Presuda halife Omera protiv muslimana u korist Jevreja

Za Omera, r.a., se veže jedan čudan događaj . Došao je neki musliman i licemjerno tvrdio da je musliman. Bio je u sporu sa jednim Jevrejom. Otišli su kod Poslanika, s.a.v.s., da im presudi u tom sporu, ranije se saglasivši da će biti zadovoljni Poslanikovom presudom. I Jevrej je pristao da im Poslanik, s.a.v.s., presudi, jer je bio ubijeđen da Poslanik nikom, pa ni njemu, neće nepravdu učiniti. Dođu licemjer i Jevrej kod Poslanika, s.a.v.s., i utvrdi se da je licemjer nepravedan, te Poslanik, s.a.v.s., presudi u korist Jevreja. Takvu presudu licemjer nije želio prihvatiti, nego je tražio da se suđenje ponovi pred Ebu Bekrom.

Otišli su potom Ebu Bekru da im presudi, te i on presudi u korist Jevreja. Licemjer ponovo odbi da prihvati takvu presudu. Zatraži da im presudi Omer. Odoše do Omera, otvoriše vrata i prije nego što Omer reče bilo šta, Jevrej ga obavijesti da je u sukobu s tim muslimanom, da je u njegovu korist presudio prvo Poslanik, s.a.v.s., a zatim i Ebu Bekr, ali da je on uporno tražio da se suđenje ponovi i pred Omerom. On se okrenu prema licemjeru i upita ga:

– Da li je tačno to što tvoj parničar tvrdi?

– Jeste – odgovori on – zadovoljan sam samo tvojom presudom, a nisam zadovoljan ni Poslanikovom ni Ebu Bekrovom presudom.

Omer ode u kuću, donese sablju i ubi licemjera.

– Ovo je moj sud o tebi – reče mu Omer.

Ovaj događaj jako teško pade muslimanima, jer im se činilo neprirodnim da se zbog Jevreja ubije musliman. Situacija je postala toliko ozbiljna da je Poslanik, s.a.v.s., razmišljao da ga zbog ovog postupka kazni smrtnom kaznom. Pa su objavljeni ajeti:

„Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak žele da im se pred šejtanom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede.“[1]

„Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će, sigurno, uspjeti.“[2]

„Kada Allah i Posalanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.“[3]

Ovim ajetima je potvrđena ispravnost Omerovog postupka. Tako je otklonjena kazna od Omera, r.a., jer se radilo o ubistvu odmetnika od islama, koji je odbio prihvatiti i pokoriti se Poslanikovoj, s.a.v.s., presudi.

 

Odlomak iz djela: Tarik Al-Suvejdan, Ebu Bekr i Omer, str. 136-137.

Bilješke:

[1] Sura En Nisa, 60.

[2] Sura El-Mudžadele, 22.

[3] Sura El-Ahzab, 36.

Related Articles

Close
Close