Život Muhammeda, s.a.v.s., prije poslanstva

Povijesni događaji iz života prije poslanstva

 Pouzdane vijesti o životu Poslanika, s.a.v.s., prije poslanstva obavještavaju o sljedećim događajima:

1. Muhammed, s.a.v.s., je rođen u najuglednijoj arapskoj porodici. Potiče iz najuglednijeg ogranka Kurejšija, najcjenjenijeg arapskog plemena, a ujedno i najčasnijeg. Ibn Abbas, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:”Kad je Allah stvorio ljude stvorio me je među najboljim od njih, u najboljem od svih njihovih rodova, i u boljem od dva najbolja roda. Zatim je odabrao plemena, pa me stvorio u najboljem plemenu. Potom je odabrao porodice, pa me stvorio u najboljoj. Ja sam najbolji od ljudi po porijeklu i krvi.” (1)

Zbog ugleda Poslanikova, s.a.v.s., roda u plemenu Kurejš ne nalazimo da je njegovo porijeklo bilo predmetom klevetanja. mada je Alejhisselam bio potvaran i klevetan za mnoge druge stvari.

2. Muhammed, s.a.v.s., je odrastao kao siroče, jetim. Otac mu ‘Abdullah umro je kad je Muhammed bio tek dvomjesečni plod u utrobi svoje majke, a kad je navršio šest godina umire mu i majka Amina, tako da je Alejhisselam u svom djetinjstvu osjetio svu gorčinu nedostatka roditeljske ljubavi i pažnje.

Brigu o njemu preuzima djed mu ‘Abdulmuttalib. No, i on uskoro umrije. Poslanik, s.a.v.s.,je tada imao osam godina. U svoje okrilje ga uzima njegov amidža Ebu Talib, kod kojeg ostaje sve dok nije stasao i osnažio. Kur’an njegovo djetinjstvo bez roditelja spominje u ajetu: “Zar nisi siroče bio pa ti je On utočište pružio?” (2)

3. Prve četiri godine svoga djetinjstva Poslanik, s.a.v.s., je proveo u pustinji plemena Benu Sa’d. To mu je pomoglo da bude stasit, zdrava tijela, odvažna srca te da još u ranoj mladosti upozna klasični arapski jezik i vještinu jahanja. Njegov talenat je došao do punog izražaja u tišini i čistini pustinje, pod svjetlošću njena sunca i na čistoti njena zraka.

Još u mladosti kod njega se javljaju znaci plemenitosti a na njegovu licu su se nazirali znaci oštroumnosti, što ga je činilo dragom svakom ko bi ga vidio. Tako kad bi, još kao dječak, sjeo na prostirku svoga djeda ‘Abdulmuttaliba, niko više od njegove djece (Poslanikovih amidža) ne bi sjedao na nju. Ako bi njegove amidže pokušale da ga udalje sa nje, ‘Abdulmuttalib bi im govorio:”Ostavite moga sina! Tako mi Boga, on će imati veliku ulogu.”

4. U svojoj mladosti Poslanik, s.a.v.s., je čuvao stada Mekelija za sitne novčiće koje je od njih uzimao kao nagradu. Pouzdano je utvrđeno da je Alejhisselam rekao:”Nije bilo nijednog poslanika, a da nije čuvao ovce.” Prisutni upitaše: “A ti, Božiji Poslaniče?” – “I ja”, odgovori Poslanik. U drugoj predaj i stoji da je rekao: “Allah nije Poslao poslanika koji nije čuvao ovce.” Ashabi ga upitaše:” A ti, Božiji Poslaniče?” On im je odgovorio: ”l ja sam ih čuvao Mekelijama za novčiće.”

Kad je napunio dvadeset pet godina zaposlio se kod Hatidže bint Huvejlid kao trgovac uz određenu nadoknadu.

5. Poslanik, s.a.v.s., nije učestvovao sa svojim vršnjacima u njihovim igrama i zabavama. Allah, dž.š., ga je sačuvao od toga. U djelima o njemu navodi se da je jednom kao mladić čuo pjevanje iz jedne krčme u Mekki.

