majčinstvu. Koristi sada već uvriježeni naziv za NDH, “uskrsla Hrvatska”, koju je Poglavnik digao iz stoljetnog mrtvila. Na dnu treće stranice je i poziv svim školama da se ubuduće ministarstvu obraćaju pod punim novim imenom – Ministarstvo bogoštovlja i nastave.

Prvi tekst koji krajnje neumjereno hvali Antu Pavelića tiče se posjete Duhovne Mladeži Zagreba poglavniku, s kojim su imali “dobra pola sata očinskog razgovora”, započetim “kršćanskim pozdravom: Hvaljen Isus! uz mudru lozinku: Za dom spremni!”.

“Kazali smo Poglavniku Hrvatske i to da su naša srca kucala za nj već dugo, i da su Mu naše misli plele lovoriku uspjeha zato što su u Njegovo srce presađene ideje vodilje: Bog i Hrvati! Hrvatska Hrvatom! U osnivanju NDH Poglavniku je najveća bojazan bila za pomanjkanje hrvatske inteligencije u državnim, javnim poslovima, a naročito vojnim krugovima…. uvijek se je bojao, da ne bi moža ponestalo svećeničkog podmatlka… Mi smo uvjerili Poglavnika da toga neće biti”, a ovaj ih je uvjerio da će nastojati uvesti “harmoniju između Crkve i države”, naveli su mladi bogoslovi, napominjući da će uz Poglavnika uvijek biti zahvalni Bogu

katolicki list 3
I u travnju 1945. godine, svega nekoliko dana prije završetka rata Katolički list ostao je uz Antu Pavelića

Penić u broju 19 upozorava na svakovrsne vjersko moralne zablude i nastranosti, koje zadaju gorke jade svećenicima: “komunizam, nemoral, bijela kuga, vjerski nehaj, toliki razvodi brakova i priležništva”. Poziva na strpljenje i takt, a sve za “procvat sv. Crkve i NDH”.

 Kako prezentirati diplomatski i politički fijasko

Broj 20 donosi interesantan izvještaj o posjeti Pavelića Italiji, pod naslovom “Povijesni datumi”. Kao povijesni datum najprije je predstavljena nedavna odluka Poglavnika da kruna Kralja Zvonimira predstavlja suverenitet NDH, 15. svibnja. S tom je krunom Pavelić otišao u Rim vidjetiViktora Emanuela III., nudeći tri dana kasnije, 18. svibnja, tu istu krunu članu Savojske kuće, kako bi osnovao dinastiju, koja će biti na čelu kraljevstva Hrvatske

Kralj je, dakako, prihvatio ponudu i krunu je preuzeo njegov “ljubljeni nećak Kraljevska Visost Almon di Savoia-Aosta”, uz puno želja za plodan napredak, kako je naveo ranije, “opet uskrsle države (NDH) – potpuno ostvarene pomoću pobjeda osovine”, a sada i “uskrslog kraljevstva Hrvatskog”, na čelu s knezom njegove slavne kuće. U izvještaju se opisuje srdačnu razmjenu zdravica između Pavelića i Mussolinija, gdje potonji obećava biti uz bok pri radu na sretnoj budućnosti, a Pavelić mu uzvraća da u je on “u našim očima ne samo Duce fašističke revolucije”, nego “i prijatelj hrvatskog naroda”. Prenosi se i posebna izjava iz “Hrvatskog Naroda”, u kojoj poglavnik podcrtava stalnost državne suverenosti osnutkom dinastije i slijedom odluke hrvatskog naroda. Ukoliko dosad niste prepoznali o kojem se povijesnom datumu radi, riječ je o Rimskim ugovorima, kojim je Pavelić Italiji predao Dalmaciju s nizom otoka, Hrvatsko primorje, Gorski kotar i Boku Kotorsku.  

“Na svršetku povijesnoga dana primljen je Poglavnik u posebnu audijenciju kod Sv. Oca Pija XII.Iza toga je Sv. Otac primio u audijenciju i članove hrvatskog državnog izaslanstva”, kratko se navodi. “Posebna audijencija” također je ublaženica. Njome se kompenzira činjenica da se ne radi o “službenom posjetu”Vatikan nije nikada priznao NDH, što ostaje bolnom točkom i Crkve i države do kraja rata. 

