Inkvizicija na ruski način – Lista zabranjenih islamskih knjiga

Mustafa Busuladžić, bošnjački alim, svojevremeno je napisao brošuru „Muslimani u Rusiji“, u kojoj je koncizno opisao stanje muslimana u Rusiji, golgote kroz koje prolaze i desktruktivna djelovanja SSSR-a, na kraju je ubijen od strane komunističkog režima zbog „neprijateljskog djelovanja“. Bio je to mali znak međusobne pažnje između SSSR-a i Jugoslavije, naravno, muslimani su oduvijek bili najpodobniji „žrtveni jaganjci“ u dokazivanju lojalnosti ili prijateljstva u bivšoj Jugoslaviji, ali, ne mogu se zanemariti niti progon ostalih vjerskih službenika, naročito katoličke crkve, od kojih je najpoznatija žrtva bio Alojzije Stepinac.

Nema ni Lenjina, ni Staljina, ni SSSR-a, ni Jugoslavije, ali, ostale su dobro isprobane metode represivnih mjera, brutalnost koja se ponekad vješto skriva, a ponekad je tako očigledna, no, mi smo već odavno oglušili na sve to.

Ako uzmemo u obzir da su muslimani u bivšoj Jugoslaviji imali prijevod Kur’ana čiji predgovor je napisao Sulejman Grozdanić, a u kojem je naglasio da je Kur’an zbirka legendi i mitova Arabljanskog proroka Muhameda, te još svega nekoliko naslova, manje ili više korisnih djela, biblioteka jedne vjere i naroda na Balkanu mogla je stati na jednu policu. Stoga, ne čuditi se zbog čega je naše stanje ovako turobno, a narod opijen neznanjem. Hvala Bogu, u proteklih 20-ak godina, muslimani Balkana su dobili na stotine novih djela i prijevoda sa raznih jezika, time je započeta nova era obrazovanja i prosvjećivanja muslimana, čije plodove tek treba u budućnosti da vidimo. Nažalost, ne mogu se svi muslimani pohvaliti slobodama i pravom na obrazovanje i prosvjećenje, naročito ne tamo gdje su torture i represije obilježje vlasti.

Iako je već decenija otkako smo zagazili u treći milenij i stoljeća su prošla otkako je Crkva u Evropi pravila „crne liste zabranjenih djela“ – nažalost, nisu se svi oslobodili zabludjelosti i tame srednjega vijeka. Očit primjer je Rusija, koja je prije dvije godine izglasala zakon o zabrani islamskih djela. Na listu je uvršteno preko 60 djela, među kojima su hadiske zbirke, biografije Poslanika, ‘alejhi salatu ve selam, kao i neka djela općeg karaktera.

Deklaracija o zabrani islamske literature protkana je raznim skandaloznim i nedosljednim faktima, počevši od nekordinacije između različitih nivoa u ruskoj vladi, da bi završila učešćem pravoslavnog sveštenika u istoimenoj zabrani. Nonsens kakav možemo vidjeti, gdje drugdje doli u Rusiji.

Neka od zabranjenih djela su:

  1. Prijevod Kur’ana Elmira Kuliyeva
  2. Rijadus-salihin – Imam Nevevi
  3. 40 hadisa Imama Nevevija
  4. Biografije Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem – Ibn Hišama i Mubarekfurija
  5. Hisnul-muslim (dove iz Kur’ana i sunneta) – Said al-Kahtani
  6. Kriterij postupaka – Ebu Hamid el-Gazali
  7. Kazivanja o vjerovjesnicima – Ibn Kesir
  8. Kitabut-tevhid – Imam at-Temimi
  9. Akida – Muhammed Zinu

Na listu su uvrštena i djela sufijskih i ši’ijskih autora, poput:

  1. Saida Nursiju
  2. Fethullaha Gulena
  3. Omera Čelika
  4. Mustafe Ozturka, kao i djelo
  5. Posljednja želja i oporuka – Ajatollaha Homeinija.

Glavni razlog zabrane spomenutih djela je njihov „ekstremizam“. Tobože, eksperti islamske kulture su ocijenili da su zabranjena djela doista ekstremna i opasna po rusko društvo. Zamislite društvo u kojem ne smijete Boga moliti određenim dovama, jer su te dove ekstremne ili, ne smijete čitati biografiju, hadise Poslanika, ‘alejhi salatu ve selam, jer nije podobno za rusko društvo… Apsurd koji ostavlja bez riječi.

Kampanju o sastavljanu „crne liste zabranjenih djela“ predvodio je sveštenik Ruske pravoslavne crkve – Yuri Maksimov, koji je od ranije poznat kao veliki islamofob. Rustem Valiullin, muslimanski pravnik, koji je digao svoj glas protiv ove zabrane i zastupao muslimane, nestao je bez traga. Nakon što je pronađen mrtav u kanjonu u Altajskoj oblasti, zvaničnici su rekli da je riječ o „prirodnoj smrti“. Ništa novo u Rusiji, desetine novinara i aktivista „slučajno“ preminu u liftu ili nestanu bez traga, zašto se to isto ne bi moglo dogoditi i Valiullinu.

Zato, ako vas put nekada navede u Rusiju, ne koristite liftove niti dove sa „crne liste“, jer je to u Rusiji „krivično djelo“, a mogli biste i skončati kao mnogi „neposlušnici“ ili oni koji su podigli svoj glas, poput Valiullina, Yevloyeva, Alishayeva i desetina drugih ubijenih novinara i aktivista.

Piše: Resul S. Mehemdović

Related Articles

Close
Close