Zakulisne radnje komunista i izdajnika protiv dr.Ahmeda Smajlovića

1051

Tako široka lepeza vjerskih djelatnosti našeg profesora nije mogla proći nezapaženo od čuvara komunizma, koji su, po svaku cijenu, vjeru htjeli reducirati i učiniti je nečim privatnim i pojavom koja remeti shemu tadašnjeg društvenog uređenja. Njegove aktivnosti zasmetale su i pojedincima u Islamskoj zajednici, prije svega karijeristima, anarhistima. U prvo vrijeme ljubomora, a zatim zavist koja se pretvorila u mržnju, rezultirala je neprekrivenim opstrukcijama i kampanjom protiv dr. Smajlovća. To su prepoznali i vodeći ljudi Partije koji su, uz pomoć nekih sitnih duša iz naših redova, što ih Kur’an Časni naziva licemjerima, isplanirali „Zlaću“. U tom motelu 1985. definitivno su uokvirene intrige “naših” i planovi komunističkih vođa za diskreditaciju ovog uzornog alima. Njegovu smjenu trebalo je u očima naroda i javnosti nečim opravdati. U prilog tome izmislili su dvadesetak tačaka “nezakonitog” djelovanja, među kojima se našla, vidi čuda, i tačka kojom je terećen za štampanje svoje doktorske disertacije, na arapskome jeziku, sredstvima Islamske zajednice. Optuživali su ga za nešto što je trebalo da bude ponos svih Bošnjaka. Predgovor je napisao istaknuti egipatski publicist dr.Mustafa Mahmud. On je s odušvljenjem govorio o Smajlovićevom djelu, istaknuvši, uz ostalo, da je pri izradi toga djela, koristio više od 600 izvora. O kvalitetu njegove disertacije Felsefetul-istišraki ve eseruha fil-edebil-arebijjil-muasir (Filozofija orijentalizma i njen utjecaj na savremenu arapsku književnost) najbolje govori podatak da je to djelo i u današnje vrijeme, u arapskim znanstvenim krugovima, nezaobilazan izvor, kada je u pitanju oblast orijentalistike i moderne arapske književnosti. Zahvaljujući štampanju te disertacije on je postao poznat u intelektualnim krugovima arapske javnosti i zbog toga uvršten je u biografsko djelo E’alamut-turas fil-asrilhadis, prof. Mahmuda el-Arnauta, među tridesetak učenjaka islamskog svijeta dvadesetog stoljeća.[1]

KUKAVIČLUK NJEGOVIH POŠTOVAOCA

Koliko je otužno i jadno izgledalo rušenje našeg, nesporno najvišeg vjerskog autoriteta, još jadnije je izgledalo ponašanje njegovih brojnih poštovalaca iz svih struktura Islamske zajednice.

Uz neke  časne izuzetke, nijemo i iz prikrajka, bojeći se da se njima šta ne desi, pustili su Profesorove protivnike da kaljaju njegovo dostojanstvo i razjedaju njegovo biće.

Pitamo se: Hoće li nam naš profesor halaliti to kukavičko držanje? Kako uspijevaju beskrupulozni karijeristi govore riječi mudrog hazreti Alije, r.a.:

”Ne pobjeđuju zagovarači neistine zbog snage svoje laži; oni pobjeđuju zbog popuštanja i malaksalosti istinoljubaca u borbi za istinu.”

dr.Ahmed Smajlović

Godinama prije smjenjivanja nastojali su ga kompromitirati, pripisujući mu djela koja su, zapravo, njima bila svojstvena. Međutim, on se nije puno branio, radio je misleći da su to pojave prolaznoga karaktera, mada, kao obični smrtnik, nije bio imun na sve to. U vrijeme žestokih insinuacija i pritisaka, požalio se jednom prijatelju, kroz suze mu rekavši: ”Ja više ne znam šta da radim. Kada sam kod kuće, komunisti me optužuju za panislamizam i fundamentalizam, a kada sam izvan granica BiH “naši” iz Islamske zajednice me optužuju da sam komunistički špijun. Toliko puta sam, odmah nakon slijetanja, na aerodromima nekih arapskih zemalja, bio od strane obavještajnih službi privođen i saslušavan.“

Osnaženi pozicijama koje su brže-bolje zauzeli u Islamskoj zajednici nakon njegovog smjenjivanja, okuražili su se do te mjere da su ga čak razriješili i dužnosti profesora na ITF-u. Tadašnji reis imao je delikatnu dužnost uručenja rješenja o smjeni. Po riječima očevidaca, pripremljeno rješenje mjesecima je držao u stolu, ne imavši dovoljno hrabrosti da ga uruči. Nekoliko dana nakon što je i do njega doprla vijest o rješenju, dr. Smajlović je doživio srčani udar, koji je, Allah najbolje zna, bio uzrokom njegove brze smrti.

Trinaestog augusta, odnosno prvog muharrema 1409. Hidžretske godine, iza podne namaza, u prisustvu velikog broja vjernika, u vječnu kuću ispraćen je naš cijenjeni profesor. Veliki broj ljudi gledao ga je na sofi Begove džamije, ali ovaj put na tabutu.

Ako poslije svega išta može djelovati utješno, onda je to činjenica da su imami, prilikom poznatih okupljanja 1989. god., iznudili od zvaničnika bitne detalje koji su se ticali zakulisnih radnji u vezi s njegovom smjenom. U amfiteatru Gazi Husrev-begove medrese tadašnji reisu-l-ulema spomenuo je ljude iz Islamske zajednice i državnih struktura koji su režirali i realizirali njegovu smjenu. Taj sramni čin ovjekovjećen je i u sklopu profesorove biografije, objavljene u poznatom svjetskom biobibliografskom djelu El-Ealam.[2]

Padom komunizma i dolaskom višepartijskog sistema, a s njim i vjerskih sloboda, često se prisjećamo nekih naših profesora, a posebno dr. Ahmeda Smajlovića, koji bi, zasigurno, blagodat slobode govora iskoristio višestruko bolje nego što je mi koristimo. U svakom slučaju, tek sada možemo potpunije osjetiti nedostatak velikog entuzijaste i alima, za kojeg od Milostivog molimo oprost i Džennet-i firdevs.

Odlomak iz rada hfz.Halila Mehtića, ZBORNIKA RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13, str. 225-227.

Bilješke:

[1] Vidjeti: Mahmud el-Arnaut, El-E’alamut-turasi fil-asril-hadisi, Mektebetu daril-urubeti / Daru bin ‘Imad, Kuvejt / Bejrut, 2001. str. 164-166.

[2] Vidi: Muhammed Hajr Ramadan Jusuf, Tetimmetul-ealam liz-Zirikli, 1/27, Bejrut 1998. godine.

PODIJELI