 Prijelazi na katolicizam

Početkom terora nad Srbima i židovima, stiže i prva okružnica vezana za pokrštavanje, jer se u posljednje vrijeme župnim uredima javlja “mnogo osoba, koje bi željele prijeći u katoličku Crkvu”ili konvalidirati svoj brak. Nadbiskupijska kancelarija daje naputak župama da “odbijaju one koji bi u Crkvu htjeli ući bez ispravnih motiva, tražeći u njoj samo zaštitu svojih materijalnih interesa i egoističkih ciljeva”; traži se poznavanje vjere, obvezivanje da će odgajati djecu u duhu katoličanstva, odgovarajući bračni život. Zanimljivo je da već u sljedećoj rečenici upućuju da “treba imati mnogo razumijevanja osobito za one koji su u zadnjih 20 godina pod direktnim ili indirektnim pritiskom vlasti – koja je pogodovala inovjerce (naročito pravoslavlje) na svakom koraku – u časovima slabosti nanijeli silu svome boljemu vjerskom uvjerenju te za volju časti, karijere i drugih osobnih interesa otpali od katolicizma”. Za njih treba imati “posebne ljubavi”, dodaje se. 

Srpska masonerija i razaranje Beograda kao Božja Pravda

Naslovni članak od 3. lipnja “Rad na unutrašnjoj obnovi” obrušava se na masoneriju, prije svega srpsku, koja je za prirodnog saveznika u borbi protiv Katoličke crkve smatrala “pravoslavnu hijerarhiju, zadojenu slavenofilskom mržnjom na katoličanstvo”. Oko “borbenih pravoslavnih episkopa okupili su se i masoni i poznati beogradski ‘ljevičari'”, navodi uredništvo. Navodi da jeKatolički list bio cenzuriran u Jugoslaviji, jer mu se htjelo oduzeti citat iz zaglavlja, te time objašnjava iskreno veselje i radost kojom su pozdravili osnivanje NDH. U nastavku je hvale kao međunarodnu, europsku priznatu državu, što čak tumače posjetom Pavelića Piju XII., što “pokazuje, koliko međunarodno značenje pridaje Crkva predstavnicima naše narodne države, kad ih tako brzo i tako lijepo prima i dočekuje”. Ne mogu mimoići ni “odredbu Ministarstva bogoštovlja i nastave, kojom je pojednostavio propise prigodom vjerskih prelaza. Time je kao i drugim mjerama omogućeno da su se u kratko vrijeme ispravili oni bolni gubici, koje je Katolička Crkva trpjela u bivšoj Jugoslaviji”. U konačnici se poziva na suradnju Crkve i Države na područjima gdje se dodiruju njihovi djelokruzi, da bude što iskrenija, jer “to će odgovarati cijeloj našoj slavnoj prošlosti i biti najčvršći kamen snažne i sretne budućnosti NDH“. 

Hrvatski glas 2
Katolički Hrvatski glas piše kako Hitler voli Zagreb 1941. godine

“Veliko djelo Providnosti” je zabrinjavajući tekst Vilima Nuka u kojemu se slavi dva mjeseca od uspostave NDH. Ne zato što je Slavko Kvaternik pripisuje Božjoj Providnosti, volji saveznika, požrtvovnosti Pavelića… A Stepinac u okružnici kleru od 28. travnja navodi: “I tko nam može zamjeriti, ako i mi kao duhovni pastiri dajemo svoj prinos narodnom veselju i zanosu, kad se puni dubokog ganuća i tople zahvalnosti obraćamo Božjem Veličanstvu? Jer koliko god i bilo zamršeno pletivo današnjih sudbonosnih događaja… ipak je lako razabrati ruku božju na djelu”, nego zato što u nastavku autor “izvodi dokaze da je NDH djelo božje providnosti” i pravde, zbog zapanjujućeg načina na koji je došlo do oslobođenja. “Nenadano kao orkan, koji odnosi sav talog i prašinu, koji ruši sve što nije bilo na dobrom temelju građeno” – tu nabraja “razorenje modernog dijela Beograda, sagrađenog dvadesetogodišnjom otimačinom, kukavni bijeg vlastodržaca, rasap srpske vojske…” Božja Pravda neumoljivo kažnjava narode za njihove postupke protiv potlačenih. Zaključuje da vjeruje u budućnost NDH, jer vjeruje u Božju Pravdu

Žensko pitanje – sve manje od 30 promila nataliteta je nedovoljno 

Doglavniku Mili Budaku je posvećen priličan prostor, budući da je puno propovijedao o Crkvi ideološki bliskim pitanjima poput obrazovanja, ženskog pitanja i bijele kuge.