Radilo se o proslavi vjenčanja. Kad je već krenuo da se priključi slavljenicima Allah, dž.š., ga je uspavao. Tek toplina jutarnjeg sunca gaje probudila. Nije učestvovao, u obožavanju kipova, niti je jeo išta što im je prineseno na ime žrtve. Uz to nikada nije pio vino, niti je kockao. a ne zna se da je ikad išta ružno rekao ili što sramno izgovorio.

6. Originalnost mišljenja i oštroumnost su bile njegove odlike otkad je dostigao zrelo doba. Događaj sa Crnim kamenom (El-Hadžeru-1-esvedom) o tome najbolje svjedoči.

Naime, jedne godine kiše su izazvale poplavu koja j e razval ila zidove Kabe, te Mekelije donesu odluku da je sruše i nanovo sagrade. Tako su i učinili.

No, kad stigoše do mjesta za Crni kamen zaturi se kavga oko toga kome će pripasti čast da ga postavi u njegovo ležište. Svako pleme je htjelo tu čast za sebe. U svađi su bili stigli dotle da se neki zakleše da će i krv proliti. Na kraju se ipak slože da slučaj riješi onaj ko prvi uđe u Harem kroz vrata Benu Šejbe.

Božijom voljom to je bio Poslanik, s.a.v.s. Kad su ga ugledali zadovoljno rekoše: “Ovo je Povjerljivi (El-Emin)! Slažemo se da nam on presudi. “Kad su mu izložili problem riješi ga na zadovoljstvo svih u sukobu. Prostro je svoj ogrtač, uzeo Crni kamen i stavio ga na ogrtač, a onda zatražio da predstavnici plemena uzmu za krajeve ogrtača. Kad ga prinesoše blizu njegova ležišta sam ga uze i ugradi u zdanje Kabu. Ovakvim rješenjem svi bijahu zadovoljni.

Tako je Allah njegovom mudrošću i razboritošću spriječio prolijevanje arapske krvi do u nedogled.

7. Još u mladosti Alejhisselam se u svom narodu pročuo kao iskren i povjerljiv (Es-Sadik, El-Emin), zatim po svom lijepom ponašanju, vjernosti, uzornu životu i časti. To je potakla Hatidžu da mu predloži da preuzme trgovinu njenim imetkom u karavani koja je svake godine odla;;”:ila u Busru, a da mu ona plati duplo u odnosu na druge radnike.

Po povratku u Mekku Hatidžin sluga je stao kazivati svojoj gazdarici o Muhammedovu poštenju i predanosti u radu. Kad se i sama uvjerila da su prihodi bili izuzetni, plati mu više nego što je bila obećala, a uz to mu predloži i brak, što on prihvati, iako je bio mlađi od nje punih petnaest godina .

Najbolja potvrda njegovog visokog morala su Hatidžine riječi izgovorene kad mu je iznenada došla prva objava u pećini Hira, poslije čega se on sav uplašen vratio kući. “Ne! Tako mi Boga, on te nikada neće poniziti i ostaviti, jer ti paziš rodbinu, pomažeš slabe, daješ siromasima, častiš gosta i pomažeš onoga ko je u pravu.”, tješila ga je tada vjerna Hatidža.

8. Dva puta je putovao izvan Mekke, prvi put sa amidžom Ebu Talibom kad je imao dvanaest godina, a drugi put kao Hatidžin trgovac, kad je imao dvadeset pet godina. Oba putaje to bio put u Busru, u Šam. Svaki put bi slušao kazivanja trgovaca, posmatrao spomenike i običaje stanovnika gradova kroz koje je prolazio.

9. Na nekoliko godina pred poslanstvo Allah, dž.š., mu je omilio odlaske u pećinu Hira u obližnjem brdu, sjevero-zapadno od Mekke, gdje bi se osamljivao po mjesec dana. Bio je to mjesec ramazan u kojem je nesmetano razmišljao o blagodatima Božijim i veličini Njegove moći. Tako je to trajalo dok mu nije došla prva objava i počeo silaziti Kur’an časni.

Odlomak iz djela: Mutafa Es-Sibai, Poslanikov životni put, poruke i pouke, str. 15-17.

Priredio: Resul S. Mehmedović

Bilješke:

1) Bilježi Buhari – Hadis je vjerodostojan

2) Sura Ed-Duha, 6.

Related Articles

Close
Close