Sigmund Freud – Nesvjesno razotkrivanje ljudskog uma

Za Freuda čovjek ne predstavlja svjesno već nesvjesno biće. Čovjek je na neki način stranac samom sebi, jer ne poznaje samog sebe i nije u stanju upoznati samog sebe, sve dok mu drugi ne pomognu u tome.

Razlog zbog kojeg čovjek ne može upoznati samog sebe je u tome što je područje nesvjesnog u ličnosti svakog pojedinca po svom opsegu ogromno u usporedbi sa sviješću. Tako na primjer, Freud je ilustrirao odnos svijesti i podsvijesti i uporedio sa santom leda, čija samo jedna desetina ili jedanaestina je iznad vode, a ostalo pod vodom. Upravo taj ogromni dio pod vodom odgovara nesvjesnom dijelu ličnosti čovjeka. Svijest je, dakle, samo maleni dio i prema Freudu, u zabludi je svako ko sebe pokušava identificirati sa svjesnim dijelom ličnosti i počne se smatrati svjesnim stvorenjem.

„Težina upoznavanja sa nesvjesnim dijelom vlastite ličnosti proizilazi i otuda što taj dio ličnosti ima po Freudu, prijeteći karakter i predstavlja opasnost za sadašnju ličnost pojedinca. Prijelaz određenih sadržaja iz nesvijesti u svijest može ugroziti ličnost, a prijelaz svih sadržaja iz nesvjesnog u svijest razorio bi ličnost svakog čovjeka.“[i] Sve što je važno u psihoanalizi, nalazi se u nesvijesnom dijelu čovjekove ličnosti, i sam Freud kaže: „Ciljevi psihoanalize nisu ništa više negoli otkrivanje nesvjesnog mentalnog života.“

U svom prvom značenju, nesvjesno je predstavljalo oznaku za sve one ideje, misli, uspomene i pamćenja koja su potistnuta iz svijesti u podsvijest i to direktnim djelovanjem psihičkih procesa, i upravo ti elementi predstavljaju materijal opasan za ličnost osobe. U svom drugom značenju, Freud pod nesvjesnim podrazumijeva nesvjesno znanje, a to nesvjesno znanje su informacije koje posjedujemo, ali nisu nikada prošle kroz svijest i samim tim nisu naučene. I na kraju, nesvjesno obuhvataju i ona iskustva koja imamo, ali ih nismo u stanju verbalizirati.

Za Freuda, nesvjesno je pojam kojim je označio i tumačio čudne postupke i ponašanja koja su se događala njegovim pacijentima mimo njihove volje i svijesti, a takvih postupaka ima i kod običnih ljudi u svakodnevnom životu.

Iz Freudovih radova može se zaključiti da postoji osam situacija ili vrsta podataka koje su pogodne za analizu podsvijesti ili nesvjesnog, a to su:

  1. Šale, pogreške i propusti. U svom radu o odnosu šala i nesvjesnog Freud je pokazao kako humor može često poslužiti kao sredstvo za nesvjesno izražavanje seksualnih i agresivnih misli. To isto vrijedi za pogreške i propuste koji se prema Freudu događaju pod utjecajem nesvjesnog.
  2. Podaci o tome šta pojedinac kod drugih ljudi ne voli, također otkrivaju njegovu podsvijest. Ljudi najviše prigovaraju onim osobinama drugoga koje sami imaju ili izražavaju. Ono što pojedinac mrzi, što mu se gadi ili ga se kloni, često je ono što ga najviše privlači ili ga je privlačilo, ili ono što voli ili je volio. Gađenje, mržnja, odbojnost su samo načini odbrane od stvari kojima pojedinac nesvjesno teži.
  3. Podaci o životu pojedinca također otkrivaju njegovu podsvijest. Tako na primjer, pojedine sklonosti ili pretjeranosti ili ponavljanja su u vezi s nesvjesnim. Tako se pojedinci nakon neuspjeha odaju pretjeranom piću, prekomjernom spavanju, hranjenju ili nečemu sličnom. Kada ih kasnije okolina odbija zbog toga što su pijani, debeli ili pospani, to ih navodi na još jaču odanost tim aktivnostima (porocima) i upravo to je pokazatelj da je takav čin zapravo nesvjestan način samokažnjavanja.
  4. Otpor koji pojedinac pruža određenim temema u toku razgovora, također su povezane sa njegovom podsviješću. To se može manifestirati simptomom nerazumijevanja. Najbolji primjer toga je razgovor u kojem osoba ne razumije ono što je svima jasno, što je pokazatelj da je povezano sa njegovom podsviješću.
  5. Slobodne asocijacije. U relaksiranom stanju, fizičkom ili mentalnom osoba je sklona da govori ono što joj dolazi ili pada napamet. Zanimljivo je da se kod pojedinih osoba u slobodnim asocijacijama najprije javljaju izjave o krivnji i grješnosti.
  6. Snovi predstavljaju prema Freudu „kraljesvski put“ u nesvjesno. Zbog toga psihonalazia poklanja veliku pažnju snovima. Analiza snova može nam razjasniti, po mišljenju Freuda, nesvjesne misli pojedinca, a Freud je toj analizi posvetio jedno od svojih najboljih djela „Interpretacija snova“.
  7. Umjetnička djela i umjetničko stvaralaštvo predstavljaju neurotičke simptome koji su javni. Neurotski simptomi su sami po sebi izraz nesvjesnog i zbog toga su umjetnička djela prikladni sadržaji za njegovu analizu. Što je neko umjetničko djelo složenije i što je neki umjetnik savršeniji, to su njegove tendencije i trendove više prerušeni i zamaskiraniji.
  8. Neurotički simptomi su bili prvo koji su Freuda naveli na teoriju o nesvjesnom. To su bili oni neurotički simptomi koji nisu imali organsu ili neurološku osnovicu. To su na primjer: histerični simptomi, različite tjelesne tegobe i sl. Takve simptome uzrokuju nesvjesne snage u pojedincu. Tako je, na primjer, histerična seksualnost koja se izražava seksualnim promiskuitetom, po Freudovom mišljenju uzrokovana strahom ili osjećajem neadekvatnosti (osobne ružnoće) i dubokim strahom od odbačenosti.

„Nesvjesno, dakle, upravlja, usmjeruje i oblikuje ljudsko ponašanje i djelovanje. Ono se nikada ne pojavljuje u pravom obliku ili pravom liku, već je uvijek simbolizirano.“[ii]

Piše: Resul S. Mehmedović

Bilješke:

[i] Ante Fulgosi, Psihologija ličnosti: teorije i istraživanja, Školska knjiga, Zagreb, 1997., str. 31.

[ii] Ibid, str. 33.

Related Articles

Close
Close