“Nikakova ispričavanja ‘Nismo mi krive‘, kako ih je iznijela Nada Sremec u svojoj nedavnoj knjizi, ne mogu skinuti odgovornost s naših žena i muškaraca”, kaže Budak. “Napominjemo da je broj 30 promila i više povoljan natalitet, a ispod 30 nepovoljan“, piše se u članku o Đakovačkoj biskupiji, u kojoj on često prelazi 30 posto, ali je i dalje označen kao nepovoljan. (Natalitet u Hrvatskoj u 2014. bio je 9,3 promila). 

List kritizira Radničku komoru, kao rasadnik komunizma, ali posebno ističe akademičarke komunistkinje. Prenose i Budakovu izjavu kako se vreba na djevojke: “I koja god mlada djevojka propovijeda komunizam – budite sigurni, da su je njezini ‘drugovi’ već pokvarili! Ona je, nesretnica, već komunizirana!” Najavljuje odlučne mjere protiv komunističke agitacije, da će jednom za svagda prestati “dvoznačni i polovičarski postupak s proračunanim kvariteljima naše mladeži”. 

Na istoj se stranici broja 24 oglašava i vijest da njemačko svećenstvo ima olakšice za vrijeme zračnih napada u smislu obavljanja dužnosti. 

 Zbirališta pod vedrim nebom: Židovi lažu o progonu i kolektivno su za to krivi

“Budući Židovi šire lažne vijesti u svrhu uznemiravanja pučanstva te svojim poznatim spekulativnim načinima smetaju i otešćavaju opskrbu pučanstva, te se kolektivno smatraju za to odgovornim i prema tome će se proti njima postupati i spremati ih povrh kaznenopopravne odgovornosti u zatočenička zbirališta pod vedrim nebom“. Ovo je dio Poglavnikove izvanredne zakonske odredbe i zapovijedi, koja je izdana 26. lipnja “povodom glasina da bi 28. o. mj. u Hrvatskoj imali uslijediti tobožnji progoni protiv jednog dijela pučanstva”. Osim što su Židovi na ovoj naslovnici Katoličkog lista već kolektivno proglašenim krivim za ovaj prijestup i upućeni u logore, prijeki se sud obećava svima koji budu širili glasine o “tobožnjem progonu dijela pučanstva”.

"Veliki govori" nisu dolazili samo od Pavelića i Hitlera, makar do jeseni 1943.; Činjenica da su ovakvi članci objavljivani i prije uspostave NDH svjedoči o nedvosmislenoj nacifašističkoj orijentaciji kaptolskog dnevnika
“Veliki govori” nisu dolazili samo od Pavelića i Hitlera, makar do jeseni 1943.; Činjenica da su ovakvi članci objavljivani i prije uspostave NDH svjedoči o nedvosmislenoj nacifašističkoj orijentaciji kaptolskog dnevnika

Ova će se odredba oglašavati i preko oltara, po nalogu šefa MUP-a Andrije Artukovića, koju je u idućem broju oglasio Stepinac. 

 Pravoslavci su gosti – neće moći svi otići, trebaju preći na našu vjeru

Isti broj izvještava o Poglavnikovom susretu s predstavnicima Katoličke akcije, koja je puna govora o uskrsnuću NDH, vjeri da će Bog biti u pomoći i spremnosti da vođeni duhom Kristovim i ustaškim načelima vodimo borbu za domovinu. Izvještaj završava poglavnikovim izlaganjem da su novine očišćene od skandaloznih kronika, ozakonjena je teška kazna protiv bijele kuge, a obećava im i da će još strože, u začetku ugušiti “svako zlo, uništiti sve što je na uštrb morala i narodne časti”. Katolička akcija istoga dana od doglavnika Budaka dobiva konkretan plan: “Pravoslavci su došli u ove krajeve kao gosti. I oni bi trebali već jednom da napuste te krajeve. Istina, mnogi ne će moći otići, ali će zato htjeti preći na našu vjeru. To možda neće biti iz najčišćeg uvjerenje i zato ćete vi djelovati da svojom molitvom to djelo potpomognete”.

Katolički list izvještava i o audijenciji Episkopata kod Poglavnika, koji je predvodio Stepinac. Pozdravio ga je “od srca” kao jedan od legitimnih predstavnika crkve Božje u NDH, “s obećanjem naše iskrene i lojalne suradnje za bolju budućnost naše domovine”. Ovaj mu se zahvalio i izjavio mu spremnost na pomoć u duhovnom radu, a onda su se zadržali “u duljem nevezanom razgovoru”. 

