Ubistvo halife Osmana b. Affana

Trideset pete godine po Hidžri Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što se među ljudima proširiše spomenute zamjerke na Osmanovo vođenje države, krenu skupina ljudi iz Basre, Kufe i Egipta ka Medini, pretvarajući se da su krenuli na hadž i skrivajući u sebi namjeru pobune protiv Osmana, radijallahu anhu. U pogledu njihovog broja historičari navode različite cifre: neki su kazali da je iz svake pokrajine krenulo po dvije hiljade ljudi, a neki su kazali da ih je ukupno bilo dvije hiljade. Ne postoje precizni podaci na koje bismo se pouzdano mogao pozvati, ali je očevidno da njihov broj nije bio manji od dvije hiljade, niti je prelazio šest hiljada.

Došli su u grad Allahovog Poslanika u namjeri da svrgnu Osmana, radijallahu anhu, s pozicije halife, milom ili silom, a bili su vješti ratnici svojih plemena. Opkolili su njegovu kuću krajem mjeseca zul-ka’de, tražeći od njega da se odrekne hilafeta. Opsada je trajala do osamnaestog dana mjeseca zul-hidže, dana u kojem je bespravno ubijen Osman, radijallahu anhu.

Po mišljenju nekih historičara, opsada Osmanove kuće trajala je četrdeset dana, a spomenute su i druge brojke. Ali, sigurno se može tvrditi da opsada nije trajala više od četrdeset jednog dana. Kada su opokolili Osmanovu kuću, oni su mu zabranili izlazak na namaz, pa čak su mu uskratili i vodu.

Ljude u namazu predvodio je jedan od onih koji su bili u skupini koja je došla u Medinu. Ubejdullah b. Adi jj b. El-Hijar ušao je kod Osmana i kazao:

“Ljude u namazu predvodi jedan od voda smutljivaca, pa šta nam naređuješ?” Osman je rekao: Namaz je najbolje djelo koje ljudi mogu učiniti. Ako budu činili dobro, i vi to činite s njima, a ako budu činili loše, vi se toga klonite. “[1]

U tom periodu kod Osmana je došlo nekoliko ashaba, svi su željeli da stanu u njegovu odbranu. Među najpoznatijim ·ashabima koji su boravili u njegovoj kući s tim ciljem jesu: Hasan b. Alija, Husejn b. Alija, Abdulah b. Zubejr, Ebu Hurejra, Muhammed b. Talha b. Ubejdullah (Es-Sedždžad), Abdullah b. Omer, koji su svoje isukane sablje usmjerili prema smutjivcima koji su željeli da ubiju Osmana.[2]

Majka pravovjernih Safija došla je jašući mazgu koju je vodio Kinana, njen oslobođeni rob, pa ju je sreo Ešter i u lice udario mazgu. Tada je ona rekla: “Vratite me, kako me ne bi osramotio ovaj pas.”[3]

Osman je zabranio borbu svima koji su došli s namjerom da ga brane. U nekim predajama navedeno je da je broj ljudi koji su došli braniti Osmana prelazio sedam stotina, a svi su bili sinovi ashaba. Pa čak ako bismo i prihvatili taj podatak, opet taj broj nije bio ni blizu broja nasilnika i smutljivaca čiji je broj iznosio minimalno dvije hiljade.

Od Abdullaha b. Amira b. Rebie prenosi se da je rekao: “Bio sam s Osmanom u kući, ka.da je rekao: ‘Od svakoga ko smatra da mu je obaveza da sluša i da se pokorava, zahtijevam da skloni ruke od oružja.”‘[4]

Kazao je Ibn Sirin: “Došao je Zejd b. Sabit kod Osmana i rekao: ‘Evo ensarija kod vrata, pa ako želiš da budemo Allahovi pomagači po drugi put, mi smo spremni. Kao što smo bili s Poslanikom, bit ćemo i s tobom. ‘Na to je Osman rekao: ‘Ne, ako mislite na borbu.'”[5]

Ibn Omer je ušao kod Osmana, pa mu je Osman rekao: “Pogledaj šta govore ti ljudi, oni kažu: ‘Zbaci to sa sebe i nemoj sam sebe ubijati.'” Ibn Omer reče: “Ako i zbaciš, hoćeš li nakon toga vječno živjeti?” “Ne”, odgovori Osman, a Ibn Omer reče: “Ja smatram da ne trebaš skinuti košulju koju ti je Uzvišeni Allah odjenuo, pa da to postane sunnet – običaj. Kada god ljudi budu prezirali halifu ili njihovog nadređenog, tražit će od njega smjenu.’[6]

Osman, radijallahu anhu, rekao je robovima koji su bili u njegovom vlasništvu: “Svi koji spuste svoje oružje, slobodni su Allaha radi. ” On je taj koji je ljudima zabranjivao borbu.

Pored.svega spomenutog, Četverica kurejšijskih mladića stala su u odbranu Osmana: Hasan b. Alija, Abdullah b. Zubejr, Mervan b. Hakem i Muhammed b. Hatib.[7]

Ko je ubio Osmana?

Nakon što su opkolili Osmanovu kuću, preskočili su preko zidova i ubili ga dok je učio Kur’an.

Upitan je Hasan el-Basri[8]: “Je li u skupini koja je ubila Osmana bio neko iz reda muhadžira i ensarija?”, pa je rekao: “Ta skupina bila je sastavljena od šljama iz Egipta.“[9]

Imena njihovih vođa su poznata: Kinana b. Bišr, Ruman el-Jernani, osoba poznata pod imenom Ožebela, Sevdan b. Hamran, čovjek poznat pod nadimkom Mevtul-Esved iz plemena Benu Sedus, a neki kažu da je u toj skupini bio i Malik b. El-Ešter en-Nehai. Ovo su vođe nasilnika koji su se podigli protiv Osmana.

Osmanov ubica

Poznato je da je Osmana ubio čovjek iz Egipta pod imenom Džebela. Od Arnre bim Ertah prenosi se da je rekla: “One godine u kojoj je ubijen Osman, ja sam s Aišom krenula ka Mekki. U putu smo prolazile pored Medine gdje smo vidjeli Mushaf koji je bio u sobi kada je Osman ubijen. Prva kap njegove krvi kanula je na početak ajeta: ‘Pa, ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete, na Pravom su putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije, i Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i sve zna.”[10]

Odlomak iz djela: Osman b. Muhammed E-Hamis, Historijska epoha, str. 114-116.

Bilješke:

[1] Buhari, Sahih, br. 695.

[2] El-Bidaje ven-nihaje, 7/184.

[3] Ibn Sa’d, Et-Tabekat; 8/1280, s dobrim – hasen lancem prenosilaca

[4] Ibn Ebu Šejba, El-Musannef, br. 19508, s vjerodostojnim lancem prenosilaca

[5] Ibn Ebu Šejba, El-Musannef, br. 19509, s vjerodostojnim lancem prenosilaca

[6] Ovu predaju zabilježio je imam Ahmed u djelu Fedailus-sahabe, 11473, br. 767, s

vjerodostojnim lancem prenosilaca

[7] Ibn Abdulberr, El-Istiab, na marginama djela El-Isabe, 3/78.

[8] Hasan el-Basri proživio je taj period, on je jedan od uglednih i starih tabiina.

[9] Tarihu halife, str. 176, s vjerodostojnim lancem prenosilaca

[10] El-Bekara, 137.

Related Articles

Close
Close