 Vlasnici knjižnica Židovi, a pisci, najvećim dijelom, Srbi

Poglavnik prima u posjet dobrovoljce u borbu protiv boljševizma u SSSR-u, uz naglasak da ne idu u osvajanje teritorija. U broju 27 te godine iznose se i specifičnosti lokalnog, u odnosu na ruski. “Jedna od najupadnijih značajki toga rada, da je vodstvo komunističke akcije među Hrvatima bilo u rukama Srba i Židova. Ne samo da su iz Beograda upravljali svojom podzemnom akcijom pod imenom KPJ, nego su i kod nas usred Zagreba nicale neke obskurne biblioteke, kojima su vlasnici bili Židovi, a pisci, najvećim dijelom, Srbi”. Zaključuje se da su za Marxa Hrvati samo nisko roblje. U istom se broju donosi i doglavnikov govor na skupštini u Križevcima, koja je počela misom, gdje on govori o važnosti vjere, dokazujući da je hrvatska država kršćanska, ali i islamska.

“Komunisti i Srbi najviše navaljuju na vjeru, jer znadu, kad bi nam to porušili, da bi mogli raditi s nama što hoće. Međutim, ti naši pravoslavci, koji vele, da su ateisti i protiv popova, čine to pred nama. Čim dođe krsna slava ili sv. Sava, da vidiš kako pale kandila”, kaže, među ostalim, Budak. 

Stižu i nove upute glede primanja prelaznika u Crkvu. Župe se upozoravaju da do tada ne primaju prijave i ne šalju molbe Nadbiskupskom Duhovnom Stolu, izvješćuje Nadbiskupska kancelarija u broju 29. 

Nastavljaju se i vijesti o kleru oduševljenom NDH. Zlatomisnici, svećenici koji slave 50 godina svog zaređenja, sastali su se u srpnju i zahvalili Bogu što jubilej slave u slobodnoj NDH – ona je bila san, ideal njihove mladosti, zbog kojeg su proganjani, izvještava list. Zato su “vruće molili, da na njezinog predstavnika Poglavnika dr. Antu Pavelića, koji je Starčevićansko geslo ostvario, u život priveo i obnovio kraljevstvo Hrvatsko, Svevišnji izlije obilje Svoga blagoslova, da ga uzmogne potpuno učvrstiti…”

 Kult ličnosti: Pavelić i njegovo genijalno djelo “Strahote zabluda”

“Strahote zabluda” su literarni uradak Ante Pavelića o komunizmu i boljševizmu, koji je zaKatolički list 8. kolovoza predstavio glavni urednik Nikola Kolarek, ne štedeći riječi hvale. Do te mjere ga slavi da na momente izgleda kao da subverzivno podriva Poglavnika. “Pisac, uskrisitelj i obnovitelj”, “povijesna ličnost kakove nijesmo kroz stoljeća imali”, “vođa koji imade gorku, ali časnu prošlost i koji danas nastupa pomlađenom snagom na pozorište sudbonosnih događaja čovječanstva: muž, koji daje svome narodu novi duh i nove oblike državnoga, društvenog i kulturnog života”, dakle, Pavelić, daje u knjizi najvjerniji odraz svoje osobnosti. “Svatko tko je za knjigom posegnuo želio je da mu knjiga otkrije veliki dio misaonoga, čuvstvenoga i voljenoga života muža, koji danas upravlja životom hrvatskog naroda… da upozna intenzivni duševni život Poglavnika i da mu se tako duševno približi”, kaže se.

Hrvatski je glas radio ne samo na kultu ličnosti Pavelića, nego i njegovih saveznika
Hrvatski je glas radio ne samo na kultu ličnosti Pavelića, nego i njegovih saveznika

Kolarek stavlja pred čitatelja čitav niz pitanja koja otvara boljševizam, ne bi li objasnio zašto je knjiga pobudila najveću pažnju javnosti, a zatim navodi da “Strahote zabluda” otkrivaju “u tančine sve razloge, koji nam nalažu, da se jasno i odrešito opredijelimo prema toj novovjekovnoj pojavi barbarstva, kakve je samo moguće zamisliti”. Upozorava da to nije knjiga “koja bi htjela strogo znanstvenim načinom sa svim kritičkim aparatom obraditi pojavu boljševizma”, već ona zahvaća u to pitanje “s gledišta praktične životne orijentacije” i na taj način najbolje odgovara na pitanja današnjeg čovjeka.

“Primjerice: zašto je marksizam doživio svoje privedenje u život baš na istoku, a ne na zapadu? Odgovor se nalazi u činjenici da je Marks po rodu semita, kao što i u tome, da je većina njegovih sljedbenika iste rase”, analizira se. Poglavlje “Doktrina i praksa” se ističe “duhovitom i poraznom kritikom boljševičke nauke o uvođenju socijalizma u život, o odgoju kolektivnog čovjeka… Rijetko se gdje može naći onako duhovito pobijanje boljševičkog tumačenja razvoja vlasništva, kako ih nalazimo na stranicama ovoga poglavlja. Argumentum ad hominem je tu izvrsno uspio”, piše Kolarek.

“Poglavnik nam se ukazuje ne samo kao duboki mislilac, nego i kao pjesnik seljačkoga života, njegovih lijepih i teških strana”, piše. Hvali i njegovo poznavanje međunarodnih prilika te slobodnog zidarstva, a dosljedno zaključuje da će porazom boljševizma “fašizam postati univerzalan”. U zaključku knjigu, među ostalim, naziva izvanrednim darom Poglavnika hrvatskom narodu

  “Židovsko-komunističko-velikosrpska promičba” kriva za manjak klera i tjeranje u Crkvu

Iduća naslovnica pripada idućem glavnom uredniku Katoličkog lista, Janku Peniću koji u tekstu što ga potpisuje s “Uskok” – “S nadom u bolju budućnost”, ponavlja već čuvenu tezu kako je “NDH stvorena božjom milošću, mudrim i požrtvovnim radom Poglavnika i ustaškog pokreta te voljom naših saveznika”. Piše i kako se nada da će svećenici imati pravo na pristojan život i plaću, čime će ih biti više.

“Židovsko-komunističko-velikosrpska promičba u Hrvatskoj udarala je u prvome redu na Crkvu i svećenike, kao da su upravo oni ološ i izmet ljudskog društva, kao da se nalazimo pred novim neronskim vremenima”, dio je Penićevog objašnjenja za manjak klera, što bi trebalo biti riješeno u okviru NDH.

Zanimljivo je da u istom broju izlazi i pritužba iz Velike župe Gora Petrinja, čiji se župan žali što se nedjelje i blagdani ne svetkuju, nego ljudi obavljaju poljske poslove. “Krivci se ne pritežu na odgovornost… Protiv svih prijavljenih prekršitelja treba primjenjivati kaznene sankcije brzo i strogo, jer će se samo tako polučiti željeni učinak“, navodi se u pismu koje je već proslijeđeno u MUP, ali i kleru na znanje. 

Suzbijanje opće pokvarenosti

Ubrzano se radi na javnom moralu. Izvještava se i o uklanjanju “tobožnje umjetnosti”, “besramnih reljefa” sa zgrade u Zagrebu, koji sadrže gola tijela muškaraca i žena u položaju izazovno sablažnjivom, pa je “poštenje moralo uzmaknuti pred framazunskom (masonskom, op.a.) drskosti”. NDH im je došla na kraj, a već u idućoj vijesti doznajemo kako se “kojekakve ženetine još uvjek nude na javnome mjestu”: “One kao da ne mare za sve ono što im se sprema. No, doći će već i na njih red”. 

Iduća naslovnica posvećena je odgoju, nuždi da suzbije val opće pokvarenosti, pa “uzgojni val treba obuhvatiti cio narod, omladinu i starije, svim sredstvima i čimbenicima“. Naopakosti je došao kraj – NDH ići će u pogledu uzgajanja zdravim i sigurnim putem te ustaškom odlučnošću ukloniti sve prepreke. Država u tome treba pomagati radu Crkve, i to se napokon događa, ali odgovornost je i na roditeljima koji previše popuštaju hirovima svoje djece

Katolički list preporučuje čitanje Hrvatske straže, tjednika koji tijekom cijele 1942. godine nije imao Hitlera, Pavelića ili Mussolinija na svega - tri naslovnice
Katolički list preporučuje čitanje Hrvatske straže, tjednika koji tijekom cijele 1942. godine nije imao Hitlera, Pavelića ili Mussolinija na svega – tri naslovnice

Katolički list na ovom mjestu preporučuje čitanje ranije spomenute, prilično ekstremne Hrvatske straže, jer daje “liep, zbijen i točan pregled događaja na bojištima i u svjetskoj međunarodnoj politici, sustavni i pregledni prikaz događaja u NDH…, obilne viesti iz vjerskog, družtvenog i prosvjetog područja kod nas…, crkven-političke članke, posebne stranice: seljački književnici, pučki pravnik, seljačka domaćica, dječja stranica Naša Radost, zanimljivosti”. Poziva se kler da se zauzme za proširenje katoličkog tjednika “Hrvatska straža”. Ovo nije jedini takav poziv

 Mučen i ubijen svećenik

Katolički list, kao što se da vidjeti, ne izvještava o žrtvama rata. No to se mijenja u idućem broju. On donosi tri vijesti o svećenicima – suspenzija Busovljaka Nikole Pavića, bez objašnjenja, osuda drugog na smrt te užasna tortura i ubojstvo trećeg. Župnik Krešimir Barišić ubijen je zajedno sa župljanima u Krnjeuši, pored Bosanskog Petrovca, kako se navodi, od strane četničko-komunističkih zlotvora. Opisuje se da je mučen odsijecanjem dijelova tijela i lica, nakon čega je polumrtav bačen u goruću crkvu. Kanonik Pavle Lončar radi uvrede državnog poglavara i radi protuustaške promičbe je osuđen na strijeljanje, no pomilovan je voljom Poglavnika i osuđen na 20-godišnju tamnicu.

List u svom broju 35 izvještava o odlasku poglavnika, doglavnika Kvaternika i gotovo cijele vlade na sprovod sina talijanskog premijera, Benita Mussolinija. Na istoj se stranici navodi i da je preminula Kvaternikova supruga, te da je ispraćena od svih članova vlade, predstavnika saveznika NDH, Zagreba, ali i tisuće građana.

Problem Jacka Londona i komunističke propagande

Naslovnica broja 36 usmjerena je protiv komunističke literature – “naklade i spisi o ‘boljševičkom raju’ nikli su kao gljive iza kiše”. Prozivaju se izdavačke kuće Minerva, Epoha, Nolit i Binoza.

“Zamislite da mlad, inteligenat, a neškolovan čovjek čita Karla Marksa ili Jacka Londona, a možda ništa drugo u svom životu nije pročitao nego samo to… Kad s nekima govorite od ovih mladih ljudi izgledaju kao opijeni. Kad s njima govorite, opažate kako su zaneseni, egzaltizani, neki se tako rekuć tresu od uzbuđenja. Drugi su mrki, hladni, cinici, ali, čini se, jednako uživljeni u sviet fabula o ‘crvenom raju'”, opisuje se u članku, koji posebno zamjera roman “Gvozdene Pete” Jacka Londona, poznatog književnika, materijalistu, koji svećenstvu kroz lik Ernesta Everhardtaprigovara što ih kapitalistička klasa plaća, hrani i odijeva. London se oslanja na Marxa, dodaju, iskrivljuje i zlorabi Sveto pismo te se ruga Isusovim proročanstvima. 

U crkvenim vijestima kratko se izvještava da je svećenik Eugen Gujić streljan (od ustaša) zbog više teških krivičnih djela, među kojima otimačina i ubojstvo. U idućem broju pojašnjavaju da je zbog sablažnjivog ponašanja taj svećenik ranije udaljen iz službe. 

 Cijelo selo prešlo na katoličanstvo “iz uvjerenja”, slaveći Pavelića

Vijest o masovnom prijelazu prvi puta dolazi na stranice Katoličkog lista – cijelo selo Budimci kod Podgorača s 2.300 stanovnika s pravoslavlja prelazi na katoličanstvo: “Iza svete mise održan je u zadružnom domu banket, kog koga je izrečeno više značajnih govora s poklicima Poglavniku i Hrvatskoj. Budimčanin Mladen Radojčić osobito je naglasio u svom govoru da prijelaz nije izveden silom, niti on znači izdaju ili pokleknuće, nego uvjerenje, da je raskol nastao krivnjom Grkâ, i da je surađivanje s Hrvatima u Hrvatskoj jedini ispravni put za sve stanovnike Hrvatske”.

Članak iz Katoličkog lista o prijelazu čitavog sela s pravoslavlja, uz klicanje Anti Paveliću. Država je tražila da se vjerski prijelazi ubrzaju i opominjala svećensto da ne smije tražiti novac od prijelaznika mimo zakonom propisanih taksi, više puta
Članak iz Katoličkog lista o prijelazu čitavog sela s pravoslavlja, uz klicanje Anti Paveliću. Država je tražila da se vjerski prijelazi ubrzaju i opominjala svećensto da ne smije tražiti novac od prijelaznika mimo zakonom propisanih taksi, više puta

Janko Penić u broju 38 ponovno piše o komunizmu kao neprijatelju kršćanstva – “nikao je na kršćanskom tlu, u Evropi, iako mu je začetnik nekrst, Židov Karlo Marks“. 

 Pola godine NDH i povratka božanskog autoriteta Crkvi

Prvom naslovnicom urešenom likom Ante Pavelića list obilježava pola godine postojanja NDH.

“Nema ni jedne grane državne djelatnosti, gdje nije svega sebe dao i postigao zamjerne uspjehe. Poglavnik je vratio Katoličkoj Crkvi njezin visoki, tradicionalni, božanski autoritet, koji je u bivšoj Jugoslaviji teško stradao. Bez poštivanja pak autoriteta, nema opstanka ni Crkvi, ni državi, ni bilo kojoj ljudskoj zajednici”, piše glavni urednik Janko Penić. Nastavlja ga veličati kao osobu koja puno pažnje posvećuje vjeri i ćudoređu, jer “vjera je svetinja za našega Poglavnika”.

“Kad će povijest danas-sutra izricati svoju o životu i radu našega Poglavnika, naći će bezbroj svijetlih momenata”, smatra Penić, pa ističe ispravno shvaćanje komunizma kao jedan od najsvjetlijih. Plemeniti rad naš i svestrane žrtve naše, donijeti će domovini našoj, NDH, trajnu slobodu i svestrani napredak, zaključuje. 

List prenosi i okružnicu vikara Josipa Lacha, na temelju naredbe MUP-a da se vjerski prijelazi svršavaju “hitno i bez otezanja”. Pojedini uredi, zamjera MUP, rade smetnje “traženjem suvišnih formalnosti, bilo zatezanjem izdavanja propisanih potvrda… odnosno potvrda osobne čestitosti… bilo traženjem pa i ubiranjem taksa, odnosno pristojbi koje propisi ne predviđaju”. Prijeti i pozivanjem na odgovornost. 

 “Židovi preziru druge narode”

Kroz antikomunističku propagandu u članku “Katoličko svećenstvo u borbi protiv komunizma”,ponovno se napadaju židovi, kao tvorci te ideologije i to na dosad najbrutalniji način: “Oni su po svom položaju u svakom narodu nešto posebno, nešto tuđe. Oni ne poznaju nacionalnog teritorija, narodne države, narodne kulture, oni znadu samo za svoje rasno-vjerske pripadnike, bez obzira na narod među kojim žive, makar na suprotnim polovima svijeta. Židovi preziru druge narode, njih drže inferiornijim od sebe. Ni kojem narodu nisu prijatelji. Židove smeta svako jače nacionalno isticanje. Oni se svagda zalažu za internacionalizam… Taj su svoj internacionalistički, protunacionalni mentalitet dali židovi komunizmu. Radi toga komunistima nije stalo do rasne čistoće naroda, nije im stalo do brojčane snage njegove… Oni nemaju smisla za narodnu kulturu. Njima je svejedno bio netko Srb, Kinez, Židov, Englez, Slovenec ili Hrvat: jedino pitaju: je li komunist…”

Kler se poziva na odlučnu borbu protiv komunizma. “Vijesti o gladi i ubijanjima u Rusiji zovu oni laž i popovske priče. Komunisti su majstori u pronalaženju alarmantnih vijesti, a osobito u brzom širenju istih”, navodi se dalje, u članku. U komunističkoj agitaciji ne malu ulogu vrši “krugoval iz Moskve – a i onaj ne komunistički iz Londona… Zbilja su umjerene stroge mjere vlasti u tom pogledu“, zaključuje se u prvom dijelu ovog članka. 

 Kolektivni prijelazi

Artuković se obraća biskupijama s obaviješću da se od prelaznika na katoličanstvo ne smiju uzimati dodatne svote novca, mimo propisanih zakonom te da se podnositelje molbi može podučiti “da mogu podnašati kolektivne molbe, a u slučaju kolektivnih molbi bez obzira na broj podpisnika ima se primieniti biljegovna pristojba kao da je samo jedan molitelj”. Poziva ih opet i da prestanu sa zavlačenjem, ali i da obrate pozornost na politički sumnjive osobe – učitelje, obrtnike, gostioničare, trgovce, osobe koje su se politički isticale – u čijem slučaju dozvolu izdaje samo Veliki župan. Artuković zabranjuje i prinuđivanje na drugu vjeru i predbacivanje zbog prijelaza. 

Rasni zakon pod crkvenim vijestima
Rasni zakon pod crkvenim vijestima

Vijest da je država oduzela javne ovlasti Starokatoličkoj crkvi primljena je sa zadovoljstvom uKatoličkom listu, jer ona “zapravo ni ne zaslužuje ime religije”, a i svrha joj je – “revoltiranje protiv Katoličke crkve i njezinoga poglavarstva”. To je sekta i “niti je katolička niti je hrvatska”, a priznala ju je, dakako, Beogradska vlada. Ovu odluku ministra pravosuđa NDH smatraju dalekovidnom i usmjerenom ka napretku hrvatskog naroda.

Rasni zakoni o ženidbi 

Rasni zakon, koji priječi ženidbu s osobama nearijevske krivi bez posebne dozvole, objavljuje se među vijestima lista. Ugradnjom ove odredbe od 30. travnja u Kazneni zakon, ova povreda časti i arijevske krvi postaje kažnjiva s bar pola godine zatvora i oduzimanjem državljanstva, ali i gubitkom službe za službenike koji sklope ženidbu. Ovo ne vrijedi samo za brakove sa Židovima već i “Ciganima, koji ponekad svjesno prelaze na katoličku vjeru, čime svjesno i nekažnjeno kvare čistoću rase i kaljaju čast hrvatskog naroda“. Za to su sada propisane kazne. 

U istom mahu objavljuju se i novi zakoni vezani za skitnju, prosjačenje i bludničenje. 

U istom broju kler se opet podsjeća da je zabranjeno uzimati novac, odnosno nagrade za prelazak na katoličku vjeru, jer su ponovno stigle pritužbe. 

Izabrani su i dušobrižnici Hrvatskog domobranstva. 

 Ratoborni Židovi

Članak koji je započeo u ranijem broju s uobičajenim podsjećanjem da su Židovi krivi za Isusovu smrt, “Povijest se ponavlja”, u svom nastavku zaoštrava retoriku: “Židovi su rasijani po svemu svijetu. Međutim, Židovi ne miruju. Iznova skupljaju svoje moralne i materijalne snage i navaljuju na kršćanstvo dalje. Svakom su zgodom, kad su u povijesti kršćanstva zametnuli bitku s kršćanstvom, izgubili bitku. Uza sve to nisu klonuli duhom. Ratovali su dalje. Ratuju i u našim danima… Židovi su osnovali slobodno zidarstvo. Ono je njihovo čedo… Framasoni su veliko društvo, tajno društvo, koje po cijelom svijetu ima svoje lože… Židovi i masoni zajedno razviše komunizam…”

Ovo vodi zaključku da “Židovi imaju najviše razloga žalosti i kajanja, jer su sami svojim razornim komunističkim radom izazvali sve ovo upravo onako kao i propast Jeruzalema, kad su vikali kod osude nevinoga Krista ‘krv njegova na nas i na djecu našu'”. 

Pavelićeva topla dobrodošlica prijelaznicima i ukidanje Julijanskog kalendara

Pavelić se obratio preobraćenicima na katolicizam 18. studenog, oslovljavajući ih sa “braćo” više puta. Izrazio je sreću što su spoznali da domovina ima mogućnosti da “svi u njoj dobro i sretno živimo”. Ovim su činom izvršili “zavjetnu misao za svoje ognjište, za svoj dom, za svoju obitelj i za domovinu, za koju su i za Dom – spremni!“.

Država iskazuje da joj je stalo do prijelaza određujući i državnu pomoć dušobrižnicima župa i župnih ispostava osnovanih za naseljenike i prelaznike na katoličku vjeru, a od vjernika ne smiju primati naknade za obrede.

Zanimljivo je i da je država propisala i kada se školarci pozdravljaju sa “Za dom spremni”, a kada s “Hvaljen Isus”, uz napomenu da je nezgodno da se pozdravi koriste istovremeno. 

Pred sam kraj 1941. godine Katolički list dodatno pojašnjava zakonske odredbe o brakovima s osobama nearijskog podrijetla te objavljuje da je ukinut Julijanski kalendar. Navodi se i da je on ukinut u nizu drugih država te da je bilo nepraktično slaviti dvostruke praznike

U idućem nastavku čitajte kako je Katolički list izvještavao o događajima u 1942. godini, uz ilustracije iz Hrvatske straže.

Piše: Ana Benačić
Izvor: www.lupiga.com

PODIJELI